Braća Martin i Valent Sinković i trener Nikola Bralić sinoć su u galeriji Velvet priredili koktel zabavu kao najavu njihovog odlaska na Olimpijske igre u Riju. Ondje će dvojac naših sjajnih veslača biti glavni favoriti za zlatnu medalju u veslačkoj disciplini dvojac na pariće koja je na rasporedu 11. kolovoza.
Ovo druženje s braćom Sinković bila je sjajna prilika da im se postavi nekoliko pitanja i dozna što očekuju od nastupa na Olimpijskim igrama, čemu se najviše vesele u Riju, ali i kako funkcionira bratski odnos u vrhunskom sportu.
Čemu se najviše veselite kod odlaska u Rio osim, naravno, potencijalnim sportskim uspjesima? Jesu li to izlasci, razgledavanje, atmosfera Olimpijskog sela…
Martin: Najviše se veselim atmosferi Olimpijskog sela, to iskustvo je stvarno nešto što se mora doživjeti! Isto tako, na finale našeg natjecanja dolazi moja supruga Manuela pa ostajemo skupa u Brazilu sve do kraja Olimpijskih igara. Naša zajednička ljubav je otkrivanje novih destinacija i daleka putovanja, stoga se veselim i upoznavanju grada. Gotovo svake godine otputujemo negdje izvan Hrvatske na odmor, a ovoga ćemo puta spojiti ugodno s korisnim.
Valent: Puno toga! Atmosferi Olimpijskog sela, druženju s brojnim sportašima, sportskom natjecanju u cjelini! Naša prednost je što nam je finale već 11. kolovoza, a ostajemo u Riju sve do kraja Olimpijskih igara, tako da imamo dovoljno vremena za istražiti cijeli grad, ali i pratiti ostale hrvatske sportaše i navijati! Puno znači podrška, tako da se nadamo se da će i oni nas bodriti na našim utrkama.
Foto: Ranko Šuvar/ Hanza Media
Je li uzbuđenje manje ili veće s obzirom na to da vam ovo nisu prve Olimpijske igre?
Valent: Na Olimpijskim igrama uzbuđenje je uvijek veliko, svaki put se boriš za novu medalju pa je normalno da si pod dojmom svaki put iznova. U životu jednog sportaša, Olimpijske igre su vrhunac karijere i cijeli jedan životni ciklus je usmjeren samo k tome, tako da su emocije velike, jednako snažne kao i prvi put. To je sigurno najveće sportsko natjecanje i čast je biti dijelom te sportske manifestacije! Uzbuđen sam kao i prvi put, međutim malo je lakše jer već znaš što te čeka.
Što bi, imajući londonsko iskustvo u vidu, voljeli ponoviti, a što bi svakako voljeli izbjeći? Što je u Londonu bilo dobro, a što nije bilo baš najbolje? Ne samo u sportskom smislu…
Martin: London je bio jedna divna sportska priča kako za nas tako i za hrvatski sport. Tada smo veslali četverac i osvojili veliko srebro! Sada smo koncentrirani na to kako dati sve od sebe i napraviti najbolje što možemo i znamo u Riju. Bez rada, discipline, odricanja i naravno bez našeg vrhunskog trenera Nikole Bralića ne bismo bili ovdje gdje smo danas, niti bismo imali priliku nastupiti u Riju. Naši uspjesi ujedno su i naša velika odgovornost jer se od nas očekuje da budemo na vrhu, stoga nam je to najveća motivacija i pogled u budućnost.
Je li nakon londonskog srebra došlo i vrijeme za zlato?
Valent: Mi se nadamo zlatu i mislimo da vrijedimo za zlato, ali nam je potpuno jasno kako nam nitko neće pokloniti medalju, osobito ne zlato. Konkurencija je velika, na Olimpijske igre svi dolaze u najboljoj formi, godinama treniraju za taj događaj, s namjerom da budu najbolji i najveći. Očekuju nas teške utrke, ali znamo koliko smo radili za to i nećemo se predati!
Foto: Nikša Stipaničev/ Hanza Media
Kako je dvojici braće biti dio iste veslačke ekipe? Je li vaš bratski odnos očvrsnuo zbog sporta i dolaze li ikada vaše privatne razmirice do izražaja kad su u čamcu ili tome nema mjesta jer je sve podređeno sportskom uspjehu?
Valent: S konfliktnim situacijama smo završili u djetinjstvu. Sad smo jedan drugome podrška i potpora! Činjenica da smo braća nam samo olakšava, jako se dobro razumijemo i u ključnim trenutcima dovoljan je jedan mali znak ili pogled da točno znamo što treba napraviti. Vjerujte nam, u čamcu rivalstvu, razmiricama ili neslaganju nema mjesta.