Da Nikšu Kušelja ponovno pozovu u TV show Zvijezde pjevaju, u kojem je preklani pobijedio u paru s Ivanom Kindl , više ne bi mogao nastupati u kategoriji amatera. Naime, 38-godišnji glumac, čiji je bariton očarao TV gledatelje, nedavno je završio snimanje svog prvog kantautorskog albuma, a objavit će ga na jesen – istodobno sa zbirkom pjesama “7,2 po Richteru”.
No, to nije jedina promjena u životu tamnokosog glumca koji se proslavio filmovima “Konjanik” i “Kradljivac uspomena”: nakon sedam godina veze rastao se od Edine Pličanić , balerine HNK Zagreb, tako da ovo ljeto u rodnom Cavtatu i u Dubrovniku – gdje je nastupao u predstavi “Na taraci” redatelja Joška Juvančića – provodi sam. No, nije mu dosadno: uživa u ljetnim sadržajima i druženju s prijateljima, kojima na večer, uz vino i gitaru, pjeva svoje pjesme.
Kako je nastao vaš album? – Pjesme pišem još od srednje medicinske škole, a ove su nastale dok sam pripremao jedan kazališni projekt koji nikad nije bio realiziran. Uglazbio sam ih zajedno s prijateljem, gitaristom Antom Mažuranom, a proteklih godinu dana smo ih snimali u studiju. Radni naslov albuma je “Berači soli”, većina pjesama moje su uspomene na djetinjstvo i odrastanje u Cavtatu, a neke su vezane i za Zagreb, u kojem živim već 15 godina.
Zašto vam je sol tako inspirativna? – Sol je nekoć bila vrijedna poput zlata i zbog nje su se nekad vodili ratovi. Sol ima jaku simboliku, koristi se u raznim frazama i izrekama, poput: imati soli u glavi, neslana šala, staviti soli na rep… Sol se prijatelju nudi s kruhom, a neprijatelju baca u oči, a berači soli, koji u bijelim odijelima prebiru po solanama u Stonu, razglednica su s juga i slika koju pamtim iz djetinjstva.
Koje još slike iz djetinjstva pamtite? – Ljetno kino, u koje bih se “prošvercao” i uživao u pucketanju filmske trake i u slikama koje se izmjenjuju na velikom platnu. Kupanje i ljetne radosti, odlazak s nonom Nikom brodom u ribe. Po nonu sam, inače, dobio ime.
Je li vas pobjeda u showu Zvijezde pjevaju ohrabrila da započnete i pjevačku karijeru? -Jest. Pjevanje i gluma srodne su umjetnosti, a ja sam kao glumac dosta pjevao u kazalištu. Imao sam pjevačke točke u mjuziklima i predstavama “Priča sa zapadne strane”, “Opera za tri groša”, “Mačak Džingis Kan i Miki Trasi”, “Anđeli imaju krila”… Volio bih ponovno zapjevati u mjuziklu, pogotovo u “Fantomu u operi”.
Tko je prvi poslušao vaše pjesme? – Edina Pličanić i moj četiri godine mlađi brat Ivan, koji je profesor u Muzičkoj školi u Cavtatu. Svidjelo im se kako zvuči, a brat mi je i pomogao savjetima, što mi je dosta značilo jer on je profesionalni glazbenik i svira trubu u grupi Mariachi.
U kakvim ste odnosima ostali s Edinom Pličanić s kojom ste i živjeli godinama? – U odličnim. Među nama nema nikakve zle krvi, a Edina je prekrasna i jedinstvena žena i vrhunski umjetnik.
Marijana Mrinović
Pročitali ste skraćenu verziju teksta. Sve o Nikši Kušelju potražite u novom broju tjednika Gloria (br. 815)