Drago Diklić: Snimio bih duet s Ninom Badrić

Kako ste dobili nadimak Fiko? – Kad sam se s violinom, koju sam studirao, davnih godina pojavljivao na tadašnjim plesnjacima, stariji kolege znali su reći: “Evo, opet je došel onaj ‘fiktivac’ pa bu htel svirati ili pjevati”. No, nakon nekoliko godina kad sam im dokazao da i ja nešto znam, skratili su “fiktivac” u Fiko. I tako je ostalo do danas.

Tko je, po vašem mišljenju, najbolji zabavljač na našoj estradi? – Zasigurno Stjepan Jimmy Stanić.

Kao dugogodišnji direktor Zagrebfesta jeste li se često zamjerili kolegama čije su skladbe odbijene? – Naravno da su me mnogi slali na razna mjesta kad im pjesme nisu ušle na festival, ali zbog ograničenog broja i mnoge su dobre pjesme morale otpasti.

Koji vam je kolega najbolji prijatelj, a jeste li s nekim u svađi? – Najbolje sam se slagao s Markom Novoselom iako smo si bili direktna konkurencija – on s talijanskim, a ja s američkim repertoarom. U svađi nisam ni s kim, a razgovaram sa svima koji to žele.

S kojom biste kolegicom rado snimiti duet? – Od mlađe generacije s Ninom Badrić.

Za sebe kažete da ste – Sinjanin ili Zagrepčanin? – Rođen sam, stjecajem okolnosti, u Sinju, i ponosan sam na taj viteški gradić, ali sam ipak Zagrepčanin jer je to moj grad od djetinjstva.

Od koje ste godine vjerni Trnju? – U Trnju sam od svoje druge godine života. I danas stanujem na Savici u Trnju.

A kad ste dosegnuli zvijezde? – Dosegnul i videl sam ih nekoliko puta, posebno kad sam s glavom opalil po nogometnoj lopti, koja je u to davno vrijeme još imala “žnirance”. Koji nastup na ljetnoj terasi hotela Kvarner u Opatiji, gdje ste počeli glazbenu karijeru, posebno pamtite? – Nastup iz davne 1956., s velikim orkestrom Radio Zagreba, kad sam došao kao zamjena Ivi Robiću. Prije nekoliko godina dvije sam ljetne sezone ondje svirao s vlastitim Big Bandom.

Čime i danas iznenadite suprugu Ljerku? – U braku sam 44 godine, a iznenađenja smo već, nadam se, iscrpili.

Tko je bolji plesač – vi ili supruga? – Ja sam najbolji plesač, a plesati sam naučio u plesnoj školi Keglević prije mnogo, mnogo godina.

Bave li se i vaši sinovi glazbom? – Moj stariji sin Siniša (44) radi u turizmu. Goran (40) je, nakon desetak godina na HTV-u kao vanjski suradnik, dobio otkaz, i nadam se da će ipak ponovno doći u svoju profesiju glazbenog urednika i organizatora.

Jeste li postali djed? – Imam divnog unuka Alana. Tri i pol su mu godine, a o svemu što mobitel može, zna barem 80 posto više od mene. Jeste li bolji igrač bridža ili pjevač i skladatelj? – Bridž najradije igram sa svojim prijateljem iz Samobora kod kojeg sam i naučio prva pravila. Naravno da sam bolji pjevač i skladatelj, no i to se polako izjednačava. Što smatrate svojim najvećim životnim uspjehom? – To što sam još uvijek, sa 73 godine, živ i zdrav. Kojom se svojom osobinom baš ne ponosite? – Ponekad sam čista lijenčina. Niš’ mi se ne da delati. Na koje ste sve kompromise dosad pristajali? – Bilo ih je svakakvih, ali najveći sam napravio kad sam pristao pjevati pjesmu kolege skladatelja koja mi se uopće nije dopadala.

Koji svoj porok javno priznajete? – Koji put se malo “zavaljam“ s prijateljima. Ali to je samo dokaz da mi još ide.

Koga teško zaboravljate? – Svoje roditelje.

Kako ste često ponavljali: “Oprosti, volim te”? – Samo jednom, a i to je dovoljno. A kome ste poklonili jesen svog života? – Svima koji me vole. U kojim se situacijama ponašate tipično penzionerski? – Svaki mjesec kad dobijem penziju.

Jagoda Zamoda