Kad je bila mala, aktualna seniorska Super G prvakinja Hrvatske i doprvakinja u slalomu i veleslalomu, Sofija Novoselić silno je željela ići u vrtić kako bi se mogla igrati s drugom djecom i gnjavila je mamu i tatu sve dok je nisu upisali sa samo dvije godine. Vrtić je obožavala i ni najmanje joj nije smetala disciplina koju su dobre tete pokušavale održati među razigranom djecom. Jednako vedro prihvatila je i naporan i zahtjevan ritam profesionalnog sporta i pravila koja vrijede u hrvatskoj skijaškoj reprezentaciji.
Iako su vrtićki dani odavno iza nje – 18. siječnja slavi 19. rođendan – Sofija živi u svojoj snježnoj priči u kojoj su rana buđenja, iscrpljujući treninzi, stalna putovanja te kontakt s prijateljima i obitelji isključivo preko mobitela i laptopa sasvim normalna stvar. I dok nekome to može izgledati kao težak život pun odricanja, Sofiji je sve to užitak jer je njezina filozofija – uživati u svemu što radi i dobro se zabavljati. Zato se i veseli prvom dm damSKI kupu, veleslalomu za rekreativke koji će se 17. siječnja održati na Bijelom spustu na zagrebačkom Sljemenu.
Ta simpatična rekreativna utrka još je jedna prigoda za sjajnu zabavu, kao i prilika da Sofija i njezine kolegice iz reprezentacije, Ana Jelušić, Nika Fleiss, Matea Ferk i Tea Palić, te njihov najveći uzor – Janica Kostelić, privuku na Sljeme i brojne navijače i sudionice prvog damSKI kupa te da sve zajedno pozdrave pobjednicu. Kad nije na skijaškim stazama, Sofija uživa u glazbi i čitanju. Voli rock i reggae, posebno Boba Marleya, kao i plesne ritmove, pa ne čudi što bi rado otputovala na Jamajku ili na Kubu. A inače je pravi mali džuboks kad je glazba posrijedi: napamet zna stotine tekstova pjesama i obožava igrati Singstar sa sestričnom Nušom i curama iz reprezentacije. Čita mnogo, najviše beletristiku, a trenutačno joj je najdraža knjiga roman “Što sam volio” autorice Siri Hustvedt.
Tata Jurij, glazbenik, i mama Maja, novinarka i prevoditeljica, odgajali su je da u svemu bude svoja, pa su tako poštovali i njezinu odluku da nakon završene srednje škole – lani je maturirala u zagrebačkoj VIII. gimnaziji Tituša Brezovačkog uz, kako kaže, svesrdnu pomoć razrednice, ravnatelja i profesora – neko vrijeme pričeka s daljim školovanjem.
Kako to da se niste upisali na fakultet? – Htjela sam si ostaviti malo vremena da razmislim što ću dalje. Dok su se moji vršnjaci na školskim praznicima odmarali i provodili, ja sam ljeta presjedila uz knjigu i polaganje razrednih ispita, a zimi jurila za bodovima na skijaškim stazama. I to je katkad bilo malo naporno. Sad bih se htjela neko vrijeme posvetiti samo skijanju, a osim toga, nemam još pravu ideju što bih htjela studirati. Zato me mama savjetovala da pauziram, u čemu ju je podržao i ostatak obitelji. S vremenom ću upisati neki fakultet, ali još nisam sigurna koji.Voljela bih jednog dana biti fizioterapeutkinja ili uspješna menadžerica. Možda čak i na klupskoj sceni. Da se mene pita, oživjela bih kultne zagrebačke klubove Lapidarij i Kulušić – ali time ne mislim ni na kakav povratak u osamdesete i novi val, nego jednostavno na dobar biznis.
Što se u vašem životu promijenilo od prošle sezone? – Promijenila sam trenera. Od ove me sezone, kao i Mateu Ferk, trenira Slaviša Weiner.
Kako provodite vrijeme dok traje skijaška sezona? – Kad počne sezona utrka, raspored je zbilja gust i neprekidno sam na putu. Nakon cjelodnevnog napora na snijegu, sve se svede na druženja po sobama u hotelima gdje smo smješteni. Vani je hladno, a najčešće moramo ustati vrlo rano, pa tih nekoliko večernjih sati, nakon kondicijskog treninga, uglavnom razgovaramo, čitamo ili visimo na mobitelu i kompjutoru. SMS-ovi, skype i facebook najbolji su izum ovoga vremena, u svakom slučaju, naša komunikacija sa svijetom. Malo je drukčije izvan sezone kad sam ipak češće kod kuće i nemam toliko obaveza pa stignem s prijateljicama na kavicu u grad ili na večer, recimo, iziđem na ples u Purgeraj.
Nađete li ipak vremena za ljubav? – Da. Ali neka moj privatni život ostane privatan.
Kakve ste si ciljeve zacrtali za sljedeću godinu? – Bila bih superzadovoljna da usavršim skijašku tehniku i uđem među 30 najboljih skijašica u Svjetskom kupu.
Na što najviše trošite? – Na kozmetiku. Kad sam na skijalištima, nemam problema s tenom. Ali zato čim se vratim u Zagreb, vidim promjene na licu. Jako mi pomaže tretman kod mojih kozmetičarki u salonu Jasne Franković, gdje me prvu put odvela mama.
Što obvezno mora biti u vašoj kozmetičkoj torbici? – Razni gelovi za tuširanje i mlijeko za tijelo. Nisu to skupi preparati, ali trošim ih u tolikim količinama da, obično u dm-u, ostavljam veći dio s džeparca. Najviše mi odgovaraju kozmetički proizvodi na bazi bademova ulja.
Kako ćete proslaviti 19. rođendan? – Još ne znam. Dosad sam ga slavila u krugu obitelji, često kod svoje tete, gdje se i inače redovito okupljamo za obiteljska slavlja. Na večer možda s društvom odem u kafić na piće. Ali ne daleko od kuće, i ne dokasno. Jer drugi dan opet imam trening, pa tekmu…
Silvija Glavić Stocca