Više od tri godine prošlo je otkako je Ivana Vrdoljak Vanna objavila posljednji solo album, “Hrabra kao prije”, koji je prodan u srebrnoj nakladi. Stoga je njezina publika s velikim nestrpljenjem iščekivala što će 36-godišnja zagrebačka pjevačica rodom iz Koprivnice pokazati na svom četvrtom CD-u, nazvanom “Ledeno doba”, koji je promovirala izvedbom istoimene pjesme na Radijskom festivalu u Hvaru. Riječ je o dvostrukom izdanju kakvo dosad nije objavljeno u Hrvatskoj: uz CD kupci dobivaju i besplatan DVD sa snimkama novih pjesama. I dok one polako “ulaze u uši” slušateljima, Vanna je iskoristila nekoliko dana za kraći odmor na Braču s obitelji: suprugom Andrijom, producentom i redateljem, devetogodišnjim sinom Lukom i šestogodišnjom kćeri Janom.
Po čemu se “Ledeno doba” razlikuje od vaših dosadašnjih albuma?
– Po tome što je cijeli album odsviran gotovo uživo. Kompjutor smo u studiju koristili minimalno, tako da će pjesme jednako zvučati na CD-u i koncertima. Rekla bih da je to nešto čvršći pop, čak i pop-rock.
Pjevate i dva dueta, jedan s Akijem Rahimovskim, a drugi s Oliverom Dragojevićem. Zašto ste odabrali baš njih?
– Zato što su obojica mnogo toga prošli i pritom se nisu štedjeli. Aki je čovjek koji doslovce ostavlja srce na pozornici, a duša mu se čuje u glasu. S njim sam obradila staru pjesmu Parnog valjka “Stranica dnevnika”. A za Olivera, s kojim sam otpjevala pjesmu “Baš kao ti i ja”, mislim da glasovno može postići apsolutno sve.
Planirate li neku veću turneju u skorije vrijeme?
– Za jesen planiram seriju koncerata, uglavnom po malim dvoranama i kazalištima.
Estradni posao nije lako uskladiti s obiteljskim obvezama. Koji je vaš recept?
– Nemam recept, osim što se trudim nikada ne pobrkati prioritete. To već zvuči kao klišej, ali obitelj mi je na prvom mjestu. Ima dana kad sam odsutna, no, srećom, i moji i Andrijini roditelji uvijek nam rado pomognu oko djece.
Pjevate li još po diskotekama, gdje nastupi nerijetko počinju poslije ponoći?
– Pokušavam to potpuno izbaciti iz svog radnog rasporeda. Klasične vikendaške gaže po diskoklubovima više me ne zanimaju. Mislim da, ako koncert počne u pola dva ujutro, niti publika niti pjevač ne mogu pružiti previše.
Primjećujete li kod sina Luke i kćeri Jane talent za glazbu?
– Ne posebno. Interesi im se neprestano izmjenjuju. Kod Luke me oduševljava njegova inteligencija i duhovitost. Voli crtati i maštati, a kompjutorske igrice, koje njegovi vršnjaci obožavaju, ne zanimaju ga odviše. Draže mu je kad nešto stvori vlastitim rukama. Mislim da o povijesti Hrvata zna više od prosječnog građanina Hrvatske. Jana je radoznala i vesela, a posjeduje nevjerojatan talent za nametnuti se u društvu i pritom biti neodoljivo šarmantna. Ima umijeće stvaranja društvenih kontakata kakvo ja nemam ni dandanas.
Je li vam katkad teško ujutro odgovarati na tipična dječja pitanja nakon što ste cijelu noć proveli za mikrofonom?
– Naravno. Bilo je trenutaka kad sam samo “glavinjala” i čekala da prođe dan pa da se naspavam. Ipak, nikad se nisam izvlačila u stilu “mama sad mora spavati, mama je umorna”. To mi je oduvijek bilo neprihvatljivo ponašanje jer dovodi djecu u podređen položaj: moraju hodati na prstima po stanu i šaptati. Naša djeca odgajana su bez terora autoriteta: želja nam je oduvijek bila da budu samostalna i spontana. Uostalom, današnja djeca već su sama po sebi drukčija nego ona moje generacije. Ničega se ne boje i jasno izražavaju svoj stav i mišljenje. Ne daju si povinuti vrat.
Što vas najviše brine vezano za budućnost vaše djece?
– Bit će im teže nego nama držati se čvrstih moralnih principa. Danas je sve dostupno: na kiosku se uz stripove prodaju DVD-i s pornofilmovima. Ne znam kako to objasniti svojoj kćeri i zašto je to danas postalo normalno, a znam da nije. Brine me hoće li znati ispravno procjenjivati ljude i znati se ponašati u društvu.
Na čemu najviše inzistirate u njihovu odgoju?
– Na tome da uključe vlastiti mozak. Da budu empatični i emotivno doživljavaju svijet oko sebe. Ne volim ljude koji gledaju samo na vlastitu korist i misle da mogu gaziti preko tuđih leševa da bi do nje došli.
Tko je prema njima stroži, vi ili Andrija?
– Podjednako. Ispada da sam ja ta koja češće viče, ali to ne znači da me se itko boji. Čak naprotiv. Malo se primire kad vide da je gusto, a onda opet po svom.
Luka već ide u školu, a Jana bi trebala krenuti ove jeseni. Jeste li strogi kad je obrazovanje djece u pitanju?
– Jesam, jer ne vidim razloga da ne budu dobri učenici.
Koliko vama nedostaje do diplome iz engleskog jezika i književnosti?
– Još sam apsolventica s devet ispita, a mislim da ću to zasad i ostati. Znanje s godinama ishlapljuje i trebala bih uložiti mnogo vremena i truda da ga nadoknadim. Doduše, u meni još tinja želja da jednog dana diplomiram, ali s obzirom na to da sam realna osoba, ne volim se obmanjivati. Možda jednog dana…
Odnedavno ste ravnateljica humanitarne Zaklade EUROline. Što ste dosad napravili?
– Lijepim i uspješnim koncertom u KD “Vatroslav Lisinski” Swing stars & cars svečano smo promovirali rad naše novoosnovane zaklade EUROline i time započeli, nadam se, dug i uspješan put pomoći onima kojima je to najpotrebnije. U prvoj je akciji EUROline zaklada potpuno samostalno darovala KB-u “Sestre milosrdnice” CTG kardiotokograf za porodiljni odjel, milijun kuna vrijedan uređaj za rano otkrivanje eventualnih problema u trudnoći. Čast mi je, ali i velika odgovornost, biti ravnateljica takve zaklade i nadam se da ću biti korisna plemenitim ljudima u EUROlineu koji su pokrenuli zakladu.
Vašim kolegicama Maji Šuput i Indiri Vladić Mujkić popularnost je naglo porasla nakon što su se s guštom “glupirale” u humorističnoj emisiji Koledžicom po svijetu. Biste li vi pristali na takvo što?
– Ne. Mislim da Robert Knjaz, urednik Koledžice, vrlo dobro bira ljude s kojima može izvesti sve svoje sulude zamisli. Nije baš da žudim za takvom vrstom popularnosti.
A biste li nastupili u showu Zvijezde pjevaju?
– Meni su nudili nastup u tom showu, ali sam se, nakon duljeg razmišljanja, ipak zahvalila na tome. U to vrijeme sam dovršavala album i nisam imala vremena. Osim toga, pomislila sam: “A što ako ispadnem u drugoj emisiji?”, i ta mi se ideja nije svidjela. Svi smo mi pomalo tašti.
Roditelji vašeg supruga Andrije nedavno su bili u Americi na krštenju unuka Tina, djeteta koje su posvojili njihova kći Ivana i zet Goran Višnjić. Jeste li i vi bili s njima?
– Mislila sam otići, no spriječile su me promotivne aktivnosti vezane za album. Malog Tina zasad sam vidjela samo na fotografijama.
Kako komentirate skandal vezan za izvanbračnu Goranovu kćer?
– Nevoljko odgovaram na vaše pitanje iz razloga što nikada neću prihvatiti tezu medija kako javne osobe nemaju pravo na privatni život, a ovo je privatna stvar Gorana Višnjića. No, ako već moram odgovoriti, onda želim reći kako Goran Višnjić svojim dosadašnjim životom i radom nije zaslužio ovaj medijski linč kojem je izložen. Sigurna sam da će on svoj problem riješiti, i rješava ga odgovorno i pošteno, jer ga ja takvog poznajem.
Usput, želim vas podsjetiti kako je u ovoj zemlji bezbroj slučajeva gdje roditelji bračne i izvanbračne djece godinama izbjegavaju plaćanje alimentacije i brigu o svojoj djeci, pa nikom ništa, ali oni nisu zanimljivi javnosti. Ovdje se razapinje čovjek koji od početka plaća za dijete, ali se mjerkaju i procjenjuju neke njegove navodne izjave. Također, u ovoj je zemlji bilo slučajeva raznih izvanbračnih avantura, ali mediji se nisu sažalijevali nad djecom tih avanturista, nego nad aktericama avantura. To su za mene dvostruka mjerila, ali ih javnost, tako servirane od medija, na žalost prihvaća.
Nije baš sve kako vi tvrdite: Višnjić i njegova supruga sami su davali intervjue o svom privatnom životu, primjerice, o posvojenju djeteta. Sumnjam da Goran intervju u kojem govori o Mireli Rupić nije autorizirao, tako da i teza o “navodnim izjavama” pada u vodu. Što kažete na to?
– Teza o “navodnim izjavama” ne pada u vodu jer se ja ne referiram na Goranove riječi nego na gomilu interpretacija tog događaja koje su objavljene u brojnim tiskovinama i na internetu, na koje on nema nikakav utjecaj. Ne shvaćam zašto ste moj odgovor doživjeli gotovo osobno. Što se tiče intervjua o privatnom životu poznatih osoba, ne postoji netko tko se bavi javnim poslom a da javnost ne zna barem ponešto iz njegova privatnog života. Protiv toga nemam i ne mogu imati ništa.
Kad već spominjete dvostruka mjerila, ne čini li vam se da i zvijezde koriste medije kad je njima potrebna promocija?
– Smatram prirodnim da mediji prate nečiju javnu djelatnost, u mojem slučaju glazbenu, ako ima domet u javnosti. Do sada je barem tako bilo. Vjerujem kako sam nakon gotovo četiri godine napravila kvalitetan album, čije će pjesme zainteresirati krug ljubitelja glazbe kakvu ja izvodim. Evo, prvi singl s tog albuma, “Početak i kraj”, već šest mjeseci ne silazi s nacionalne top-ljestvice slušanosti, a bio je broj jedan više od dva mjeseca. Također, prva sam glazbenica čiji album ima i videoprogram svih pjesama, što dosad nije bio slučaj s novim albumima. Daje li mi to za pravo vjerovati kako bi to medijima trebalo biti zanimljivo?
Zašto, kad već imate takvu averziju prema otkrivanju privatnog života, niste izabrali strategiju tihog predstavljanja novog albuma, oslanjajući se samo na vjernost svojih slušatelja i kvalitetu materijala?
– Otkud vam spoznaja da se strategija glasnog predstavljanja novog albuma temelji na otkrivanju svojeg ili tuđeg privatnog života? Ja sam od vas očekivala pitanja o mojem albumu, ali vi, na žalost, ni u jednom trenutku niste zatražili niti da ga čujete prije razgovora sa mnom. Suprotno tome, većinu intervjua želite bazirati na Goranu Višnjiću. Ja sam, naivka, mislila da sam sama dovoljno zanimljiva.
Ako ćemo o ženama koje su ulazile u veze s oženjenim muškarcima, i vi imate slično iskustvo. Ne mislite li da su vas u tim, za vas veoma delikatnim trenucima, mediji poprilično štedjeli?
– Otkako sam se afirmirala u poslu koji volim, medije nisam zvala da zabilježe moje rođendane, zimovanja ili ljetovanja, rođenja djece, krštenja, njihove prve dane u školi, moje vjenčanje ili medeni mjesec. Tako ih nisam ni zvala da bilježe realizaciju veze s čovjekom mog života, ako to zovete sličnim iskustvom. Ne sjećam se nikakve štednje u to vrijeme, čak naprotiv, osim ako nam se svima danas nisu srozali kriteriji.
Kristinka Šćavina
