Nakon godišnjeg odmora koji je provela opuštajući se u Dubrovniku, Sarajevu, Zenici, Zadru i Istri, obitelj Tarika Filipovića (40) od danas će svoj raspored ponovno podrediti školskim obavezama sina Dina (9) i vrtićkima malog Armana (4).
– Dina još uvijek vozim u školu jer automobili ovdje brzo voze, a nema nogostupa. No kad je riječ o pomoći oko domaćih zadaća, supruga ima glavnu riječ, a ja sam samo ispomoć za matematiku i hrvatski – objašnjava podjelu poslova Tarik Filipović.
Mnogi će roditelji priznati kako im početak školske godine predstavlja određeno olakšanje jer djecu na nekoliko sati mogu predati tuđoj brizi. Omiljeni voditelj o tome nema izraženo mišljenje.
– Početak školske godine nije mi ni olakšanje ni uteg. Život planiramo prema nastavi, vrtiću i treninzima naših sinova, ali svemu se tome veselimo koliko i oni, što znači malo da, a malo i ne – objašnjava Tarik.
Filipović i supruga Lejla ne gaje nikakve karijerne planove za svoje potomstvo.
– Dino je još uvijek sav u igri. Ponekad želi biti glumac i voditelj kao tata, ali nogomet je još uvijek u prvom planu. Treba djetetu dati mogućnost da se iskaže u onom što mu najbolje ide, kao što su meni omogućili moji roditelji. Pokušavamo djecu usmjeriti na stjecanje znanja za vlastite potrebe, a ne za ocjenu. Nismo od onih koji već u prvom osnovne planiraju Cambridge – jasan je Filipović.
Možda je razlog izostanku takvih planova i to što domaće školstvo smatra kompetentnim.
– Kada naša djeca odu u inozemstvo vidi se njihova zavidna razina. Školstvo i pristup su sjajni, možda malo pretrpani za ovaj uzrast. Moja jedina zamjerka je da su neke knjige vrlo čudne – kontradiktorne i netočne, ali o tome bi se moglo raspravljati u posebnom intervjuu – kaže Tarik.
Popularni voditelj svojih se školskih dana ne sjeća s ugodom.
– Nikad se ne bi vratio u školu jer sam je prilično traumatično shvaćao. Redovito bih spavao loše s nedjelje na ponedjeljak. Nisam bio dovoljno opušten, a razlog je vjerojatno ležao u tome što sam bio kampanjac. Tek sam na Akademiji počeo raditi ono što volim – zaključio je Tarik Filipović.