Kanađanka Rachel McAdams (33) jedna je od najintrigantnijih osoba iz novoga vala holivudskih glumica. Sredinom prošloga desetljeća bila je među najtraženijima u Hollywoodu, nastupala je u hitovima “Noćni let” i “Opasna djevojka”, a onda je – jednostavno nestala.
Nakon što je početkom 2006. tek na setu za snimanje naslovnice za magazin Vanity Fair shvatila da bi se u kadru trebala nalaziti gola zajedno sa Scarlett Johansson i Keirom Kneightley , McAdams je odbila pozirati, otpustila svojeg agenta i ubrzo se iz Hollywooda vratila u rodni Toronto, odbivši čak i uloge u filmovima “Vrag nosi Pradu”, “Casino Royale” i “Nemoguća misija 3”. Tek se nakon dvije godine odlučila vratiti filmu te nastupima u hitovima “Žena vremenskog putnika” i “Sherlock Holmes”, pokazala da je jednako uspješna kao i prije. To je prepoznao i Woody Allen , koji ju je angažirao za film “Ponoć u Parizu”, a na snimanju se zaljubila u britanskog glumca Michaela Sheena , s kojim je sada u sretnoj vezi.
Uloga žene koja se nakon gubitka pamćenja više ne sjeća supruga – glumi ga Channing Tatum – u romantičnoj drami “Zavjet ljubavi”, koja u hrvatska kina dolazi 9. veljače, trebala bi, pak, pokazati je li Rachel McAdams napokon spremna ispuniti proročanstvo da je u Kanadi pronađena “nova Julia Roberts “, kako su je nazivali prije odlaska iz Hollywooda.
Što vas je privuklo filmu “Zavjet ljubavi”? – Nevjerojatna priča, koja se doista dogodilo jednom bračnom paru. Sama ideja da žena zaboravi da je imala muža, ali oni ipak opet pronađu ljubav, za mene je čudesna. Počela sam čitati o tome kako funkcionira mozak te kako se ponašaju ljudi koji ostanu bez sjećanja.
Kako ste se pripremali za ulogu? – Puno sam čitala i razgovarala sa stručnjacima, a susrela sam se i s Kim i Krickittom Carpenterom, parom po kojem je napravljena priča. Doduše film samo približno prati njihove doživljaje, likovi su potpuno drugačiji, ali ipak je bilo fascinantno čuti njihovu priču.
Mogu li vas rasplakati romantični filmovi? – I sama se iznenadim što me sve može rasplakati. Volim filmove koji vas ugodno iznenade i rasplaču iako za sebe možda mislite da niste takvi. Ali, istina je, moram priznati da se lako rasplačem. Pogotovo dok letim avionom.
Bojite li se letenja? – Prije nisam, ali nakon što sam snimila film “Noćni let”, u kojem moj lik napadaju u avionu, strah me je i ući u njega.
Jeste li umjetnička duša, poput glavne junakinje filma “Zavjet ljubavi”? – Otkako znam za sebe više sam voljela sport, nego umjetnost. Doduše, obožavam raditi u vrtu, ne smeta me ako zaprljam ruke, no nisam sigurna može li se vrtlarstvo shvatiti kao umjetnost.
Je li istina da ste u djetinjstvu željeli postati profesionalna klizačica? – Trenirala sam klizanje i doista sam ga voljela, ali i tada sam znala da to neće biti moja profesija. Zapravo bih puno ranije odustala da nije bilo mojih roditelja. “Završi ovu sezonu, a zatim možeš raditi što god želiš. Ono što započneš moraš završiti”, uvijek su mi govorili. Bilo je to njihovo jedino pravilo. Mogu samo zamisliti koliko su se uplašili kad sam im rekla da ću upisati glumačku školu. Ali, nisu to pokazivali.
Kako ste postali glumica? – Htjela sam se na neki način izraziti. Djelomice sam to mogla i u sportu, ali me na klizačkim nastupima nervoza samo sputavala, dok me je gluma uvijek poticala da ustrajem. U klizanju bi mi bilo zlo prije svakog natjecanja, Jednostavno nisam bila za to.
Kako je bilo snimati s Channingom Tatumom? – On je sjajna osoba, jako je ugodno snimati s njim. I izuzetno je zabavan. Samo što se stalno voli šaliti, pa nikada ne znate što možete očekivati od njega. Nikad nisam znala kakvu će spačku napraviti.
Što vam je napravio? – A što nije? Svaki dan je nešto smislio. Jednom je u moju prikolicu stavio golemi prometni čunj, a drugi put mi je ugurao cijelo drvo u auto. On jednostavno ništa ne shvaća ozbiljno, no ujedno je i izuzetno iskrena osoba. Pravi romantik.
Živite li još uvijek u Torontu? – Da, živim u Kanadi. Obožavam biti kod kuće. Nemam auto, nikada ga nisam imala, pa svugdje idem na biciklu, a kako je to zapravo mali grad, osjećam se kao da smo svi velika obitelj. Što dulje živim u Torontu, to se manje želim odseliti.
A kako vam se svidio Pariz u kojem ste s Woodyjem Allenom snimali “Ponoć u Parizu”? – Pariz je čaroban. Snimali smo na najljepšim mjestima i doista smo se osjećali kao dio grada. Woody Allen je beskrajno zabavan, čak i kada to ne želi biti. Samo uz posebne redatelje se osjećate tako beskrajno voljenom, a uz njega se uvijek tako osjećam. Zato je snimanje “Ponoći u Parizu” bio pravi posao iz snova.
Gloria Press