– Gluma nije poput vožnje bicikla. Više je poput sviranja klavira. Znaš note, ali prsti ne rade ako dugo nisi svirao – komentirala je u šali svoj povratak glumi Dolores Lambaša za Jutarnji list. Atraktivna crnokosa Šibenčanka vratila se, naime, nakon dvije godine pauze na male ekrane ulogom temperamentne odvjetnice Tamare Marin u RTL-ovoj sapunici “Ruža vjetrova” . Dvije godine nisu doduše neki strašno dugačak period, ali s druge strane dovoljno je dugačak da ipak treba malo vremena da se ponovno uhodate.
– U početku sam se strogo držala teksta, no onda sam odustala i počela improvizirati. Ipak je iskrenost najvažnija u glumi. Inače, sapunica je najidealnija forma u tehničkom smislu za moj glumački povratak. Na setu ste deset, petnaest sati i nema se vremena ni za što drugo osim za rad. Imala sam i prije ponudu RTL-a, no ova uloga koju su sada napisali za mene puno mi se više sviđa, pruža mi veći prostor – objašnjava Dolores Lambaša. Atmosferom na setu naprosto je oduševljena. Ozračje je obiteljsko, a kako je cjelokupna produkcija smještena na istome mjestu, glumcima je sve što im treba na raspolaganju i u poslu se osjeća međusobna interakcija.
– Dobra sam sa svima i nakon što snimanje završi, kako je tko slobodan izlazimo van, odlazimo na predstave, razna društvena događanja u Splitu. S Marijom Omaljev dobra sam još od ‘Zakona ljubavi’, a sada s njezinim suprugom Mirajem Grbićem imam najviše zajedničkih scena, pa se on u šali prozvao mojom novom najboljom ‘drugaricom’. Miraj je odličan, jako duhovit, prava duša zabave – ističe Dolores, prepričavajući uz smijeh kako je Miraj kada se vratila na set iz Šibenika gdje je u vinogradu izgrebala noge zavapio: “Jaro, moja jaranice. Jel’ ti to sikiricom briješ noge?”. Zbog “Ruže vjetrova” Dolores se privremeno preselila iz Zagreba u Split.
– Vrijeme je fantastično i to je ono što mi je često nedostaje u Zagrebu, koji s druge strane nudi puno više sadržaja. Sviđa mi se splitski mentalitet, sjajan je, ta opuštenost, nema presinga, puštaju te da živiš po svom – priča 31-godišnja Dolores. I dok još upija sve dojmove, nema osjećaj kao da se mora ispočetka dokazivati i publici i sebi, jer vjeruje da se već etablirala kao televizijska glumica.
– Moj takozvani come back odlično su prihvatili i kolege i gledatelji. Dosad sam dobila samo pozitivne komentare. Glumac bi trebao po osobnom nahođenju, kućnom odgoju, čak i samodisciplini, isključivo sam sebi podizati letvicu iz projekta u projekt, tražiti nova i zrelija rješenja. Iz nekog samopoštovanja, ali i zbog poštovanja publike. Kako u svakom poslu, tako i u serijama, napreduješ onoliko koliko se sam energetski i spremno daješ. To oplemenjuje svaku ulogu. Osobni užitak, gušt, lakoća i pronalaženje prostora u ogromnoj količini stresa i brzine svaki dan postavlja nove izazove pred glumca. Vjerujem da su upravo stoga sapunice najčišća forma u kojoj se može vidjeti tko doista jest, a tko nije glumac. Ni u igranju Shakespearea ili Krleže to se ne može tako jasno vidjeti – smatra Dolores.
Ove dvije godine glumačke apstinencije, ali ne i one od javnosti, jer njezina je veza s Josipom Radeljakom Dikanom često privlačila pozornost, bile su za glumicu, kaže, vrijeme koje je posvetila usavršavanju i privatnom životu.
– Bilo je tu ponuda za određene projekte, ali iz nekih razloga nije došlo do realizacije. Dala sam si vremena, nisam jurila. Važna je kvaliteta, a ne kvantiteta odrađenih poslova. Iako ponekad čujem da bi glumac trebao raditi sve što mu se ponudi, ni danas nisam sigurna u tu teoriju. Eventualno u kazalištu, gdje je jednostavno svako iskustvo dobrodošlo. Šaroliko je i zanimljivo proteklo to moje vrijeme, bio je to jedan pravi mali život prepun raznih događanja koja su me svojim vrhuncem dovela sada u trenutačno jednu lijepu fazu profesionalne zrelosti. Mnogo sam putovala po svijetu, pronalazila neku novu sebe u tim širinama i uživala u pauzi, dok sada u jednakoj mjeri uživam u poslu – objašnjava Lambaša, dodajući da je sama odabrala tu profesionalnu apstinenciju.
– Bio mi je potreban određeni odmak od svega, baš kao i svima koji bez prestanka, kao što se meni dogodilo, danonoćno rade tri pune godine. Odabrala sam uzeti sebi slobodno vrijeme i povesti jedan intimni razgovor sa sobom, da vidim gdje sam ja na pragu tridesetih i što bih doista htjela i trebala učiniti za sebe i izvan profesionalnih obveza, iako su poslovne ponude, srećom, i dalje pristizale i stižu. Jedan od projekata na kojima sam radila je bio SF film ‘Tumor’ redatelja Tomislava Štefanca – kaže lijepa Dolores. Smatra da joj privatni život, koji je u jednom periodu bio neizbježna tema tabloida, nije naštetio karijeri.
– Bitno je profesionalno i disciplinirano obavljati sve poslom zadane zadaće, biti marljiv i poslušan suradnik, kolega, podređeni, poštovati uvjete i okolnosti rada. Ponekad radim u groznici i s temperaturom 39 i niti u jednom trenutku se ne sjetim toga, niti spomenem to, jer primjerice trenutačno u ovom projektu, u svakom trenutku više od 200 ljudi ovisi o nas nekoliko glumaca. To su stvari koje su bitne za moj profesionalni put; rad, red, disciplina, odgovornost, fleksibilnost, spremnost da u svim uvjetima i okolnostima točno i najbolje što mogu dajem svoj maksimum – smatra Lambaša. O novim projektima koji je zasad čekaju, a u pitanju su dva – igrani film i kazališna predstava – trenutačno ne smije govoriti dok ne dobije “zeleno svjetlo”.
S druge strane nada se da će početkom sljedeće godine napokon dovršiti svoju zbirku poezije, u kojoj će se naći i pjesme koje je napisala kada joj je bilo samo 18 godina. Na upit o privatnim planovima, uzvratila je tek kratko:
– Doista uživam u sadašnjem trenutku