– Oduševljen sam nominacijom za ulogu Pape u serijalu “Obitelj Borgia”. No, znam da je to ujedno zasluga svih koji su uložili talent, energiju i vrijeme u ovaj divan serijal – rekao je Jeremy Irons (63) na nedavnoj nominaciji za Zlatni globus u kategoriji za najboljeg glumca u dramskom serijalu. Britanski glumac otprije je poznat po skromnosti i po sklonosti ironiji, a očito je da se nije promijenio otkako je prešao s velikog na mali ekran. Naime, nakon bogate filmske karijere i Oscara kojeg je 1991. dobio za ulogu u filmu “Obrat sreće”, Irons oduševljava publiku glumeći zloglasnog papu Aleksandra VI., poznatog i po svjetovnom imenu Rodrigo de Borgia, u serijalu “Obitelj Borgia”, koji se u Hrvatskoj prikazuje na HBO-u.
Jeremy Irons je od 1978. u braku s irskom glumicom Sinead Cusack s kojom ima sinove Samuela, koji radi kao fotograf, i Maxa, koji je pošao stopama roditelja.
Što vam znači priznanje poput Zlatnog globusa? – Nema ničeg lošeg u tome što vas netko voli. Osim toga, nagrade mi pomažu da lakše dobijem uloge u filmovima u kojima uživam. Doduše, u posljednje vrijeme se rijetko snimaju dobri filmovi, no zato su televizijski serijali sve kvalitetniji. Kad mi nude ulogu, važno mi je da je dobra, a ne je li filmska ili televizijska.
Kako ste se pripremali za ulogu? – Pročitao sam barem pet knjiga o Rodrigu de Borgii i pokušavao proniknuti što je u pričama o njemu trač, a što istina. Nisam glumac koji oponaša ljude, nego pokušavam odgonetnuti ono najvažnije u njima i onda te osobine povezati s mojima i, na kraju, vidjeti kako mogu postati ta osoba. No, bitno je naglasiti da ovo nije dokumentarac, nego drama, te da svaka situacija koju prikažemo ne mora nužno biti povijesna istina.
Kad biste se mogli vratiti u 16. stoljeće, što biste upitali Rodriga de Borgiu? – Vjerojatno bih ga upitao od čega je umro jer to nije poznato.
Postoji li lik kojeg ne biste glumili? – Odbio bih ulogu u filmu ili predstavi do koje mi je doista stalo ako bi lik bio posve nerealan. Naravno, tu su i vrlo dosadni likovi koji me uopće ne zanimaju.
Koliko se ova priča o moći i korupciji u 16. stoljeću može povezati s današnjim dobom? – Gledajući “Obitelj Borgia” brzo ćete shvatiti da moć i danas kvari ljude kao i nekada. Korumpirani ljudi ne služe se istim metodama, ali se njihova motivacija nije promijenila. “Obitelj Borgia” je priča o ljudima koji se ne mogu zasititi moći. Što vama nedostaje u životu? – Nikada se ne mogu zasititi dobrog društva. Iskreno, svega ostalog sam dobio u dovoljnim količinama. Zadovoljan sam svojim životom i ne žudim ni za čim što nemam. Imam sjajne prijatelje, uzbudljiv posao, zdravlje… Zapravo bih htio imati samo malo više vremena.
Jeste li vi kada zloupotrijebili svoju slavu? – Pretpostavljam da je svojevrsna korupcija i to što kao glumac dobivam honorar koji je znatno veći od prosječne plaće. No, nadam se da osobno nisam korumpiran. Naravno, kao i svi glumci, i ja sam ponekad prihvaćao projekte na koje nisam ponosan.
Koje su vam tri najdraže uloge? – Teško mi je na to odgovoriti. U najljepšem sjećanju ostali su mi filmovi “Misija”, “Smrtonosni blizanci” i “Lolita”.
Što ste rekli sinu Maxu kad je odlučio postati glumac? – Rekao sam mu da odustane. Gluma je kao profesija puno okrutnija nego u doba kad sam ja počinjao karijeru. No, gluma je bila njegov san i nisam ga mogao nagovoriti da se predomisli, pa mi nije preostalo drugo nego da ga poduprem u njegovoj odluci. Naravno, teško mi je kao ocu biti objektivan, no drugi mi kažu da je jako dobar glumac. Kao roditelju, najvažnije mi je vidjeti ga sretnog. Nadam se samo da će u budućnosti više glumiti u kazalištu jer tako može učiti na svojim pogreškama pred relativno malo gledatelja, dok ih na filmu mogu vidjeti milijuni.
Josip Jurčić