Glumac i zvijezda serije ‘Kumovi‘ rođena prije 32 godine u Zagrebu, koju 21. prosinca u Areni Zagreb očekuje finale showa ‘Supertalent‘, gdje je član žirija - govori o odrastanju, porocima i roditeljskoj ulozi.
S kim se iz showa najviše smijete: Majom Šuput, Davorom Bilmanom ili Martinom Tomčić Moskaljov?
- Nas četvero kad god smo skupa, cijelo vrijeme se smijemo. Ja ne znam kako to uopće funkcionira, ali stvarno nam je dobro. S Davorom putujem i na snimanja i sa snimanja pa i tu bude dosta smiješnih situacija.
Nedavno je Bilman rekao da nakon nekih vaših odluka i prepiranja oko kandidata bude “tiha misa”. Doživljavate li vi to isto tako?
- Mi kad se posvađamo za stolom ili kad biramo polufinaliste ili finaliste, stvarno se „zakuha“ i ludo je kako ta energija ostane malo među nama, ali i vrlo brzo prođe. Jednostavno se svi dajemo u to, i stalo nam je do kandidata pa nas takve stvari i dotaknu. No, to je normalno, nema tu ničega lošeg.
Svojedobno ste imali bend i nastupali čak i na engleskim rock festivalima. Nedostaju li vam ti dani?
- Da, imao sam bend. Puno smo putovali po cijeloj Europi, po Engleskoj i stvarno nam je to bio jedan prekrasan period u kojem sam puno toga naučio o javnom nastupanju. Moram priznati da mi fali. Samo što takve velike stvari koje uzimaju toliko vremena, moraju u nekom trenutku otpasti. Čovjek sam bira svoje prioritete i život ti jednostavno ne dopušta da imaš 48 sati u danu, tako da fali mi, ali sada je tako kako je. Tko zna, možda se jednom to sve i vrati.
Koliko u posljednje vrijeme stižete uzeti gitaru u ruke i pjevati?
- Iskreno, nisam siguran gdje moja gitara trenutno stoji. Znam da je pospremljena u svojoj kutiji, a je li u mom stanu ili u stanu od staraca, to ne znam. Eto, toliko o gitari i o pjevanju trenutno.
Ipak, pjevate li uspavanke klincima?
- Da, mi cijelo vrijeme njima pjevamo. Kad god idu spavati. I popodne i navečer. Imam osjećaj da se uz pjesmu stvarno najlakše opuste i najlakše odu u taj svoj prekrasni san. Pjevamo neke pjesme koje znamo, ali često i smišljamo svoje. Malo mi je žao što nismo snimili koju melodiju, čisto da imamo spremljeno, čini mi se da smo smislili 1000 pjesama. S druge strane, možda i nisu bile nešto pa i bolje da nisu snimljene (smijeh).
Koja je najvažnija lekcija koju ste naučili o roditeljstvu?
- Ja zapravo ne razumijem što sam radio sa svojim vremenom prije djece. To je nešto što mi stvarno nije jasno jer sam zapravo već prije djece mislio da sam u gužvi.
Što mislite, koliko ste se promijenili otkako ste postali tata?
- Vjerujem da sam se promijenio u smislu vrijednosti u životu, doslovno ti za neke stvari postane apsolutno svejedno. Nebitno je sve osim toga jesu li djeca dobro i je li sve funkcionira. To je ona promjena koja je definitivno dobra. Ali trudimo se, naravno, sačuvati i naš neki život u dvoje, supruga i ja.
Po kojim slikama pamtite djetinjstvo?
- Pamtim ga po velikim zajedničkim ručkovima, pogotovo oko Božića. Pamtim okupljanje obitelji, osjećaj sreće, puno djece, svi smo se igrali zajedno… Sada kad razmišljam o tome, zaista sam zahvalan što sam imao tako prekrasno odrastanje.
Kakav ste bili klinac?
- Mislim da sam mamu i tatu dosta maltretirao svojim neradom u nekim trenucima. Nisam volio učiti ni pospremati. Sad im skidam kapu jer tek sad kao roditelj shvaćam te stvari. Moja djeca su još, naravno, premala za to, ali već sad dok nema zadaća zna biti teško dogovoriti se s njima neke stvari, pa mogu misliti kako će to biti kada dođu na red neki ozbiljni zadaci.
Jeste li već u djetinjstvu bili zaluđeni glumom ili…?
Kad sam bio klinac, svako naše obiteljsko druženje izgledalo je tako da sam sa svojim sestrama ili bratićem radio neku predstavu. Uvijek su bile neke probe, stalno smo nešto izvodili. Tako da mogu reći da se bavim glumom otkad sam bio jako mali.
Tko su bili heroji vašeg djetinjstva?
- Ne mogu se sjetiti nikoga, nemam heroja.
Jeste li u spavaćoj sobi držali nečiji poster?
- Da, držao sam poster, ali od filma. „Brzi i žestoki”. Bio sam ful nabrijan na aute i akciju.
Što trenutačno slušate od glazbe, kojeg izvođača?
- Bendove kao što su Architects i Parkway Drive. Zapravo ih nikad nisam prestao slušati. To je jedna, ajmo reći, malo žešća muzika!
Što mislite, koja vam je najbolja odluka u životu? A koja najgora?
- Sve najvažnije u mom životu veže se uz moju obitelj. Oni su bez dileme najbolje što mi se moglo dogoditi. Što se ‘najgorih odluka‘ tiče, nemam neke velike životne. Postoje samo one svakodnevne, od krivog skretanja pa do lošeg izbora hrane (smijeh).
Koji su vam poroci?
- Brza hrana mi je definitivno najveći porok. Toliko o njoj pričam da ljudi imaju dojam kao da svaki dan pojedem nešto iz fast fooda, što, naravno, nije istina. Istina je da to stvarno volim, pa o tome stalno pričam. Kad treba nešto proslaviti, obilježiti ili se samo počastiti, najčešće završim tako da naručim ili odem u neki fast food restoran.
Jeste li čvrst ili labilan karakter?
- Ovisi o mojoj razini stresa u tom razdoblju. Nekad što se tiče prehrane znam biti striktan i jesti dobro. A onda ima razdoblja u kojima sam stvarno premoren od posla, svega. I onda posegnem za slatkim. Kad sam miran i naspavan, onda mogu biti čvrst karakter.
Kad ste se zadnji put smijali?
- Evo, prije 3 minute, pa i prije 6, i 10 minuta. Dosta se smijem.
Pomažete li supruzi u kućanskim poslovima? Ako da, kojim?
- Trudim se pomagati joj, ali nažalost moj posao oduzima dosta vremena pa sam i rijetko doma. Ne stignem pomagati previše.
Imate li običaj nešto skuhati? Kakav ste kuhar?
- Volim kuhati kad god imam vremena. Posebno uživam u pripremi mesa, to mi je najdraže. Najviše volim kuhati na vatri, ispod peke, ili u saču. To vanjsko kuhanje mi je baš gušt. Nažalost, u zadnje vrijeme nemam puno vremena za pripremiti cijeli obrok od početka do kraja, pa uglavnom napravim nešto brzo, najčešće za doručak. Nadam se da ću ubrzo imati vremena nešto skuhati za sebe i svoju obitelj.
Jeste li zlopamtilo? Preko čega ne možete prijeći?
- Vjerujem da nisam zlopamtilo. Uvijek se nadam i volio bih vjerovati da ni drugi nisu. Ono preko čega najteže prelazim jest nepravda. Ne mogu podnijeti kada je vidim ili joj svjedočim. To me zaista pogodi iznutra i zna me danima “gristi”. Nepravda je nešto što mi najteže pada.
Što biste voljeli prenijeti djeci? Koje vrijednosti?
Htio bih da budu zadovoljni sobom i da rade ono što vole, a ne nešto što moraju samo zato što se mora raditi. Volio bih da od svog posla stvore život koji ih ispunjava, jer tako mogu osjećati slobodu. Želim da se vole, da budu sretni, onako kako sam i ja bio zahvaljujući svojim roditeljima. Koliko god mogu, dat ću sve od sebe da ih usmjerim u tom pravcu. Najviše od svega želim da uživaju u životu i da im bude lijepo.
Što je za vas definicija uspjeha?
- Provesti više vremena sa svojom obitelji, odnosno da to vrijeme ovisi o poslu, a ne obrnuto. To je za mene definicija uspjeha.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....