Legendarni splitski pjevač, koji je za novi album ‘Tišina mora’ skladao dvije pjesme, cijeli život slijedi svoju dobru notu i prepušta se moru, ali priznaje da je katastrofalno loš kad želi romantično iznenaditi svoju suprugu Vesnu.
– Kad uz glazbu ne bi bilo i mora, jedan dio mene bi falio. Jer more se provlači kroz sve o čemu razmišljam, ono mi je i važno, i jako je, i izaziva strah – kaže splitski pjevač Oliver Dragojević (65) čiji svaki dan počinje s glazbom kojom je i obilježeno njegovih 46 godina karijere.
Njegovi će poklonici za desetak dana moći uživati u novom albumu “Tišina mora”, na kojem je dvije skladbe – naslovnu i “Zadnju kartu” – on i napisao. No, to nije Dragojevićev skladateljski debi jer se i na prethodnom CD-u, “Samo da je tu” iz 2010., predstavio s dvije vlastite pjesme.
Planirate li promotivnu turneju? – Ne, to nikad nisam radio. No, promocija će svakako biti. U planu je zato turneja od petnaestak koncerata, u lipnju, u povodu ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Jedna grupa glazbenika će nastupati na kontinentu, a druga slijediti morsku liniju.
Što mislite o današnjim mladim pjevačima? – Slušam ih, no katkad se to i ne može slušati. Žao mi je mladih talentiranih ljudi koji traju dva dana, nemaju se vremena razviti, pokazati svoju osobnost, snaći se, jer već ih je deset novih došlo. A one bez talenta ne žalim. Ima danas pet-šest mladih odličnih talentiranih pjevača, ne želim ih nabrojiti, ali mislim da su dame malo uspješnije od muškaraca. Takvo je vrijeme, žene su samouvjerenije.
Živite li još dobro od glazbe? – Dok se može govoriti, može se i pivati, rekli bi ljudi s mora. Ja imam sreću da me ljudi slušaju. U početku nisam baš živio dobro, ali globalno gledano, sad živim savršeno. Ima dobrih ljudi oko mene, glazba me okružuje cijelo vrijeme, more mi je oko glave, uživam ljeti, zimi radim, putujem, vidim gradove, upoznajem glazbenike po svijetu. Imam obitelj, i moja djeca već imaju svoju djecu.Trebam, u stvari, zahvaliti bogovima.
Koliko vam je u svemu bila važna suprugina potpora? – Da bi se trpjela ovakva vrsta posla kojim se ja bavim, stvarno treba imati živce. Stoga joj skidam kapu. Supruga nije znala što je čeka: upoznala me dok sam svirao klavijature u Dubrovačkim trubadurima, putovali smo posvuda, ali smo se viđali vikendima i preko tjedna kad sam bio slobodan. A kad se udala, tek tada sam počeo pjevati, i bilo je kasno, nije znala u što se upušta. Ali nije ni njoj ni meni krivo, što je najvažnije.
Jagoda Zamoda
Pročitali ste skraćeni intervju. Cijeli razgovor s Oliverom Dragojevićem pročitajte u tiskanom izdanju Glorije (br. 955). Ovdje se možete pretplatiti na PDF izdanje Glorije – u elektronskom obliku možete preuzeti samo jedan broj, ali najviše štedite pretplatom na 24 mjeseca.