U kaubojskim čizmama i odijelu, s naočalama na vrhu nosa i scenarijem u rukama 62-godišnji američki glumac Armand Assante šetao je vrtom ispred vile u Chicagu, gdje se snimao film Dominika Sedlara “In Between Engagements”. Povremeno bi zastao i šapćući tekst zagledao se u susjedne kuće u elitnoj četvrti Highland Park, u kojoj živi jedan od najslavnijih košarkaša svih vremena – Michael Jordan. Iako ga tih dana nije vidio, zvijezda filma “Kraljevi mamba” s ovog će snimanja ponijeti neke druge zanimljive dojmove – ponajprije rad s mladom i ambicioznom glumačkom ekipom, u kojoj je bila i hrvatska manekenka Helena Šopar .
Kako je došlo do suradnje s Dominikom Sedlarom? – Dominika znam dulje vrijeme i dobri smo prijatelji, no tek kad sam pročitao scenarij za film, shvatio sam koliko je talentiran za pisanje – posebno za pisanje komedija. Svidjela mi se njegova ideja da okupi mladu glumačku ekipu i snimi niskobudžetni film u kojem na zanimljiv i smiješan način progovara o krizi identiteta svoje generacije. Vrlo mi je zanimljiva moja uloga – korumpiranog i otkačenog ujaka Alfonza, pogotovo zato što je cijeli scenarij vrlo pametno napisan i duhovito su razrađeni odnosi među likovima.
Koja vam je uloga bila najveći izazov? – Privatno – uloga oca, a profesionalno je to bila uloga filozofa Nietzschea, prije pet godina u filmu “When Nietzsche Wept”. Svaka rečenica u scenariju bila je njegov citat, a ta je filozofija teška, kompleksna i nije ju lako prenijeti na ekran. Velika mi je želja glumiti Napoleona na filmu, jer sam ga do sada glumio u kazalištu i u TV serijalu. Šteta, danas je malo redatelja i glumaca koje zanima europska povijest.
Koje vam je najteže glumačko iskustvo? – Kad vam se nude loše ili prosječne uloge. Naviknuo sam se na sve glumačke napore, noćna snimanja, hladnoće na setu, zahtjevne scene… I ništa mi nije teško: vrlo sam koncentriran na svoj posao i znam kolike su granice moje izdržljivosti, iako sam se nagledao kolega koji su od iscrpljenosti padali u nesvijest ili primali infuziju. Doduše, ponekad sam i ja znao pretjerati, kao u Londonu na snimanju filma “Jack Trbosjek” kad sam zbog iscrpljenosti završio u bolnici, a u Meksiku sam se zarazio hepatitisom. No, to sve ide u rok službe.
Kako to da nikad niste došli živjeti u Hollywood? – Zato što ne želim biti dio industrije, nego hoću odlučivati s kim ću, što i kada raditi. U Hollywoodu bih trebao pristajati na kompromise i staviti novac na prvo mjesto, a mene ispunjavaju neke druge stvari. Primjerice, u protekle četiri godine često sam bio u Kazahstanu, gdje sam producirao neke filmove i snimao dokumentarce. Sigurno se od toga neću obogatiti, ali sam ponosan na sebe što sam ostao svoj i što me moji projekti ispunjavaju zadovoljstvom.
Zašto ste odabrali povučen život na farmi u okolici New Yorka? – Ta je farma moje utočište već gotovo 30 godina. Kupio sam je 1984. i preselio se jer su me umarali gradska buka i stalni intenzivni kontakti s ljudima. Na farmi sam našao mir, u prirodi i među životinjama. Imam konje, pse i krave, često jašem, a najviše me opušta fizički rad. Sam cijepam drva, popravljam ogradu, zidam, i to me čini sretnim. Prije dvije godine počeo sam uzgajati stoku, ali se farmer koji mi je pomagao razbolio pa smo od toga odustali. No, zato imam krave i pristojnu proizvodnju mlijeka.
Razgovarala i snimila Marijana Marinović
Pročitali ste dio intervjua s Armandom Assanteom. Cijeli tekst možete pronaći u tiskanom izdanju Glorije (br. 913) ili se pretplatite na PDF izdanje.