Sad sam od čuda jako urliknuo jer sam se na jednu žirafu popiknuo! Tako je glasila SMS-poruka koju je prije nekoliko godina dr. Andrija Hebrang (63), ugledni radiolog i profesor na zagrebačkom Medicinskom fakultetu, iz Afrike, gdje je bio na liječničkom kongresu, poslao svojoj unučici Katarini.
– Iste sekunde unučica mi je vratila svoj prvi SMS u rimi i od tada se dopisujemo u stihovima – otkriva dr. Hebrang kojeg njegova supruga Danijela (63), doktorica medicinske biokemije, hvali da je pravi virtuoz u brzom sastavljanju šaljivih pjesmica.
Andriji Hebrangu, zastupniku u Hrvatskom saboru, poneko se stihoklepstvo omakne i sa saborske govornice, no nisu baš svi njegovi kalamburi bez žaoke.
– Kad ćemo maknuti te prljave plahte da vidimo mamine viletine i jahte – stih je kojim je dr. Hebrang, HDZ-ov kandidat za predsjednika Republike, nedavno bocnuo jednog svog imućnog protukandidata. Smatra da političar ne bi smio imati više no što može opravdati svojom zaradom, a to ilustrira vlastitim primjerom.
– Nedavno sam izračunao da je ukupna vrijednost moje i Danijeline imovine upola manja od svega što smo stekli nasljedstvom i zbroja naših plaća u više od 30 godina radnog staža – tvrdi dr. Hebrang. – Imamo stan u Zagrebu, kuću na Pašmanu i malu montažnu vikendicu pokraj Pisarovine, što ukupno vrijedi oko milijun eura.
Supružnici Hebrang desetljećima su živjeli na nekoliko adresa u strogom središtu Zagreba, a prije dvije i pol godine preselili su se u lijep stan od 170 četvornih metara u novom, elitnom naselju na sjeveru grada.
– Selili smo se triput u životu, svaki put sve bliže Mirogoju – šali se dr. Hebrang koji je presretan što napokon ima garažu gdje može parkirati svoj ford mondeo.
Novi dom Hebrangovih na drugom je katu moderne zgrade s četiri stana na vrhu Babonićeve ulice, a njihovi prozori gledaju na rezidencije egipatskog, alžirskog i švedskog veleposlanika. U stan s velikim dnevnim boravkom, omanjom kuhinjom, dvije spavaće sobe, radnom sobom i ogromnom terasom od 50 četvornih metara ulazi se izravno iz dizala. Ugođaj u domu Hebrangovih odaje da tu živi prava “purgerska” obitelj: prevladava starinski bidermajer i alt deutsch namještaj, u vitrini staroj više od 150 godina izloženo je obiteljsko srebro i uspomene s brojnih putovanja po svim kontinentima, a zidovi su ukrašeni slikama Krste Hegedušića, Mersada Berbera, Dimitrija Popovića i Izvora Oreba.
– Radove Krste Hegedušića naslijedila sam od oca Dragutina koji je bio prokurist u banci, mnogo je putovao i volio je umjetnost – govori Danijela Hebrang. – Ostale slike smo kupovali jer oboje volimo slikarstvo. Doduše, slike smo kupovali kad još nisu bile toliko skupe, jer su se ti umjetnici tek probijali. Danas si to više ne bismo mogli priuštiti.
U svojoj radnoj sobi dr. Hebrang je uz mnogo knjiga te kompjutor smjestio i spravu za vježbanje – steper. Nekoć je sport bio sastavni dio njegova života, veslao je, trčao na duge pruge, igrao košarku i tenis, no kako zbog nagomilanih obveza ima sve manje vremena za sportske aktivnosti, preostalo mu je da vježba uz otvoren prozor.
– Dan počinjem s pola sata tjelovježbe na steperu koji je na maksimumu, uz frekvenciju srca od 130 otkucaja u minuti – opisuje 196 centimetara visok i 102 kilograma težak političar svoju metodu održavanja forme i kondicije. Koliko su i Andrija i Danijela Hebrang u dobroj kondiciji, pokazali su u travnju na svadbi Ivana Valentića, sina bivšeg premijera Nikice Valentića. Uzvanici na piru imali su što vidjeti kad su supružnici Hebrang majstorski i poletno zaplesali rock&roll.
– Strašno volim plesati uz rock&roll koji je bio i ostao glazba moje mladosti – priznaje dr. Hebrang. – Supruga i ja smo u mlađim danima dobivali i neke nagrade u rock&roll plesu. Danas nismo više tako prpošni kao nekad, ali i dalje volimo plesati.
Supružnici Hebrang u sretnom su braku već 30 godina. Prvi put su se susreli u hodnicima zagrebačke Kliničke bolnice Merkur gdje je on radio kao radiolog, a ona kao klinička kemičarka u laboratoriju. Oboje su tada bili u osjetljivom razdoblju jer su se razvodili od dotadašnjih supružnika.
– Nisu ti naši bivši brakovi bili nešto nesnosno, bili su to mladenački brakovi koji jednostavno nisu uspjeli – govori Danijela Hebrang. – Oboje smo smatrali da je bolja dobra rastava nego loš brak. Andrija Hebrang priznaje da su ga već pri prvom susretu očarale oči njegove buduće supruge, no trebalo mu je skoro dvije godine da je osvoji.
– Nije odmah popustila, bila je tvrd orah – nastavlja dr. Hebrang. – Fulirao sam joj tako da sam joj pomagao oko magisterija, pravio sam se pametan kako bih je vezao uz sebe. Tako smo se i zbližili.
Djeca iz dva braka
Premda nije željela odmah nakon bračnog brodoloma ulijetati u novu vezu, gospođu Danijelu postupno je razoružao diskretan šarm stasitog kolege koji ju je opčinio svojim ugodnim, sedativnim glasom, duhovitošću i nevjerojatnom lakoćom kojom je pisao znanstvene radove.
– Držala sam se izreke Jacqueline Kennedy koja je jednom izjavila kako je za suze uvijek prerano, a za sreću nikad prekasno – kaže Danijela Hebrang. – Iako smo se Andrija i ja upoznali kao rastavljeni ljudi s djecom iz prijašnjih brakova, imali smo sreću da zajedno stvorimo novu obitelj u kojoj su ta djeca kroz sretno djetinjstvo izrasla u poštene i časne ljude.
Andrija Hebrang iz prvog braka ima kćer Ivanu (35) i sina Darka (33), a njegova supruga kći Vandu (30). Ivana je asistentica na katedri za bibliotekarstvo zagrebačkog Filozofskog fakulteta i u sretnom je braku s glumcem Goranom Grgićem s kojim ima troje djece: kćer Katarinu (12) te sinove Frana (13) i Lovru (5). Darko je diplomirao kriminalistiku na Policijskoj akademiji u Zagrebu, a potom magistrirao na Ekonomskom fakultetu i završio tečaj za brokera. Danas je uspješan projekt-menadžer u jednom zagrebačkom poduzeću, živi u svom stanu i još se nije oženio. Vanda je četiri godine provela u Americi gdje je završila poslovnu školu, a prije dvije godine vratila se u Hrvatsku i našla posao u Agrokoru. Ni ona se još nije udala, a trenutačno živi s roditeljima. Supružnici Hebrang presretni su što je Vanda s njima, jer, kažu, svaki roditelj voli kad mu je dijete u blizini.
– Iako su to djeca iz dva braka, odlično se slažu – govori gospođa Hebrang – danas možda čak i bolje nego u mladosti. Zaista su velika potpora jedni drugima, što je sigurno i posljedica našeg odnosa prema njima. Darko i Vanda su živjeli s nama, a Ivana je odrastala sa svojom majkom i k nama dolazila vikendom. Među djecom nikad nismo pravili razliku, nikad im ništa nismo tajili niti im branili kontakte s drugim roditeljima. Ivana i Darko u dobrim su odnosima sa svojom majkom, a moj bivši nikad nije pokazivao interes za Vandu, to je bio njegov izbor. Andrija i ja odmah smo odlučili da nećemo imati zajedničke djece jer smo htjeli da ovo troje budu u svemu ravnopravni. Dijete koje bi došlo, imalo bi i oca i majku, dakle bilo bi povlašteno, a to nismo htjeli. Mislim da nismo pogriješili.
Velika radost u domu Hebrangovih njihov je osmogodišnji škotski terijer Nil kojem tepaju i maze ga kao rođeno dijete. Gdje god vide suvenir s motivom škotskog terijera, primjerice šalice ili ukrasni jastuk, to obvezno kupe. Budući da je već dvije godine u mirovini, Danijela Hebrang psa šeće ujutro i popodne, a njezin suprug zadužen je za večernje šetnje s ljubimcem i, kaže, to mu je najljepši dio dana.
Gospođa Hebrang ne krije koliko uživa u mirovini, baš kao što njezin suprug ne krije koliko joj zavidi.
– Ide po izložbama, s prijateljicama obilazi kafiće i šoping-centre, putuje po svijetu, a ove godine je bila dva mjeseca na moru, o čemu ja mogu samo sanjati – žali se dr. Hebrang.
Kad je na godišnjem odmoru, Andrija Hebrang najviše voli unajmiti kakav motorni brodić pa ploviti od otoka do otoka.
– Moja supruga ne odobrava tu moju opsesiju morem i plovidbom – priznaje dr. Hebrang – jer dvaput sam je uvukao u strašne nevere iz kojih smo se jedva izvukli. Nerado se Danijela Hebrang sjeća pomorske avanture kad su oko njih divljali četiri metra visoki valovi, no pregrmjeli su oni i daleko gore nedaće.
– Ratno doba, kad je Andrija krenuo u politiku kao ratni ministar zdravstva, bilo je veliki preokret u našem životu – prisjeća se gospođa Hebrang. – Vremena su bila opasna, djeca mala, a on stalno na ratištu. Svaki put sam plakala kad bih na televiziji vidjela gdje je i kakve mu sve opasnosti prijete.
Borba za život I Andrija Hebrang užasno se bojao što će mu biti s obitelji ako njega nešto kvrcne po glavi. Tada mu je mnogo pomogao prijatelj dr. Berislav Tomac, liječnik koji je 1971. emigrirao u Njemačku i ondje napravio lijepu karijeru.
– Kad je Berislav vidio što me muči, otišao je kod svog odvjetnika ovjeriti izjavu u kojoj je napisao: “Ako ti se išta u ratu dogodi, ovim se obvezujem da će tvoja Danijela i tvoja djeca živjeti bolje nego što si ti ikad živio.” Meni je to bilo jamstvo da će mi obitelj biti zbrinuta i mnogo ležernije sam išao na ratište – govori dr. Hebrang.
Nakon što je preživio rat, život mu je ponovno bio u opasnosti kad mu je 2004. otkriven karcinom prostate.
– Puka banalnost pretvorila se u opasnu komplikaciju, ali smo zajedno prebrodili i njegovu bolest – kaže Danijela Hebrang. – Tada mi je obećao da se više neće baviti politikom, a eto vidite gdje smo danas.
Budući da je opet zdrav kao dren, dr. Hebrang je nakon konzultacija sa suprugom prihvatio kandidaturu za predsjednika Republike jer misli da biračima može ponuditi više nego ostali kandidati.
– Na demokratsko tržište ne izlazim upeglan i stiliziran, u celofanu s mašnicom, nego onakav kakvog me svi znaju već 20 godina – kaže dr. Hebrang. – Mislim da su moje prednosti u odnosu na druge kandidate poštenje, integritet, dosljednost i kvalitetan politički program. Naravno, birači će odlučiti.
Kao što je dosljedan u svojim stavovima, dr. Hebrang je dosljedan i u nošenju brkova, iako su mu neki savjetnici predlagali da se obrije.
– Brkove nosim od 18 godine kad sam dobio seboroični dermatitis pa mi je liječnik rekao da se ne brijem kako ne bih iritirao kožu. Tako su brkovi ostali i postali moj zaštitni znak. Napokon, i ja i Danijela vjerujemo da je poljubac bez brkova kao juha bez rezanaca.
Nevio Pintar
