– Kad je riječ o kulinarstvu, moram priznati da sam veći teoretičar nego praktičar. Budući da sam proputovao dosta svijeta, znam točno kako treba izgledati dobar carpaccio ili argentinski biftek, ali umijem pripremiti samo nekoliko jela, a vrhunski “dometi” su mi buzara od škampa i školjki i jaje na oko s lukom i mljevenim mesom, koje kod nas u Bosni zovu čimbur – kaže Hari Varešanović (51), pjevač i skladatelj sarajevske grupe Hari Mata Hari, koji je nedavno u zagrebačkoj Ciboni održao prvi koncert s Harisom Džinovićem. Bila je to ujedno prigoda da kuša zagorske štrukle, koje obožava. A navratio je i u bosanski restoran Sofru jer ga jela s ponuđenog menija podsjete na razne fine stvari kojima je uživao kao dijete.
– Odrastao sam na tipičnoj bosanskoj kuhinji. Pa i danas, iako sam se doista nauživao okusa raznih svjetskih kuhinja, obožavam klepe, koje su slične tortelinima, japrak u vinovoj lozi ili raštiki, sogan-dolma, to jest luk punjen mljevenim mesom, i pače, lagano jelo od kuhane teletine i bijelog luka s octom – objašnjava Hari Varešanović.
– Ali kad sam u Sarajevu, najradije odem u neku od poznatih ćevabdžinica koje zovemo prema imenima njihovih gazda. Pa tako svi znaju da će najbolje ćevape pojesti kod Nune, Želje, Hodžića… Osim što se naručuju na komade i uz njih se pije kiselo mlijeko ili kefir, nema nikakve tajne u njihovoj pripravi.
Najvažnije je, kaže sarajevski glazbenik, da je meso svježe, da se ne marinira i da se ćevapi peku na roštilju na drva. A nakon dobrih ćevapa, godi komad pite od sira ili nešto slatko, poput hurmašica, baklava i tufahija, tipičnih bosanskih slastica koje Hari obično podijeli sa suprugom Jasminkom Ištuk jer su mu prezasitni.
– Uživam i u sarmama koje sjajno priprema moja supruga, volim i neku finu tjesteninu s raznim umacima, veliki sam ljubitelj i talijanske tjestenine, ali često se poželim i ribe na gradelama, buzare od školjaka, salate od plodova mora… Imam svoja omiljena mjesta, pa skoro u svakom gradu znam gdje ću što pojesti prema svom ukusu i to me veseli, jer nikad ne moram razmišljati gdje ću ručati ili večerati. Ali uvijek pazim da ne pretjeram. Jer bih praznog želuca bio “nemoćan” na pozornici, a zbog pretrpanog se ne bih mogao kretati. Oduška si dam samo kad ne nastupam. Sretan sam što nisam sklon debljanju, što zahvaljujem brzom metabolizmu i dobrim bosanskim genima, a ono što mi je “prijetnja” dobroj liniji, eliminiram plivanjem.
Damir Leljak / Snimio Mario Kučera