Zahvaljujući vašem festivalu Svetvinčenat je postao ljetna prijestolnica suvremenog plesa: što vas je privuklo tom istarskom gradiću? – Prekrasan ambijent i želja da od Svetvinčenta napravim hrvatski Montpellier: da, poput tog grada na Azurnoj obali, ima plesni centar i festival plesa.
Kad i gdje ste naučili prve plesne korake? – Kao djevojčica, u vili baletne umjetnice Ane Roje u Primoštenu. Učiteljica mi je bila Sokola Draganić, a balet je tada sa mnom vježbala i danas poznata novinarka Silvana Menđušić.
Kakvi ste kao plesni pedagog? – Kako i sebi namećem željeznu disciplinu, to zahtijevam i od svojih plesača. No, popustljivija sam prema talentiranima i kreativnima.
U čemu je ljepota plesa? – U oslobađanju emocija kroz pokret. To je za mene pročišćenje, nešto bez čega ne bih mogla zamisliti život.
Jeste li sa suprugom Stjepanom Milkovićem, pripadnikom Specijalnih jedinica Alfa, koji je od vas mlađi sedam godina, gledali film “Mlađe je slađe”? – Film nismo gledali, ali sam nekako, sasvim nenamjerno, upala u trend veza s mlađim muškarcima. U početku je meni, valjda zbog naučenog tradicionalizma, smetala razlika u godinama, no mom suprugu nikad.
Koga je najviše iznenadila vaša veza? – Moje prijateljice, ali bile su ugodno iznenađene mojom željom za životnom promjenom, a komentari su bili ohrabrujući – poput onog da se ne vidi razlika u godinama.
Što ste si darovali za prvu godišnjicu braka? – Ljetovanje na Rhodosu, na koje ćemo otputovati čim završimo sa svim obvezama. Jedva čekam.
Kako se slažete i koliko se često viđate s 10-godišnjim Tinom, sinom vašeg supruga iz prvog braka? – Volimo se, pričamo o svemu i, što mi je najvažnije, Tin je zavolio kazalište i vrlo je često na mojim probama: tada i sâm pokušava plesati. Svaki vikend i praznike provodimo zajedno.
Kako se brzo možete spakirati a da pritom ništa ne zaboravite? – Vrlo brzo, ali onda neselektivno potrpam u torbu sve i svašta pa ništa i ne zaboravim. Za promišljeno pakiranje, kad se trudim biti racionalna, treba mi barem nekoliko sati.
U koje se kućanske poslove vaš suprug ne želi miješati? – U peglanje, no ni ja baš nisam “luda” za tim.
A koje mu s radošću prepuštate? – Pospremanje stola poslije obroka i preslagivanje suđa u stroju za pranje.
Jeste li tvrdoglavi? – Da, jako, ali nakon impulzivne reakcije se smirim i ipak razmislim kako druga strana to doživljava.
A ambiciozni? – Vjerojatno ne bih tolike godine izdržala u hrvatskom plesu da nisam ambiciozna.
Kako se borite protiv stresa? – Meditacijom, reikijem i jogom, a puno mi pomaže i moja učiteljica reikija Dubravka Manola.
Kad ste u depresiji, kako se iz nje izvlačite? – Kupovanjem garderobe i preuređenjem stana. Tipično.
Dogodi li vam se da kupite nešto što vam uopće ne treba? – Na žalost, to mi se dosta često događa: kupim nešto, pa vidim da sam se zaletjela i da se u tome ne osjećam dobro, ili da se naprosto ne uklapa u moj stil.
Jeste li brzopleti? – Ponekad, kad hoću napraviti sto stvari odjednom. Tada obično napravim zbrku. Nestrpljiva sam, to mi je, priznajem, mana.
Slušate li češće srce ili razum? – Uvijek srce jer kad se iz srca riskira, uvijek se isplati. Glas razuma javlja se samo kad me uhvati strah, pa samoj sebi obrazlažem svoje odluke.
Čega se bojite? – Da me tijelo neće služiti kao dosad.
Kako održavate kondiciju? – Jogom i plesnim treninzima sa svojim plesačima.
Ima li dana kad ipak propustite trening? – Na žalost, ima, jer radim i druge stvari, poput koreografije u operama, ili sam na putu. Taj diskontinuitet mi smeta jer ne održavam tijelo kao što sam naviknula.
Koja je najveća nezgoda koja se može dogoditi plesaču? – Ozljeda. Toga se svi bojimo.
Biste li sa suprugom voljeli udvoje skočiti padobranom? – Nagovarao me, jer suprug je pasionirani skakač, u Americi je izveo dva skoka s 10 tisuća metara. No, ja se bojim visine pa me slobodan pad nimalo ne privlači.
Koje su za vas tri najvažnije riječi? – Ljubav, kreacija, zanos.
Na što ste najponosniji? – Kad Tin kaže da mu nedostajem.
Jagoda Zamoda