U društvenom događaju sezone u Veneciji, na koncertu u povodu otvorenja spomen-sobe talijanskog skladatelja Alberta Brunija Tedeschija, važna uloga pripala je hrvatskim glazbenicima.
Naime, skladateljeva udovica Marisa Bruni Tedeschi (79), nekadašnja pijanistica, za izvedbu “Mise za misiju u Nyondu” angažirala je Simfonijski orkestar i zbor HRT-a, a proteklog je vikenda u Zagrebu prisustvovala njihovim probama.
Dobro držeća gospođa vrlo je poznato ime i izvan glazbenih krugova: ona je majka prve dame Francuske, 41-godišnje Carle Bruni Sarkozy, odnosno “prva punica Francuske”, kako su je prozvali mediji aludirajući na veliko poštovanje koje prema njoj gaji predsjednik Nicolas Sarkozy. On joj, kako pišu, često šalje cvijeće, zahvalan na brizi oko Carlina osmogodišnjeg sina Auréliena. S Marisom Bruni Tedeschi, čija je i starija kći vrlo poznata (Valeria Bruni Tedeschi je filmska glumica i redateljica koja radi u Italiji i Francuskoj), razgovarali smo u Zagrebu, četiri dana prije svečanog koncerta 3. studenog na otoku San Giorgio Maggiore u Veneciji.
Zašto ste za koncert odabrali hrvatske glazbenike? – Moj dragi prijatelj, maestro Riccardo Caramella, pijanist koji je svirao sa Zagrebačkim kvartetom, dao mi je odlične preporuke. Djelo mog supruga je vrlo zahtjevno, a u Veneciji nije bilo orkestra koji bi ga mogao izvesti pa smo odlučili odabrati najbolje iz susjedstva.
Kakav je bio čovjek vaš pokojni suprug? – Veliki umjetnik, inteligentan čovjek, ali težak karakter. Dolazio je iz obitelji imućnih industrijalaca i preuzeo je obiteljski posao, no glazba ga je zanimala više od svega. Bio je strastveni kolekcionar antikviteta. Uvijek je morao biti u središtu pažnje, a zbog silnih obveza nije se stigao baviti djecom iako ih je veoma volio.
Zašto ste prije 15 godina prestali nastupati? – Jer više nisam imala vremena za vježbanje: potpuno sam se posvetila bolesnom suprugu i sinu. Moj muž je umro 1996., a sin ga je nadživio samo deset godina. Prije dva mjeseca ponovno sam počela vježbati. Prvih dana sam se veoma mučila, ali sada se već polako vraćam u formu. Iduće godine, 24. travnja, imam zakazan i prvi nastup: svirat ću četveroručno s maestrom Riccardom Caramellom u Mandelieu na Azurnoj obali.
Hoćete li za 80. rođendan napraviti veliku feštu? – Priredit će mi je moj zet Nicolas Sarkozy. Kako mi je rođendan početkom travnja, nekako u isto doba kad i memorijalna regata za mog sina, slavit ćemo u našem ljetnikovcu na Azurnoj obali.
Kako je biti prva punica Francuske? – Odlično. Nicolas je obiteljski čovjek, slobodno vrijeme provodi s obitelji. Družimo se u Elizejskoj palači i u našoj kući na moru. Vrlo je inteligentan i drag, s njim možete o svemu razgovarati. Dolaze i Nicolasova braća i njegova djeca iz prethodnih brakova, moji unuci… Nicolas me pozvao na službena putovanja u Veliku Britaniju i Vatikan, gdje sam uistinu uživala. Zahvaljujući njemu i dalje srećem i upoznajem zanimljive ljude. U mojim godinama to je velika povlastica. Posebno mi se sviđa posjećivati monarhije i iz prve ruke vidjeti kako izgleda život na dvoru.
U kakvim ste odnosima s Maurizijem Remmertom, Carlinim biološkim ocem koji živi u Brazilu? – U odličnim smo odnosima, mogu reći da mi je on dobar prijatelj: 16 godina je mlađi od mene pa se još jako dobro drži. Uvijek je bio korektan prema meni i Carli. Ona ga je upoznala tek kao 28-godišnjakinja.
Kad je doznala da joj Alberto Bruni Tedeschi nije otac? Tko joj je rekao da je to Maurizio Remmert? – To joj je Alberto rekao na samrti. S djecom nikad ne znate činite li ispravno ako im nešto otvoreno kažete ili, pak, prešutite. Mislim da je moj suprug odlučio ispravno: bio je to razgovor dvoje odraslih ljudi koji ništa bitno nije promijenio u Carlinom životu. Jedan otac više ili manje ne mijenja mnogo u našim ionako vrlo kompliciranim obiteljskim prilikama. Pazite, Aurélienov otac danas živi s drugom ženom i s njom ima malo dijete, francuski predsjednik iz dva prethodna braka ima troje djece, bivša zaručnica mog sina ljetuje kod nas s novim zaručnikom, a bivši Carlin zaručnik posjećuje nas na moru s novom partnericom kad ondje nisu Nicolas i Carla… Gledano izvana, teško se u tome snaći, ali je najvažnije da se svi međusobno poštujemo i volimo.
Kruno Petrinović
Pročitali ste skraćenu verziju intervjua. Cijeli intervju pročitajte u tiskanom izdanju (Gloria br. 774) ili se pretplatite na PDF izdanje.