Najviše me vesele unuci

Koji vam je dio dokumentarca najzanimljiviji? – Kad smo šezdesetih godina po kiši igrali košarku na igralištu na Tuškancu, ljudi su nas gledali pod kišobranima, a kožnate lopte bi se natopile vodom i od težine ih nismo mogli baciti do koša. Interesantni su i inserti velikih finala, primjerice, Olimpijada u Moskvi 1980., gdje smo osvojili zlatnu medalju, ili Olimpijada u Barceloni 1992. i srebrna medalja osvojena u igri s američkim Dream Teamom.

Zašto ste prije 14 godina ostavili trenerski posao? – Da bi bio dobar trener, stalno trebaš voditi rat na nekoliko fronti: sa svojim igračima, s protivničkom momčadi i sucima. To je težak posao i ne može se obavljati činovnički, pa sam se povukao, relativno mlad, nakon što sam dao sve od sebe.

Zašto nikad niste otišli raditi u inozemstvo? – Nema potrebe tražiti kruha poviše pogače. Novac mi nikad nije bio važan, a uz to sam nostalgičan i nisam želio živjeti izvan Zagreba.

Koje su odlike dobrih košarkaša? – Uvijek smo govorili da se nogomet igra nogom, rukomet rukom, a košarka glavom. Zato smo svi mi bivši košarkaši i treneri završili fakultete i iz ljubavi se bavili košarkom.

Čime ste se još bavili? – Neko sam vrijeme radio i kao pravnik.

Koje vam je najdraže priznanje? – Košarkaški centar koji smo napravili za Univerzijadu. Time su stvoreni preduvjeti da košarka vječno bude na ovim prostorima, a Cibona je jedini klub u Europi koji je od početka stalno prisutan u Euroligi.

Gdje držite medalje i pehare? – U podrumu stana na Zrinjevcu, koji su lani preuredili moj mlađi sin Krešo i snaha Marija. Skupili su fotografije, priznanja, knjige, lopte i razne sitnice iz moje karijere da bi mi napravili košarkaški kutak.

Kojeg košarkaša smatrate najtalentiranijim? – Radio sam s 52 košarkaša, a čak su tri u košarkaškoj Kući slavnih: Dražen Petrović, Dražen Dalipagić i Krešo Ćosić.

Koliko vrijedi prsten koji ste dobili prije dvije godine na primanju u Kuću slavnih u Springfieldu? – Neprocjenjiv je: od zlata je, ukrašen rubinom i dijamantom, a na njemu je ugravirano moje prezime. Takav će uskoro dobiti i Michael Jordan.

Tko će vas ove godine, kao gosta, pratiti na primanju u Springfield? – Sin Krešo, koji je Jordanov obožavatelj od malih nogu.

Jesu li sinovi od vas naslijedili košarkaški talent? – I 37-godišnji Vladimir i 33-godišnji Krešimir igrali su košarku i dosta su postigli. Stariji je bio juniorski reprezentativac Jugoslavije, a Krešo je bio član hrvatske reprezentacije i danas je direktor KK Cedevita.

Je li istina da vam je supruga Jasenka predbacivala da se više brinete za Aleksandra i Dražena Petrovića nego za vlastite sinove? – Istina je, i imala je pravo, a kod svoje supruge, s kojom sam 45 godina u braku, cijenim tu požrtvovnost i brigu za obitelj. Acu sam doveo u Zagreb sa 17 godina i preuzeo brigu o njemu, a za njim je ubrzo stigao i Dražen. Brinuo sam se o svemu: o njihovu smještaju, ponašanju, školi, ishrani, u kakvom su društvu…

Jeste li branili igračima seks prije utakmica? – Imao sam poseban odnos s igračima, a znalo se da su zabranjeni droga, alkohol i nikotin. No, nisam ih tjerao na spavanje u deset na večer. Mogli su biti budni koliko su htjeli, dovoljno su bili odgovorni.

Je li istina da ne pijete? – Da. Probao sam popiti čašu piva, ali mi je bilo grozno gorko. No, pretjerivao sam u drugim stvarima: 1976. na Olimpijadi u Montrealu sam u jednom danu popio pet litara coca-cole i dobio čir na dvanaesniku. Danas pijem isključivo mineralnu vodu.

Kojim ste se još sportovima bavili? – Kao mlad sam skijao, ali sam prestao kad sam se razbio na Kranjskoj gori, a igrao sam i rukomet kao srednjoškolac u Petoj gimnaziji.

Kako se danas rekreirate? – Dugim šetnjama. Svakodnevno propješačim barem pet kilometara: prošetam od Zrinjevca do Cmroka ili se uputim preko Tuškanca na Gornji Grad.

Jeste li praznovjerni? – U biti ne, ali dok sam igrao i trenirao uvijek sam nosio istu trenirku za važne utakmice.

Kad ste zadnji put plakali? – Na sprovodu prijatelja Borisa Mutića. No, često plačem od sreće, a plakao sam i na vjenčanjima sinova.

Što vas može razveseliti? – Sportski uspjesi. I unuci – osmogodišnja Dora, četverogodišnji Bruno i Juraj, koji ima samo godinu i pol.

Marijana Marinović