MILAN PLEŠTINA

U slobodno vrijeme dangubim

Kako to da ste prihvatili ulogu u sapunici? – Zbog ozbiljnih namjera, ozbiljnog novca i ozbiljnog kolege Božidara Alića.

Kakva je bila vaša suradnja s grofom Ratkajem? – Neponovljiva.

Koji biste glumački zadatak odbili? – Za mnoge još nisam spreman.

Prije šest godina preselili ste se iz Splita u Zagreb: koliko vam nedostaju more i Dalmacija? – Umjereno. U skladu s izrekom: Fali more, drš se kraja.

Koliko kod kuće vi i supruga Željka Udovičić, dramaturginja, razgovarate o kazalištu i svojim srodnim profesijama? – Rijetko, površno i u svađalačkom tonu.

Kako to da ste studirali glumu u Beogradu? – Sasvim slučajno. Naime, ondje sam služio vojsku i baš kada sam trebao opet postati civil, bio je prijamni na akademiji. Pa sam probao – i prošao.

Koliko dugo ste živjeli u Beogradu? – Jedno lijepo desetljeće i još jednu ružnu godinu.

Koji glumački zadatak iz tog razdoblja rado pamtite? – Ulogu Raskoljnikova u predstavi “Zločin i kazna”. Partnerica mi je bila Sonja Savić.

Kako su reagirali vaši roditelji kad su doznali da želite postati glumac? – Mami nije bilo lako jer me vidjela kao kustosa u Arheološkom muzeju u Splitu pa sam njoj za ljubav studirao i povijest umjetnosti.

Prijatelji hvale vaše kulinarske vještine: čiju kuhinju najviše volite? – Mediteransku, naravno.

Što ste do sada najkompliciranije pripremili? – Bezobrazno prepravljen recept uskočkog zeca od Steve Karapandže.

Kuhate li često? – Kad god imam vremena.

Koji vam još kućanski posao nije mrzak? – Prčkanje oko cvijeća na balkonu.

Čime se bavite u slobodno vrijeme? – Dangubim.

Kako ste podnijeli odlazak kući naše reprezentacije prije kraja Europskog prvenstva? – Teško. Bio sam na utakmici protiv Turske i iz Beča sam otišao tužan, no čim sam prešao slovensku granicu, isplanirao sam put za Krakov, Lodz, Lavov i Odesu 2012.

Jeste li, kao svaki Splićanin, bili zaluđeni “balunom”? – Čak sam igrao u nogometnom klubu Split. Bio sam dobar, ali ne dovoljno.

Hoćete li na televiziji radije pogledati dobar film ili neku utakmicu? – Pa te dvije stvari jedino i gledam. Volim još i dokumentarce o životinjama.

Nedavno ste u vrtu roditeljske kuće u Klisu zasadili masline. – Imam i oskoruše, nešpule, smokve, šipak, višnje i trešnje.

Što je za vas idealan odmor? – Barem sedam dana u komadu.

Zašto nikada niste polagali vozački ispit? – Zbog posvemašnjeg nedostatka koncentracije za takve stvari, mislim da bih bio velika opasnost na cesti.

Što biste izabrali kao najvažniji izum čovječanstva? – WC školjku i novine.

Čija je zadnja riječ u vašoj kući? – Supruga i ja govorimo u isti glas tako da je to teško procijeniti.

Gdje se vidite pod stare dane? – U Dalmaciji, ispod neke masline ili smokve.

Što vas može izbaciti iz takta? – Budale kad misle da su jako pametne.

Koje osobine posebno ne volite? – Arogantnost.

Na što biste potrošili posljednji novčić? – Na tripice. Janjeće, naravno.

Koja vam je omiljena izreka? – Čehovljeva, da je život čudo i zato ga vrijedi živjeti.

Žalite li za čime? – Ne. Da moram, sve bih opet isto, možda čak istije.

Ines Stipetić

14. prosinac 2025 01:11