Slušajući pitanja koja su mu novinari postavljali u povodu koncerta Bijelog dugmeta, održanog lani u studenome u Beču, Željko Bebek, legendarni pjevač "dugmića", prisjetio se Johna Lennona i njegova bunta protiv politike te odlučio postupiti jednako – uvući se sa svojom ženom u krevet i time svima koji njegovoj glazbi žele "prikrpati" bilo kakvu političku konotaciju, javno reći:" Vodimo ljubav, a ne rat". Razlika je samo u vremenu: između jednog i drugog "bed-in za mir" prošlo je 38 godina.
Slavni član legendarnih Beatlesa to je učinio potkraj ožujka 1969., mjesec dana nakon svojeg vjenčanja u Gibraltaru. Boraveći sa suprugom Yoko Ono u Amsterdamu, u znak protesta protiv rata u Vijetnamu i svih ostalih vjerskih, kulturoloških i ideoloških razlika koje razjedinjavaju ljude, proveli su cijeli tjedan u svojoj sobi u hotelu Hilton. Novinare su primali od 9 do 21, a umjesto seksa koji su očekivali vidjeti u apartmanu 902, John im je, sjedeći nasred velikog bijelog kreveta, pričao kako bi svijet mogao biti lijep kad bi se slijedio postulat koji propagira slobodu, mir i ljubav. Istu je scenografiju John Lennon ponudio novinarima i nekoliko dana kasnije u Beču… Željko Bebek napravio je to sa svojom Ružicom 25. studenoga 2006. u apartmanu na zadnjem katu bečkog hotela Ananas, u kojem su svojedobno odsjedali i Joe Cocker, Tina Turner i Brian Adams. I to u sedam ujutro, poslije cjelonoćne lumperajke nakon sjajnog koncerta, umotani u bijele plahte, uz šampanjac i cvijeće. – Ne mogu reći da su pitanja novinara bila provokativna, ali osjetio sam u njima prizvuk politike i to mi se nije svidjelo – objašnjava Bebek. – Želio sam svima dati do znanja da se velike i lijepe stvari, pa tako i glazba Bijelog dugmeta, ne moraju povezivati s politikom. Kad je John Lennon protestirao protiv rata u Vijetnamu, bile su mi 24 godine. Amerikanci su sletjeli na Mjesec, a Goran Bregović i ja proveli smo cijelo ljeto u Dubrovniku, očekujući svoju prvu inozemnu gažu u Napulju. Danas mi je 51 godina, ali još živim za iste vrijednosti. Svojom glazbom i ja i "dugmići" želimo ljudima dati nadu, ponuditi im nešto lijepo, vratiti ih u vrijeme kad je glazba radovala i spajala. A prepune dvorane na koncertima u Torontu, Chicagu, New Yorku, Atlanti, Melbourneu, Sydneyu i Beču, u sklopu turneje Kad bih bio bijelo dugme, dokazuju da su emocije i danas na cijeni.
Diana Šetka
