Otkako se zagrebačka pjevačica Anđa Marić prije šest godina preselila u Sloveniju, hrvatska scena ostala je bez jedne od najosebujnijih ličnosti koja je pažnju privlačila i glasom, i stasom, i otkačenim stilom života. Svojedobno joj je, primjerice, kućni ljubimac bila guska, koju je vodila sa sobom na društvena događanja. Danas Anđa Marić pjeva na mađarskom, a u svom world music projektu Kisha okupila je vrhunske slovenske glazbenike. Njihov album “A nyar” (Ljeto), koji je objavila mađarska podružnica diskografske kuće EMI, postao je hit najprije u Mađarskoj, potom u Sloveniji, a uskoro će krenuti u pohod i na hrvatsko tržište.
No, u jeku priprema za hrvatsku promociju albuma Anđa Marić dobila je ponudu kakva se ne odbija, te se u velikom stilu vraća i na male ekrane – u RTL-ovu showu “Hrvatska traži zvijezdu”, u žiriju će zamijeniti kolegicu Jelenu Radan. Iako sa snimanjima započinje već ovog vikenda, njezine emisije bit će emitirane tek početkom iduće godine. Po ocu Hercegovka, po majci Mađarica, 33-godišnja Anđa Marić zanimanje javnosti je privukla kao manekenka i druga pratilja na izboru za Miss Hrvatske 1998. Nakon toga je s bratom Jerkom osnovala rock-skupinu Flare, čije je bila zaštitno lice, a kad se grupa prije sedam godina raspala, ona se zbog ljubavi prema slovenskom plesaču Primožu Dolničaru – s kojim ima sedmogodišnjeg sina Gašpara – preselila u Ljubljanu. Za novi projekt Anđa je osmislila novi imidž – afrofrizuru koja podsjeća na doba diskogroznice 70-ih, a još je dojmljivija zbog Anđine crvene kose. Kad nema vremena da se prepusti rukama svog frizera Emperatriza, transvestita i člana pop-skupine Sestre, koji je frizira puna dva dana, jednostavno navuče periku, koju je nabavila u Americi.
Kako ste se osjećali kad ste dobili ponudu s RTL-a da uz Tonyja Cetinskog i diskografa Gorana Lisicu Foxa postanete članica žirija u showu “Hrvatska traži zvijezdu”? – Polaskano. Bila bih luda da nisam prihvatila tu ponudu, jer je to vrlo zabavan show u kojem ću se moći odijevati kao najveća luđakinja i izvoditi cirkus. Osim toga, to je odlično i za promociju mog albuma. Zašto vam je trebalo punih šest godina da se vratite na scenu? – Za mene je preseljenje u Sloveniju bilo šokantno. U domovini mog muža nisam nikog poznavala, nisam imala nijednog prijatelja, a suprugovi su me trpjeli kao nužno zlo. Većinu vremena provodila sam kod kuće, dojeći Gašpara i gledajući MTV, što me frustriralo jer sam bila uvjerena kako je moje mjesto zapravo na ekranu, a ne ispred njega. Kako je sve počelo s Kishom? – Vrlo neformalno, na jednoj probi sam počela pjevušiti na mađarskom, što se dečkima svidjelo i prvog vikenda iz vlastitog gušta smo napravili tri pjesme. Nakon nekoliko mjeseci shvatili smo da imamo gotov album, ali nitko od nas nije znao što s njim. Prijelomnica se dogodila početkom ove godine. Razgovarajući s prijateljem DJ-om Umekom o Kishi, on mi je rekao da se ostavim jalovih nada, jer sam prestara za povratak na pozornicu, te da mi je bolje, kad sam već jednom nogom u grobu, da se držim produkcije koja mi tako dobro ide. Njegove riječi su me šokirale, ali i motivirale. Pet dana sam zbog njih plakala, a onda sam u tvrtki u kojoj sam bila brend menadžerica uzela tjedan dana dopusta, pokupila Gašpara i otišla s njim u Budimpeštu, u prazan bakin stan. Uglavnom sam se s Gašparom vozila podzemnom željeznicom u krug – od prve do posljednje stanice i natrag, ali sam i njuškala, raspitivala se tko bi mogao biti zainteresiran za naš album. Čak sam jednu pjesmu prijavila na mađarsku Euroviziju. No, bez ikakvog uspjeha. Nakon povratka u Ljubljanu nastavila sam svaki tjedan svim većim mađarskim diskografima slati promo CD-e, bombardirala sam ih mailovima i telefonskim pozivima. Na kraju me nazvao šef mađarskog EMI-ja osobno, koji je negdje čuo jednu moju pjesmu. Kad sam mu ispričala da me njegova tajnica barem dvadeset puta otpilila, samo se nasmijao.
Jeste li oduvijek bili tako uporni? – Mene su cijeli život vrijeđali. Kao tinejdžerici su mi govorili da sam fosna – ravna kao daska, da sa svojim podočnjacima izgledam kao da sam umrla prije tri dana… Sve dok me jednog lijepog dana nije zapazila modna agentica Tihana Harapin Zalepugin, uzela me u svoju agenciju te naučila hodati i ponašati se na pisti. No, to nije bio kraj vrijeđanjima, jer ne možete ni zamisliti koliko je okrutan svijet mode. Tada sam, pak, svaki dan slušala kako sam debela i ružna. Ipak, s vremenom sam naučila da jedno mišljenje, čije god bilo, nije mjerodavno. Jer tisuću je različitih ljudi, tisuću ukusa i mišljenja, tisuću vrata na koja možete pokucati… A jedna će vam se kad-tad otvoriti, ako ste uporni. Neuspjesi u meni pobuđuju inat, tako da me nikad nije sram pitati, tražiti i pokazati što znam i mogu.
Kako ste sve zarađivali novac? – Godinama sam s bivšim dečkom lijepila etikete na marmelade u skladištu tvrtke njegovih roditelja. Osim toga, nosila sam revije te nekoliko mjeseci u jednom madridskom noćnom klubu radila kao go-go plesačica. I to je bilo super: upoznala sam glumca Javiera Bardema, koji me poljubio, glumicu Penelope Cruz, koja je bila toliko pijana da nije mogla hodati, filmskog redatelja Pedra Almodovara… Kad sam se tek doselila u Sloveniju, neko vrijeme sam u privatnom kazalištu Glej bila cura za sve: postavljala sam scenografiju, prala i čistila, kuhala kavu… Bilo mi je glupo čekati u gledalištu da Primož završi probu, kad sam mogla zaraditi pet eura na sat.
Kruno Petrinović
Pročitali ste skraćenu verziju intervjua. Cijeli intervju pročitajte u tiskanom izdanju (Gloria br. 775) ili se pretplatite na PDF izdanje.