Voditeljica Antonija Stupar Jurkin prisjeća se Božića iz djetinjstva, nostalgije, obiteljske tradicije, mirisa, i otkriva kako joj izgledaju najveseliji blagdani s djecom; kćeri Paolom i sinom Ivanom.
Uspomena iz djetinjstva. Miris vanilin kiflica. ‘Slatka‘ zima, bez obzira na cvokotanje zubi… Okupljanje, obitelj, neočekivani dar, najsjajnija kuglica, jaslice. Oprost, nostalgija, nada i vjera u nove početke... Božić za svakoga od nas ima posebno značenje, pa uoči ovih blagdana donosimo serijal u kojem naši poznati prizivaju idilične slike prošlosti i otkrivaju kako provode najveselije prosinačke dane. Kad govori o Božiću iz djetinjstva, voditeljica emisije ‘Arhitekti i projekti‘ na Novoj TV Antonija Stupar Jurkin (43) prva sjećanja veže uz kićenje bora, mirise iz mamine kuhinje, pisanje pisma Djedici, uzbuđenje zbog iščekivanja poklona na blagdansko jutro, miris kolača…
„Božić mi jako budi nostalgiju! I nekad i danas, zapravo, to nikad neće izaći iz mode – svi se trude nekako oživjeti tu čaroliju ljubavi, dobrote i druženja“, započinje Antonija koja nikad nije, smije se, odrasla kad su u pitanju nadolazeći blagdani. I dalje se veseli obilasku sajmova, kićenju, ukrasima i optimizmu koji začara grad, unatoč nedostatku vremena i roditeljskim obavezama. „Otkad sam dobila djecu, svake se godine trudim i njih sve više zaraziti božićnim duhom. Imam razrađene metode s dokazima da Djedica stvarno dolazi s darovima. Pa i oni mu pišu pisma“, ispričala je maštovita mama.
Iako nije oduševljena zagrebačkim adventskim gužvama, godinama s djecom ne može odoljeti vožnji božićnim vlakom i tramvajem, obilasku raskošno okićenog Zrinjevca i šetnjama po Gornjem gradu. A na Badnjak je, priča, u njihovom domu najdraži kaos. Kiti se drvce, peku se kolači, puno se smije…
„Dok nisam imala djecu, polnoćka nam je bila obavezna i nakon nje druženje s prijateljima. Danas je ipak malo drugačije – mirnije i opuštenije, što mi i više odgovara“, ispričala je Antonija koja se i danas drži obiteljske tradicije. Božićni ručak uvijek je kod njezinih roditelja, dok su jutra rezervirana za otvaranje darova kod kuće, čemu se najviše vesele 14-godišnja kći Paola i 11-godišnji Ivano.
Za kraj, šapnula nam je i svoju najveću božićnu želju: „Za svoju obitelj i sebe uvijek priželjkujem samo zdravlje, jer je ipak na kraju dana to najveća vrijednost koju imamo… Kao i vrijeme… Da mrvicu sporije prolazi u ovom ludom, užurbanom vremenu.“
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....