Premda su joj tek 24 godine, glumica Anastasija Jankovska može se pohvaliti bogatim kulinarskim iskustvom, a njezina gastronomska priča spoj je čak četiriju kuhinja. Njezini su se tata i mama, oboje baletani, stalno selili pa je upoznala razne običaje i načine pripravljanja jela.
Kako je rođena u Kijevu, kod djeda i bake jela je ukrajinske specijalitete. Veći dio djetinjstva provela je u Sibiru pa je upoznala strahovitu hladnoću i hranu koja najbolje “grije”. Cijelu osnovnu i srednju školu nauživala se sunca, mora i najfinije ribe u Splitu. Zatim se nakratko vratila u Rusiju, u Sankt Peterburg, gdje je upisala studij glume, ali ga je dovršila na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti. To joj je ujedno bila prilika da kuša “faširane šnicle”, puricu s mlincima, pohance od pilećeg bijelog mesa i razna variva.
– Bila sam na prelijepim mjestima, probala sam razne specijalitete, ali nikako ne bih mogla reći da mi se sviđa samo jedna kuhinja. Prije bih rekla da sam gurmanski kozmopolit – kaže glumica koja je prije šest mjeseci postala članica dramskog ansambla splitskog HNK.
– Doista jednako uživam u mlincima, pašticadi, ukrajinskim varenikima – kuhanim valjušcima punjenim slatkim ili slanim nadjevom, ili sibirskim raviolima nadjevenima mljevenim mesom. Ali pazim što jedem. Najviše mi odgovara lagana hrana, pripravljena na što manje masnoće i što manje začinjena. Iznimku učinim jedino na Silvestrovo. Tada je cijela obitelj obično kod djeda i bake u Kijevu i obvezno se jedu svinjski odresci, koji se začine usitnjenim češnjakom, premažu majonezom, poklope topivim sirom i zapeku u pećnici.
Školjke i sipe Anastasija Jankovska naučila je kuhati pred kraj srednje škole. Bila je to kombinacija kuhinja na koje je naviknula, ali i pomalo “adaptirana” prema njezinim kulinarskim mogućnostima. Sve što je skuhala u prvim studentskim danima, ipak nije bilo onako kako bi to pripravljala njezina mama, ali malo-pomalo sve je naučila. A ima i sreću što je prije tri godine u njezin život ušao 23-godišnji kolega Mitja Smiljanić, sin zagrebačkog glumca Božidara Smiljanića.
– Od početka živimo zajedno i od Mitje, koji je uistinu vješt u kuhinji, naučila sam spravljati razna kontinentalna jela. Ali i jesti ono što mi i nije bilo po ukusu. Obožavam ribe, ali lignje, sipe, hobotnice, dagnje i druge školjke uvijek sam micala prema rubu tanjura, a Mitja me lani nekako uspio nagovoriti da barem kušam školjke i mekušce. A ovu sam godinu njemu za ljubav probala masline i blitvu.
Kako uz posao u kazalištu radi i kao asistentica glume na Umjetničkoj akademiji u Splitu, uvijek nekamo juri. Svakako bi joj bilo draže da u nekom predahu pojede toplu juhu ili neko varivo od povrća, ipak joj se izbor na kraju suzi na pecivo. Na pecivima je živjela i dok je pripremala ulogu Ofelije u predstavi “Hamlet”, najvažniju otkako je lani diplomirala.
– Kad imam mnogo posla, niti ne mogu puno jesti. Dovoljan mi je samo komadić nečega slatkog da zavaram glad. Tu sam naviku stekla u Rusiji, gdje doista imate velik izbor raznih peciva i slatkih vrsta kruha. Volim ja i kolače, ali kako mi je stalo do moje vitke linije i krhkog izgleda, radije ih izbjegavam.
Dolores Tolić