JON HAMM

Nikad kasno da postaneš seks-simbol

Kaže se da jedan događaj može potpuno promijeniti nečiji život, a 37-godišnjem američkom glumcu Jonu Hammu to se desilo nakon uloge Dona Drapera. U višestruko nagrađivanom serijalu “Momci s Madisona”, koji se prikazuje i na HTV-u, Hamm glumi markantnog i beskrupuloznog kreativnog direktora u marketinškoj agenciji Sterling Cooper. Uvijek u odijelu, i uvijek s cigaretom i čašom bourbona (ili martinija) u ruci, Draper je zvijezda njujorške Avenije Madison, gdje je potkraj pedesetih počela bujati marketinška industrija. Kod kuće ima prekrasnu ženu (koja neodoljivo podsjeća na Grace Kelly) i dvoje slatke dječice, no večeri nerijetko provodi s ljubavnicom.

Novac, moć, muževan izgled i društveno prihvatljivi poroci – to je i danas tajna uspjeha svakog muškarca, pa ne čudi da ženska publika koja Jona Hamma identificira s njegovim likom smatra da je on novi seks-simbol. I od struke dobiva priznanja, što mu je posebno važno: lani je osvojio Zlatni globus za najboljeg glumca te nominaciju za prestižnu nagradu Emmy. Velik je to uspjeh za glumca s relativno kratkom karijerom i nevelikim brojem uloga: prvi – i jedini poznatiji – film u kojem se pojavio bili su “Svemirski kauboji” 2000., a u posljednjih devet godina pojavljivao se u epizodnim ulogama u serijalima “CSI: Miami”, “Čarobnice” i “Gilmorice”. – To što nikad nisam bio u prvoj glumačkoj ligi, nije me pokolebalo. Znao sam da će kad-tad doći mojih pet minuta, za to sam se pripremao od malena. Uostalom i George Clooney je bio u mojim godinama kad je postao zvijezda, nakon serijala “Hitna služba” – rekao je Jon, rođen i odrastao u St. Louisu u Missouriju kao Jonathan Daniel Hamm. Obiteljskog života se i ne sjeća jer je bio vrlo malen kad su mu se roditelji razveli. Do desete je godine živio s majkom Deborah, koja se tada razboljela od raka i umrla, a onda se preselio k ocu, direktoru u jednoj prijevozničkoj kompaniji, koji se nije ponovno oženio.

– Moj otac je u mnogočemu nalikovao Donu Draperu. Među ostalim, i on je šezdesetih bio moćan i samouvjeren poslovni čovjek – prisjeća se Jon, koji s ocem nikad nije uspio ostvariti topao i blizak odnos.

A kad mu je bilo dvadeset godina, i on je umro – od komplikacija uzrokovanih dijabetesom. Jon je tada studirao glumu i predškolski odgoj, a kako je ostao bez očeve financijske pomoći, zaposlio se kao “teta” u vrtiću, a neko je vrijeme bio učitelj glume i u svojoj bivšoj srednjoj školi u St. Louisu. Ipak, cijelo je vrijeme sanjao o Hollywoodu, u koji se zaputio 1995. , imajući pred očima svoje uzore – Jeffa Bridgesa i Sama Elliota. Pet godina je čekao na prvi posao: bila je to ulogica u jednoj epizodi serijala “The Hughleys”. Nedugo potom na jednoj je rođendanskoj proslavi upoznao godinu dana stariju glumicu i scenaristicu Jennifer Westfeldt.

Fizikalac na pornosetu

– Nisam je baš impresionirao: u to sam vrijeme radio svašta, među ostalim bio sam “fizikalac” na setu jeftinog pornofilma i zarađivao 150 dolara na dan. Nakon nekog vremena me Jennifer nazvala i rekla da dođem u New York, jer da ima ulogu za mene. Posudio sam novac od prijatelja i otputovao u New York, znajući da takvu priliku ne smijem propustiti – otkriva Jon, dodajući kako se tek tada, dok su snimali film “Kissing Jessica Stein”, zaljubio u Jennifer.

Predrasude da ga “gura” žena koja u filmskim krugovima uživa velik ugled, razbio je dobivši ulogu u serijalu “Momci s Madisona”. Iako su producenti željeli nekog slavnog glumca, autor serijala Matthew Weiner inzistirao je na Hammu, koji je ulogu dobio nakon – sedam audicija. S Donom Draperom, kaže, nema baš nikakve sličnosti – pogotovo ne u njegovu odnosu prema ženama.

– Najvažnije godine svog života proveo sam sa ženama – prvih deset s majkom, a posljednjih deset s djevojkom – objašnjava Jon, koji, ipak, nije siguran hoće li se i kad vjenčati s plavokosom Jennifer Westfeldt. – Ne treba nam papir kao potvrda ljubavi – kaže.

– Lijepo nam je ovako pa ne vidimo razlog zašto da u našem odnosu nešto mijenjamo. Parovi se vjenčaju kad odluče imati djecu, a ja za to nisam spreman. I ne znam hoću li ikada biti. Svakoj osobi odrasloj u stabilnoj obitelji dijete daje smisao života, a to sa mnom nije slučaj.

Damir Leljak

Linker
29. travanj 2024 05:40