Zahvaljujući dojmljivom glasu, ali i markantnom izgledu, pjevačica Skin (42), pravim imenom Deborah Anne Dyer, već je petnaestak godina jedna od najprepoznatljivijih osoba na britanskoj glazbenoj sceni. Rođena Londončanka slavu je stekla kao vokal i tekstopisac grupe Skunk Anansie , a pošto se grupa raspala 2001., objavila je dva solo albuma. Lani se bend ponovno okupio, a u studenom je objavljen kompilacijski album ‘Smashes And Trashes’, koji će promovirati na povratničkoj turneji, u sklopu koje 28. svibnja gostuju na Mars festivalu u Zagrebu. Kakav je osjećaj ponovno nastupati zajedno? – Uopće se ne osjećam kao da smo osam godina bili razdvojeni. I pitam se zašto smo to učinili kad nitko od toga nije imao koristi. Kako ste dobili nadimak Skin? – Skin je skraćenica za skinny, što znači mršavica. Nadimak su mi dala djeca iz susjedstva i nikad ga se nisam otarasila.
Zašto opet brijete glavu? – Kad sam započinjala solo karijeru, htjela sam da ljudi vide stvarnu promjenu ne samo u mojoj glazbi nego i izgledu. Sad se vraćam na staro jer sam sama sebi najljepša – bez kose. Zove li vas još itko Deborah? – Samo moja mama.
Što su vaši roditelji rekli kad su doznali da želite biti pjevačica? – Imam sjajne roditelje, koji su me u svemu podržavali. Dolaze i na koncerte: najzahvalnija su publika jer nikad nemaju primjedbi.
Jesu li vaše pjesme autobiografske? – Sve su nadahnute događajima iz mog života. Primjerice, pjesmu ‘Little Baby Swastika’ (Mala dječja svastika) napisala sam nakon što sam na zidu vidjela sićušnu nedovršenu svastiku koja je izgledala kao da ju je nacrtalo dijete.
Vjerujete li da glazba može promijeniti svijet? – To mogu učiniti ljudi koje pjesma može nadahnuti za akciju.
Što očekujete od koncerta u Zagrebu? – Savršen sklad između benda i publike. Vidimo se!