Proslavljeni mađarski redatelj Bela Tarr (58) ovogodišnji je dobitnik počasnog Srca Sarajeva za izuzetan doprinos afirmaciji i razvoju filmske industrije jugoistočne Europe.
Prestižnu nagradu zaslužio je remek-djelima poput ‘Sotonskog tanga’ i ‘Werckmeisterovih harmonija’, ali i kao osnivač i dekan Film Factoryja, doktorskog programa u sklopu Sarajevske filmske akademije.
Što vam znači počasno Srce Sarajeva? – Kad primam nagrade obično se osjećam poput božićnog drvca, koje kite šarenim kuglicama da bi ga za tri tjedna bacili u smeće. U Sarajevu to nije bio slučaj jer sam nagrađen ne samo za svoj minuli filmski rad, nego i kao pokretač međunarodnog filmskog studija koji se tek zahuktava.
Čemu želite podučiti vaše studente? – Najvažnije je da ostanu svoji i slobodni, kako bi mogli pronaći vlastiti filmski jezik za svoje umjetničke vizije. Nadam se da će barem neki od njih biti radikalniji filmski autori od mene.
Odakle crpite energiju? – Od svojih studenata i međusobnog povjerenja koje smo izgradili. Ali im to i vraćam.
Čime ste nazdravili nagradi? – Čašom vina. Dolazim iz vinorodne Mađarske i obožavam vino. Nikada ne pijem žestoka alkoholna pića.
Nedostaje li vam domovina? – Naravno, ali nisam sentimentalan u tom smislu. No, trenutačno sam predsjednik Mađarskog društva filmskih radnika pa imam dosta obaveza zbog kojih redovito putujem u Budimpeštu. Najvažnije je da u ovim teškim vremenima za kulturu kinematografiju održimo na životu.
Kruno Petrinović