Pozitivan šok i blaga nevjerica prve su reakcije na novi imidž Antonije Stupar Jurkin (27), voditeljice RTL-ove emisije Exkluziv, koja se ovih dana, nakon dugog promišljanja i opsežnih konzultacija, oprostila od svoje duge lepršave kose koju je puštala od drugog razreda osnovne škole.
Radikalne promjene na ženskoj glavi često upućuju na kardinalne promjene u njezinoj duši, no Antonija kaže da njezina kratka proljetna seksi frizura ne krije nikakvu dublju poruku i da joj je sve drugo u životu ostalo po starom. Iako zna i voli iskoristiti sve što joj život pruža, dovoljno je rano prepoznala što je čini sretnom i te svoje izvore sreće ne bi mijenjala ni za što na svijetu.
Zadovoljna je na poslu i presretna u braku s poduzetnikom Ivanom Jurkinom (28) u kojeg se zaljubila još u prvom razredu srednje škole. Oboje su odrasli u novozagrebačkom naselju Odra gdje i danas žive u zasebnom stanu u kući Ivanovih roditelja, a potkraj veljače proslavili su prvu godišnjicu braka prepričavajući kumovima još svježe dojmove s bračnog putovanja na golemom cruiseru Explorer of the Seas.
Medeni su mjesec zbog poslovnih obveza morali odgađati do studenoga prošle godine, no vrijedilo je čekati jer 12 dana krstarenja karipskim otočjem pamte kao jedan od najljepših doživljaja u životu. Ove godine Antonija ne planira nikakvo veliko putovanje jer otkako je preuzela vođenje Exkluziva, gotovo da i nema slobodnog vremena.
Exkluziv ste preuzeli od Vanje Halilović, koja je dobila otkaz, prije toga ste vodili sportske vijesti umjesto Tanje Tomić, koja je također dobila otkaz s RTL-a. Kako to da je svaki vaš skok u karijeri povezan s “padom” neke vaše kolegice? – Nisam besprijekorna, ali trudim se biti profesionalna. Ukazano mi je povjerenje, dobila sam taj posao i trudim se odraditi ga najbolje što mogu. Ako napravim neki kiks, znam da će i meni doći kraj. Tako je uvijek u životu.
Je li vam Vanja Halilović zamjerila što ste je zamijenili u Exkluzivu? – Vanja mi je frendica, dobre smo si, ali nismo razgovarale o tome da ja preuzimam njezin posao. Ona razumije da je to tako jednostavno moralo biti.
Kad ste shvatili da imate dara za televizijsku voditeljicu? – Nisam ja to nikad sama shvatila, nego mi se televizija jednostavno dogodila, kao i raznorazne druge stvari u životu. Kad me 2005. jedna kolegica nagovarala da dođem na casting za RTL, užasno sam se tome protivila jer činilo mi se da na televiziji nemam šanse. Na kraju sam popustila jer nisam imala što izgubiti. Prošla sam jedan casting, pa drugi i tako je to krenulo. Sve je počelo kao zafrkancija, a sada već osjećam da je ovo moj poziv.
Prije televizijske, gradili ste manekensku karijeru u Milanu: zašto ste pobjegli iz svijeta mode? – U Milanu sam uz kraće prekide provela tri godine i kad sam počela osjećati da me to više ne fascinira, da mi je sve postalo “ravno”, odlučila sam se vratiti doma. Nikad nisam radila za poznate kreatore, uglavnom sam snimala za kataloge i modne editorijale, a uz malo više truda i upornosti mogla sam, možda, i napredovati u tom poslu, no jednostavno me prestalo zanimati.
Koju ste životnu lekciju naučili u Milanu? – Naučila sam živjeti sama. Do tada baš nisam znala cijeniti to što me doma uvijek čekalo skuhano i oprano, no u Milanu sam shvatila da se mogu, i moram, sama brinuti o sebi.
Kako je vaš dečko, današnji suprug, podnosio vaš boravak u Milanu? – Bio mi je velika potpora i hrabrio me da izdržim u tom poslu. Uvijek me podržavao u svemu što radim i zato je divan.
Znači, nije bio ljubomoran? – Naravno da je bio ljubomoran, ali u razumnim granicama, ne u tom smislu da bi me ograničavao. Ne sjećam se kad sam zadnji put od njega doživjela nekakav izljev ljubomore. A ni on od mene. Trudimo se to držati pod kontrolom.
Koliko ste zarađivali u Milanu i kako ste trošili taj novac? – Solidno sam zarađivala, ali je prvu sezonu sve otišlo na krpice. Bilo mi je 19 godina i tada su me jedino zanimale haljinice, torbice, cipele i remenje. Već drugu sezonu shvatila sam da bih nešto mogla i uštedjeti. Sada trošim mnogo razumnije.
Je li točno da robu često kupujete i na tržnici? – Istina je da volim kupovati i na placu. Uvijek me veseli kad pronađem nešto što je fora, a jeftino. Sjećam se odličnih sandala koje sam prije dvije godine na tržnici na Črnomercu platila samo 100 kuna i dandanas ih nosim. Presavršene su.
Što ste zadnje “uboli” na rasprodajama? – Crvenu kožnatu jaknu sniženu na 900 kuna.
Što ste radili vrativši se iz Milana? – Nisam znala kamo bih sa sobom sve dok 2004. nisam vidjela oglas za glumačku radionicu. Odabrali su nas desetak i tri mjeseca išli smo na tečaj glume koji je vodio Livio Badurina. Bila su to najzabavnija tri mjeseca u mom životu. Stalno smo nešto improvizirali, izvodili, zafrkavali se i osjećala sam se kao zaigrano dijete. Na kraju tečaja ponudili su mi ulogu u jednoj sapunici, ali ja sam to odbila. Meni je sve to bila igra, nisam se htjela ozbiljno baviti glumom. Onda je moja mama našla neki oglas kojim su tražili stjuardese. Javila sam se, primili su me i poslali na obuku. Naučila sam pokazivati ulaze i izlaze u zrakoplov, koji su najopasniji dijelovi leta, kako se ponašati u kriznim situacijama, kako prepoznati čovjeka u panici i kako mu pomoći… Svašta stjuardese moraju znati, nisu one samo za to da nose kavice. A kad sam nakon tri mjeseca obuke trebala izići na završni ispit, uletjela mi je televizija i tako nisam postala stjuardesa.
Od čega vas hvata panika? – Užasno se bojim visine. Još dok sam radila u emisiji o automobilima, otišli smo na kulu Lotrščak, gdje smo na balkonu snimatelj i ja trebali napraviti najavu za emisiju. Kad sam trebala izići na taj drveni balkon, uhvatila me takva panika i takav grč u želucu da sam počela plakati. Kad se toga sjetim, već mi nije dobro. Puzala sam preko tih stuba mic po mic, stvarno sam pokušala to odraditi, ali jednostavno nisam mogla stati na taj balkon. Noge su mi se tresle od straha. Na kraju smo najavu snimili na drugom mjestu.
Čega se još bojite? – Zmija. Odvratne su mi i na slici.
Koliko dugo poznajete svog supruga? – Znamo se od malih nogu, odrasli smo zajedno u Odri, a “prepoznali” smo se prije 12 godina u prvom razredu srednje škole.
Kad ste se prvi put poljubili? – Također u prvom razredu srednje škole. Pa “furali” smo, Bože dragi, morali smo se poljubiti.
Jeste li prije braka živjeli zajedno? – Ne, svatko je živio kod svojih.
Tko je koga zaprosio? – Nismo se prosili, nego smo se dogovorili. Razmišljali smo da počnemo živjeti zajedno, a kako je mojoj mami bilo krivo da odem od kuće, a da se prije toga ne udam, zaključili smo da bi bilo najbolje da se vjenčamo.
Jeste li u braku otkrili išta novo o svom suprugu? – Baš ništa. Znam sve o njemu i više me ništa ne može iznenaditi. Znala sam kakav je i da mi je na njemu išta smetalo, sigurno se ne bih udala za njega.
Što o vašoj vezi “kaže” horoskop? – Ja sam Jarac, a on je Rak. Nemam pojma što o toj kombinaciji kažu astrolozi, ali izgleda da si savršeno odgovaramo.
Kako dvoje ljudi koji se tako dobro poznaju mogu svoj brak održati svježim? – Slažemo se, razumijemo, mnogo razgovaramo, dogovaramo se, prilagođavamo jedno drugom, a u takvom odnosu nikad nema rutine. Naravno da se i mi znamo porječkati, ali uvijek oko sitnica i gluposti za koje već nakon 15 minuta shvatiš da su nevažne.
Tko se nakon svađe prvi ispriča? – Onaj tko se osjeća krivim.
Nosite li u novčaniku sliku svog supruga? – Ne, ali on nosi moju. Valjda ima veći novčanik.
Kako mu se sviđa vaša nova frizura? – Rekao je da mu se jako sviđa. Svi hvale moju novu frizuru, a i meni je super, izvrsno se osjećam. Još se malo privikavam jer ne znam kako je trebam češljati da ne izgleda čupavo.
Zašto na javnim događajima nikad niste u društvu supruga? – Izjasnio se da on nije javna osoba, i da to ne želi ni postati, a ja to poštujem. Drago mi je da kad dođem kući, kad imamo svoj mir i kad se nitko ne vrzma oko našeg života.
Koja vam je najranija uspomena iz djetinjstva? – Sjećam se da nikad nisam htjela ići doma iz vrtića, uvijek bih se sakrila u neki kut pa su me morali tražiti.
Je li vas otac kad sa sobom poveo u lov? – Nikad s tatom nisam bila u lovu, ali me naučio pucati iz zračnice. Bila sam odličan strijelac, uvijek sam pobjeđivala dečke u gađanju u metu.
Odlazite li još u narodnjačke klubove? – Nekad sam išla, uglavnom zbog društva, ali više ne.
Imate li stranicu na facebooku? – To me ne zanima, ali vidjela sam da je netko na facebooku otvorio stranicu na moje ime. Uopće ne znam kome je palo na pamet da se lažno predstavlja kao ja. I još je na stranicu stavio moju fotografiju s vjenčanja. To baš nije ugodno. Raspitivala sam se kako da se ta stranica ukine, ali je procedura prekomplicirana. Napokon, ako netko ima potrebu to raditi, neka mu bude, ja sam tu nemoćna.
Što vam još nedostaje da biste bili potpuno sretni? – Sretna sam, a bit ću još sretnija kad Ivan i ja sagradimo svoju kuću u Odri.
Nevio Pintar