U hrvatskim knjižarama pojavila se biografija slavne voditeljice Oprah Winfrey , koju je napisala Kitty Kelley, međunarodno priznata autorica biografija slavnih osoba, od kojih su najpoznatije biografije Elizabeth Taylor, Franka Sinatre, Nancy Reagan i obitelji Bush.
U knjizi jednostavno naslovljenoj “Oprah – biografija”, Kitty Kelly otkrica i drugu stranu 57-godišnje TV-voditeljice, koja je opčinila gledatelje diljem svijeta. Kelly je Oprinu biografiju pisala tri godine, a potkrijepila ju je istraživačkim radom koji je uključio proučavanje gotovo 3 000 intervjua koje je Oprah dala u 25 godina, te razgovorima s 850 osoba – izvora informacija
Hrvatsko izdanje knjige objavila je nakladnička kuća Lumen, a nakon što smo prije nekoliko dana objavili ulomke iz biografije o Oprinom djetinjstvu, sada možete pročitati i dio o jednom od najgorih dana u životu slavne televizijske voditeljice, kako ga je ona sama nazvala.
Ulomak iz knjige
Rasa je definitivno razlog koji je Oprah navela nakon što je nisu pustili u Hermès u Parizu. Pred luksuznu maloprodajnu trgovinu stigla je s Gayle petnaest minuta nakon zatvaranja, no očekivale su da će ih pustiti jer je unutra još bilo kupaca. Oprah je rekla da točno zna koji sat želi kupiti za Tinu Turner, s kojom je te večeri imala dogovorenu večeru, no prodavač na ulazu nije ju želio pustiti unutra, kao i menadžer trgovine. Iz Hermèsa su poslije priopćili da su trgovinu te večeri pripremali za poseban događaj.
„Bila sam ondje i vidjela svojim očima“, rekla je Gayle, „bilo je to zaista veoma, veoma ružno. Sama Oprah događaj opisuje kao jedan od najgorih trenutaka života u kojemu se osjećala potpuno poniženo… Mi to nazivamo njezinim proživljenim trenutkom iz “Sudara” (film koji se bavi rasizmom).“ Dodala je: „Da je bila riječ o Céline Dion, Britney Spears ili Barbri Streisand, nema scenarija prema kojemu ih ne bi pustili da uđu u tu trgovinu.“
Neki su mediji priopćili da Hermèsov prodavač nije prepoznao Opru (Oprah show ne prikazuje se u Francuskoj), a trgovina je „već imala problema sa Sjevernoafrikancima.“ Oprah je nazvala ravnatelja američkog Hermèsa i prepričala mu detalje pretrpljenoga javnog poniženja te ga je obavijestila da je odlučila, iako je nedavno kupila dvanaest Hermèsovih torbica (6 500 dolara svaka), prestati trošiti novac na njihovu luksuznu robu. Hermès je odmah objavio priopćenje u kojemu je tvrtka izrazila žaljenje „zbog nemogućnosti da dami Winfrey dopusti ulazak u trgovinu“, objasnivši da „su se unutra pripremali za privatni događaj, bitan za dobre odnose s javnošću.“
Je suis désolée, monsieur. Oprah je u svojoj izjavi objavila da će se osvrnuti na tu problematiku u prvom showu na početku jesenske sezone prikazivanja, ostavljajući ljudima nekoliko tjedana vremena za razmišljanje o međunarodnoj svađi.
„Da su Winfrey otjerali tijekom radnog vremena, možda bi optužba za rasizam imala odjeka“, napisala je Anne Kingston u kanadskom dnevnom listu National Post. „No, nije bilo tako pa se čini da je riječ o nečemu drugome. Možda o privilegiranosti.“
Urednik novina Montreal Gazzette zamjerio je Opri prehitro zaključivanje da je povod bio rasizam, navodeći: „Svatko je jednom doživio nešto slično. Srećom, rijetki među nama posežu za frazom ”Znate li vi tko sam ja?” Ovo je Pariz, poštovana damo, ne Chicago. Čak i kad znaju tko ste, jednostavno ih nije briga.“
Komentar u konzervativnom njujorškom časopisu National Review glasio je: „Smatramo da bi riješila problem da je odmah kupila Hermès.“ U humorističnoj animiranoj TV seriji The Boondocks Huey Freeman, lik crnačkoga desetogodišnjeg radikalca, gleda vijesti na televiziji i čuje: „Oprah Winfrey toliko je uvjerena da joj je ulazak u Hermèsovu parišku trgovinu nisu dopustili na rasnoj osnovi, da će o tome raspravljati u svom showu. Sljedeće u vijestima: ”Hermès je objavio veliku rasprodaju u povodu zatvaranja trgovine.”“
Komičarka Rosie O’Donnell napisala je u svom blogu:
Jedva čekam da čujem sve detalje – jedan od najgorih trenutaka u njezinu životu, osjećala se potpuno poniženo… oprah siromašna, pretila seksualno zlostavljana crnačka zabrinuta djevojčica iz razorene obitelji – ta oprah pretrpjela je JEDAN od NAJGORIH trenutaka u SVOM životu pred pariškim hermèsom. hm…
Orlando Patterson, ugledni profesor sociologije s Harvarda, poslije je pitao u The New York Timesu: „Opri je možda bilo zanijekano isključivo pravo na elitni status u našem novom zlatnom dobu – biti poslužen u luksuznim trgovinama poslije završetka radnog vremena – no je li bila žrtvom rasizma?“ Richard Thompson Ford, profesor prava sa Stanforda, na to je pitanje odgovorio u svojoj provokativnoj knjizi The Race Card: How Bluffing About Bias Makes Race Relations Worse. „Ako je Oprino poniženje bilo posljedica toga što joj je incident u Hermèsu prizvao u sjećanje njezina prošla iskustva vezana za rasizam, tada je uzrok Oprina poniženja njezina rasa. U tom kontekstu, Oprah jest bila ponižena zbog svoje rase.“
Na početku karijere Oprah je tvrdila da nikad nije iskusila rasizam. „Ja sam iznad rase“, izjavila je 1986. godine. Ipak, sljedeće je godine za časopis People izjavila da je nisu željeli pustiti u butik na Manhattanu. Godine 1995. za londonski časopis The Times izjavila je da su odbili njezin ulazak u jednu od najskupljih robnih kuća u Chicagu. Smijala se dok je prepričavala novinaru: „Nisu me prepoznali jer je moja kosa bila natapirana. Bila sam sa svojim frizerom, crncem. Glasno su razmišljali odugovlačeći, a naposljetku su kazali da su prethodnog tjedna dva crnca transvestita opljačkala robnu kuću. Dodali su kao su očekivali da će se vratiti. ”Oh, hvala lijepa”, rekla sam im. ”Promijenit ću frizuru.” Zatim sam se okrenula frizeru i rekla: ”Mislim da smo doživjeli rasno krizni trenutak… Dakle, tako je to. O, čovječe!”“
Šest godina poslije ispričala je sličnu verziju te priče, no do 2001. godine butik na aveniji Madison navodila je kao butik u koji joj nisu dopustili ući. Ispričala je da je ugledala džemper u izlogu i pozvonila za ulazak u trgovinu, no vrata se nisu otvorila. Zatim je vidjela dvije bjelkinje kako ulaze u trgovinu. Stoga je ponovno pozvonila, no još joj nitko nije otvorio vrata. „Definitivno nisam pomislila: ”Ovo je rasno krizni trenutak!” Nazvala je iz telefonske govornice kako bi bila sigurna da je trgovina otvorena. ”Počeli smo lupati po staklima prozora.” Bez rezultata.“ Nakon povratka u Chicago nazvala je trgovinu. „Ovdje Oprah Winfrey. Pokušavala sam ući u vašu trgovinu prije neki dan i …“ Citirala je menadžera: „Znam da će vam u ovo biti teško povjerovati, ali prošloga tjedna opljačkala su nas dva transvestita – i očekivali smo da će se vratiti.“
Bez obzira na to jesu li te priče stvarne ili teorijske, Oprah je nesumnjivo naviknula na poseban tretman za slavne osobe kojima su u prodavaonicama otvarali vrata i nakon završetka radnog vremena. U Chicagu je robna kuća Bloomingdale’s proširila tu uslugu udovoljivši čak i njezinoj želji da svi zaposleni koji nisu nužni na tom katu budu udaljeni, kako je ne bi promatrali i poslije prepričavali što je kupila. (Bila je bijesna kad je National Enquirer otkrio listu božićnih darova kupljenih za djelatnike u Harpo studiju i časopisu O – privjesci od 14 karatnog zlata s dijamantnim inicijalom O.)
U rujnu 2005. godine, nekoliko dana prije showa „Premijera Oprine 20. sezone“, Oprina je glasnogovornica objavila da će njezin gosti biti Robert B. Chavez, predsjednik i izvršni direktor američkog Hermèsa, potaknuvši očekivanja javnosti da će primiti oštre kritike na nacionalnom televizijskom programu.
Oprah je show počela šaljivo, prepričavajući kako je provela ljetovanje, a poslije je iznijela svoju verziju pariškog incidenta. Tvrdila je da je većina izvješća objavljenih u tisku bila potpuno pogrješna, iako je njihov izvor bila njezina najbolja prijateljica.
Prekorila je publiku zbog sumnje da se uzrujala što je nisu pustili da uđe u trgovinu i kupuje poslije završetka radnog vremena. „Molim vas“, rekla je. „Nisam toliko ostarjela da budem tako glupa. Nisam se uzrujavala zbog toga što nisam uspjela kupiti torbicu – uzrujala sam se jer je jedna osoba u trgovini bila tako gruba, a ne cijela tvrtka.“
Gospodin Chavez promatrao je Opru dok je nadugačko kritizirala njegovu tvrtku. „Neki su novinari prenosili su da mi je ulazak bio uskraćen jer je trgovina već bila zatvorena. Trgovina je bila usred zatvaranja – trgovina je još bila vrlo aktivna… Vrata nisu bila zaključana. Moji prijatelji i ja stajali smo s unutarnje strane vrata, a osoblje je burno raspravljalo o tome treba li me pustiti unutra ili ne. To je bilo ponižavajuće… Znam razlikovati zatvaranje trgovine od zatvaranja trgovine za mene. Tko god je ikad doživio poniženje jer nije bio odjeven dovoljno moderno ili nije imao dovoljno vitku figuru ili nije bio prave društvene klase ili prave boje kože ili nešto slično – zna da je to veoma ponižavajuće, a upravo se to meni dogodilo.“
Teško prekoreni dječak iz Hermèsa zvučao je kao pokajnik. „Želim Vam reći da nam je iznimno žao zbog svih nesretnih okolnosti koje su Vam se dogodile kad ste pokušali posjetiti našu trgovinu u Parizu“, rekao je. „Zaista se trudimo pružiti kvalitetnu uslugu svim klijentima širom svijeta.“ Zatim je pogriješio smjer. „Žena koja Vas nije pustila unutra učinila je to zato što, ruku na srce, nije znala tko ste Vi.“
„Nije bila riječ o ”Znate li vi tko sam ja?”“, odbrusila je Oprah. „Nisam ni pokušavala igrati na kartu slave.“
Chavez se žurno ispričao. „Susreli ste vrlo, vrlo strogu djelatnicu.“
„Strogu ili grubu?“ pitala je Oprah.
„Strogu i grubu, siguran sam“, rekao je.
Nakon što je predsjednika tvrtke izvrgla javnom ruglu, Oprah mu je oprostila i pohvalila je njegovu tvrtku zbog uvođenja tečaja za djelatnike koji povećava osjećajnost. Na kraju je zagrlila Chaveza i preporučila gledateljima da kupuju u carstvu luksuzne odjeće, gdje Kelly torbice od aligatorove kože stoje od 18 000 dolara do 25 000 dolara. I sama je nastavila kupovati ondje, a kad je priredila djevojačku zabavu za dvanaest prijateljica na svom imanju u Montecitu u čast Marie Shriver, pozivnice je ušila na dvanaest Hermèsovih šalova (375 dolara svaki).
Pročitajte odlomak iz biografije o Oprinom djetinjstvu