U hrvatskim knjižarama pojavila se biografija slavne voditeljice Oprah Winfrey , koju je napisala Kitty Kelley, međunarodno priznata autorica biografija slavnih osoba, od kojih su najpoznatije biografije Elizabeth Taylor, Franka Sinatre, Nancy Reagan i obitelji Bush.
U knjizi jednostavno naslovljenoj “Oprah – biografija”, Kitty Kelly otkrica i drugu stranu 57-godišnje TV-voditeljice, koja je opčinila gledatelje diljem svijeta. Kelly je Oprinu biografiju pisala tri godine, a potkrijepila ju je istraživačkim radom koji je uključio proučavanje gotovo 3 000 intervjua koje je Oprah dala u 25 godina, te razgovorima s 850 osoba – izvora informacija
Hrvatsko izdanje knjige objavila je nakladnička kuća Lumen, a u nastavku možete pročitati nekoliko ulomaka iz biografije.
Citati iz knjige
O Oprinom odrastanju Legenda o Opri Winfrey kao o iznimno siromašnom crnačkom djetetu bez oca, majke tinejdžerice, koja ju je, kako tvrdi Oprah, u trudnoći nosila sa sramom i poslije ju zapostavljala, proširila se kada je Oprah počela davati intervjue u Chicagu. „Nisam imala nijednu haljinu iz prodavaonice, ni par cipela“, rekla je novinarima, „sve dok nisam navršila 6 godina. Jedina je moja igračka bila lutka napravljena od kukuruznog klipa i čačkalica…“ Rane godine pamti kao osamljeničke, ni s kim se nije igrala osim sa svinjama koje je jahala bez sedla po bakinu vrtu. „Mogla sam razgovarati jedino sa životinjama u seoskom dvorištu… čitala sam im biblijske priče.“ Godine provedene u Milwaukeeju s majkom koja je primala socijalnu pomoć bile su još gore. „Bili smo toliko siromašni da si nismo mogli priuštiti psa ili mačku, pa sam imala dva žohara kao kućne ljubimce… Stavila sam ih u ćup i nazvala ih Melinda i Sandy.“
Gostila je svoju publiku pričama o donošenju vode iz bunara, mužnji krava i pražnjenju lonca s napojem – o bajkovitom djetinjstvu. Pretvorila se u Opraljugu dok je raspredala svoje priče o baki koja je zamahivala šibom i djedu koji je udarao štapom, ljudima koji su je podizali do šeste godine.
„Oh, kako su me tukli“, govorila je. „Htjela sam biti bjelkinja zato što nikada nisam vidjela da šibaju malu djecu bijelaca“, ispričala je spisateljici Lyn Tornabene. „Baka me je stalno tukla. To je sastavni dio južnjačke tradicije – način na koji su stari ljudi odgajali djecu. Nešto proliješ, istuku te; ispričaš priču, istuku te… Baka me tukla šibom. Mogla me tući cijeli dan i nikada se nije umorila.“
Oprah se poigravala rasom poput mačkice koja se igra klupkom vune. „Bila sam jadno malo crno djetešce dlakave glave“, opisala je svoj izlazak na svijet 29. siječnja 1954. godine u Mississippiju, državi s najvećom stopom rasizma u cijeloj zemlji. Umjesto da se koristi protuoptužbama, odabrala je bockanje i zadirkivanje, a o svojem odrastanju u Kosciusku u Mississippiju govorila je u dijalektu. „To je tako malo mjesto da kad pljunete, stignete napustiti mjestašce prije nego što pljuvačka dotakne tlo“, opisala je malu zajednicu (s populacijom od 6 700 ljudi) u kojoj se rodila u bakinoj drvenoj straćari izvan grada.
„U to vrijeme bili smo obojeni ljudi – to je bilo prije nego što smo svi postali crnci – a obojeni su živjeli izvan grada bez tekuće vode. A svi znate što to znači“, razvučeno je rekla. „Tako je, gospođo“, dodala je kolutajući svojim velikim smeđim očima. „Dvije rupe i primjerak kataloga robnih kuća Sears and Roebuck za brisanje guze“, poljskog zahoda svoje bake prisjećala se preuveličavajući svoju jezu. „Oh, moj dragi Bože! Taj smrad… uvijek sam se bojala da ću pasti unutra.“
Povjerila je da se svake večeri molila da dobije kovrče poput Shirley Temple. „Htjela sam da mi kosa bude živahna kao njezina, a umjesto da poskakuje, bila je nauljena, spletena u pletenice i ukroćena s pomoću sedamnaest kopči.“ Pokušala je utjecati na oblik svojega nosa, („Željela sam da bude okrenut gore.“), spavajući s kvačicom za rublje svake noći. „Da, ne skrivam to“, rekla je Barbari Walters. „Htjela sam biti bjelkinja. Tijekom odrastanja u Mississippiju činilo mi se da bijelci svoju djecu više vole. Njihova su djeca dobivala više. Roditelji su bili bolji prema njima pa sam željela takav život.“
Oprina je sestra poslije srušila mit o golemom siromaštvu. „Naravno, nismo bili bogati“, Patricia Lloyd rekla je novinaru. „No, Oprah je preuveličala koliko loše nam je bilo – pretpostavljam kako bi je gledatelji simpatizirali i publika se povećala. Nikad joj žohari nisu bili kućni ljubimci. Uvijek je imala psa. Imala je i bijelu mačku, jegulju u akvariju i papigicu po imenu Bo-Peep koju je učila govoriti.“
U intervjuu za časopis Life, s navršene četrdeset i tri godine, Oprah se slomila i počela jecati o svojem nesretnom djetinjstvu, nadahnuvši novinara da napiše: „Oprah je bila najnemoćnija djevojčica, rodila se siromašna kao izvanbračno dijete na rasno podijeljenom Jugu, na farmi u Kosciusku u Mississippiju. Ondje je provela prvih šest godina, nakon što ju je majka bila napustila i ostavila svojoj majci.“
Nisu se svi u Oprinoj obitelji složili s beznadnim tonom te izjave. Njezina je majka, Vernita Lee, na upit o sklonosti svoje kćeri samodramatizaciji odgovorila: „Oprah malo „puše na hladno“.“ Osoba koja najbolje poznaje povijest Oprine obitelji, Katharine Carr Esters, rođakinja koju Oprah zove teta Katharine, nije bila toliko tolerantna.
„Uzmemo li sve u obzir, tih šest godina s Hattie Mae bile su najbolje što se moglo dogoditi novorođenoj curici iz siromašne obitelji“, rekla je. „Oprah je odrasla kao jedino dijete s punom i nepodijeljenom pažnjom svakoga od nas – svoje bake i djeda, tetki i stričeva, rođaka, kao i svoje majke, koja je, Oprah to nikada ne spominje, bila s njom svakoga dana tijekom prve četiri i pol godine života, sve dok nije otišla na sjever, u Milwaukee, u potrazi za boljim poslom…“
„Odakle Opri te besmislice da je odrasla u prljavštini sa žoharima, nije mi poznato. Teta Hat držala je kuću besprijekorno čistom. To je bila drvena, šesterosobna kuća s velikom dnevnom sobom s kaminom i stolicama za njihanje. Tri velika prozora bila su ukrašena čipkastim bijelim zavjesama s volanima. Blagovaonica je bila ispunjena predivnim Chippendale namještajem, a krevet u spavaćoj sobi tetke Hat prekrivala je prekrasna bijela prostirka za koju su sva djeca znala da im nije na raspolaganju za igru.“ …
O Oprinu sudjelovanju u izboru za Miss Ubrzo nakon što je počela honorarno raditi, izgorjela je kuća upravitelja radijske postaje, a vatrogasni se odjel pokazao tako brzim u odazivu da se upravitelj osjetio potaknutim prijaviti radiostanicu na sudjelovanje u izboru „Miss zaštite od požara“. Svake je godine nekoliko tvrtki iz Nashvillea odabiralo svoju predstavnicu na izboru, uvijek bjelkinju tinejdžericu svijetle puti i crvene kose. WVOL, radio stanica iz Tennesseeja, poznatog kao „država dobrovoljaca“, poslao je Opru. „Bila sam crnačko iznenađenje dana“, kazala je Opra.
Taj izbor za ”Miss zaštite od požara” tada je bilo vrlo bitno natjecanje, objasnila je Nancy Solinski, nositeljica titule 1970. godine. „To nije bilo natjecanje ljepote. Cijenio se dar govorništva, držanje i izlaganje: glavna odgovornost pobjednice bila je obilaziti školske skupove i govoriti im o važnosti poštovanja sigurnosnih mjera zaštite od požara. Do 1971. godine sve su pobjednice bile bjelkinje. Te godine Oprah je bila jedna od petnaest natjecateljica. Bila je jedina crnkinja, ali nije ni trepnula jer je imala sve što treba i toga je bila svjesna. Također, bila je potpuni daltonist naspram same sebe. Suci su svi bili stari bijelci i kada je stala pred njih, gotovo da ste im mogli čitati misli: ”Kako se usudila doći ovamo?”“
Suci su pitali natjecateljice što žele učiniti sa svojim životom. Oprah je odgovorila: „Vjerujem u istinu i želim ovjekovječivati istinu. Želim biti novinarka poput Barbare Walters.“
Sljedeći je dan pitanje bilo što bi natjecateljice učinile s milijun dolara. Većina je rekla da bi novac donirala donirale u dobrotvorne svrhe, pomogle siromašnima ili bi svojim roditeljima kupile novu kuću. Ne i Oprah.
„Bože, samo me gledaj“, rekla je, podižući pogled u nebesa. „Da imam milijun dolara, trošila bih k’o luda. Nisam sasvim sigurna na što bi potrošila novac, ali trošila bih, trošila, trošila. Jednostavno bih trošila!“
„Svi su se smijali“, rekla je Nancy Solinski. „I meni je bilo drago, iako sam bila iskreno iznenađena što je pobijedila. Stavila sam joj krunu na glavu, bila sam toliko zahvalna što su suci pobijedili svoje predrasude. Bilo je vrijeme.“ …
O Oprinoj želji za uspjehom Njezina gardedama, dr. Janet Burch, psihologinja iz Nashvillea, prisjetila se za pisca Roberta Waldrona koliko se jako Oprah trudila da uspije. „Nikad nisam vidjela da netko toliko želi uspjeti kao što je željela Oprah. Često je govorila da će jednog dana biti vrlo bogata, bogata, bogata. Misao uvijek prethodi događaju. Ako zaista misliš da ćeš biti vrlo imućna i vrlo popularna i cijenjena osoba, i zaista u to vjeruješ, to će se dogoditi. Neki ljudi to govore, no zapravo ni sami ne vjeruju. Ona je vjerovala. Ljudi govore: ”Volio bih biti bogat”, a Oprah je govorila: ”Bit ću bogata.”“