Napisala Snježana Dragojević Harapin Snimio Mario Kučera Copyright Gloria
U protekle pola godine epizode u životu zagrebačkog glumca Božidara Alića izmjenjivale su se filmskom brzinom. U toplu ljetnu večer, 12. rujna 2006., upoznao je atraktivnu, 37-godišnju crnku Sandu Maroš, sutradan je s njom imao prvi “spoj”, a tri dana poslije već su bili zaručeni. Medicinska sestra Sanda se nakon zaruka uselila u stan svog budućeg supruga, a potom su odredili i datum vjenčanja – 12. travnja 2007. Mladenci su odlučili građanski brak sklopiti u gornjogradskoj vijećnici, a potom se vjenčati u Crkvi sv. Franje na Kaptolu. I Božidaru Aliću (52) i njegovoj odabranici, koja će nakon vjenčanja uzeti muževo prezime, ovo je drugi brak. Alić se oženio s 22 godine, a razveo nakon mjesec i pol, dok je Sanda bila osam godina u braku i ima 15-godišnjeg sina Marka. – Uz moju Sandu dobio sam veliku obitelj: ona ima mamu i tatu, tri tete i tri brata, od kojih su dvojica oženjena i maju djecu, te sina, kojeg sam odmah zavolio. Jedan je od rijetko dobro odgojenih mladih ljudi, igra nogomet, sjajan je učenik, a ja mu želim biti poput starijeg prijatelja. Markić je još u Zaprešiću, sa svojim ocem, no često nam dođe na ručak ili večeru. I polako se otvara jer je, poput mame, zatvoren i nepovjerljiv – priča Božidar Alić, asistent Vinka Brešana na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, dodajući da će od njegove rodbine na vjenčanje doći samo bratić Davor Alić iz Delnica, a tetu Rožiku, koja je to silno željela, spriječila je bolest. Njegovi roditelji, na žalost, nisu živi.
Ona spava sama
Premda lani, neposredno prije nego što je upoznao ženu svog života, Božidar Alić nije bio raspoložen za velike promjene, ljubav ga je pogodila kao grom iz vedra neba. A najveći krivci za to su Tomislav Ančić, vlasnik kafića Pauk u blizini Alićeva stana, te Ivan Nitevski, Ančićev i Sandin prijatelj. Njih dvojica pozvala su ga u Pauk na proslavu njezina rođendana, 9. rujna, govoreći mu da je ona sjajna žena kojoj se muškarci ne usuđuju prići. Taj opis ga je zaintrigirao, no na rođendan nije došao. Tri dana kasnije, 12. rujna, dvojica prijatelja opet su nazvala glumca. – “Ulovili” su me u kafiću preko puta franjevačke crkve na Kaptolu, gdje sam, nakon večernje mise, ispijao svoju kavu bez kofeina. Odgovorio sam da stižem za pola sata, a u sebi pomislio – ako mi se bude dalo. Naručio sam još jednu kavu i u Pauk stigao tek oko 11 uvečer – priča Alić. – Te sam večeri bila posebno umorna – nastavlja Sanda Maroš – i jedva sam čekala da legnem. No, nisam mogla krenuti bez svog prijatelja Mitkea, koji me trebao odvesti do Zaprešića, gdje sam stanovala. On je, pak, inzistirao da pričekamo dok stigne Božidar. U sebi sam mislila: ma što ga imam čekati, još jedan u nizu budala koje ću susresti. I malo je nedostajalo da taj dojam i prevlada jer kad je Alić napokon stigao, Sanda u njemu nije vidjela ništa posebno. Dok su ostali veselo čavrljali, njih je dvoje šutjelo, a na nečiju opasku kako bi bilo dobro da si Sanda “već nekoga nađe”, odgovorila je: “Meni je dobro dok spavam sama”. Tada se oglasio Alić: “Slušajte što žena govori – ona spava sama”. – Tada me osvojio. Netko meni nepoznat shvatio je da to nisam rekla tek tako, nego to doista mislim – otkriva Sanda, dodajući da joj je Božidar potom ostavio broj mobitela kako bi ga mogla nazvati. Željela je, naime, na koncert Massima Savića u zagrebačkom kazalištu “Gavella”, a on je rekao da bi joj mogao nabaviti karte. No, čuli su se već nekoliko sati nakon odlaska iz Pauka. – Nazvala sam ga, kako mi je i rekao. Bilo je dva ujutro i razgovarali smo do pet, a tad sam se morala početi spremati za posao. U sedam sam morala biti na svom radnom mjestu, na odjelu neurologije u KBC-u Rebro – govori Sanda, koja je pristala i da se iste večeri ponovno vide, a kad ju je Alić 15. rujna, u Diana baru hotela Westin, zaprosio, rekla je – da. – Sjedili smo i pričali. Odjednom je iz vaze uzeo ružu, kleknuo, skinuo prsten s ruke i pitao me hoću li se udati za njega. Ni trenutka se nisam premišljala – priča Sanda Maroš, dodajući da su otada nerazdvojni, a sve pripreme oko vjenčanja prepustila je svom budućem suprugu.
Mladoženja bira kumove
Tako je Alić odabrao i svoje i njezine kumove. Na građanskom vjenčanju Sandin će kum biti oftalmolog Zdeslav Vukas, sin Hajdukove nogometne legende Bernarda Vukasa, a njegov – redatelj Jakov Sedlar. A svjedoci u crkvi bit će im Željko Senečić, scenograf i redatelj, te Davor Žagar, v.d. ravnatelja Koncertne direkcije Zagreb. Sarajevska operna diva Gertruda Munitić otpjevat će im “Ave Mariju”, Danijela Morsan pjevat će za vrijeme mise, a u obredu će sudjelovati tri svećenika. Za najvažniji dan u životu budući mladenci odjenuli su se u Muri, gdje je Alić odabrao dva odijela, kravate i košulje, a mladenka dva kostima, po jedno za svako vjenčanje. Kad stanu pred matičara, on će biti u svijetlosivom prugastom odijelu, a ona u bež kostimu. U crkvi će Alić nositi smoking Branimira Hundića, a ona bijeli Murin kostim. U istom kostimu mladenka će ostati i na večeri, a Alić će se presvući u Murino crno odijelo. – Vjenčano prstenje darovali su nam kumovi, a izradio ga je zagrebački zlatar Josip Palić. Naručili smo četiri zlatna prstena – jedan par za vijećnicu, a drugi za crkvu. Potpuno su jednaki, samo što ovi koje ćemo staviti u crkvi imaju briljant. Ja ću svoje nositi na malom prstu lijeve ruke, a Sanda svoje na prstenjaku – otkriva Božidar Alić, priznajući da je mnogo puta čuo da sreća postoji, ali tek otkako je sa Sandom, u to i vjeruje. Kad se ona budi u pet ujutro, da bi stigla u dnevnu smjenu, nije mu teško ustati i skuhati joj kavu, a s kavom je dočeka i nakon dolaska iz noćne smjene. – Nisam siguran je li ovo ljubav na prvi pogled, ali siguran sam da je to ljubav o kakvoj sam sanjao cijeli život – kaže Božidar Alić, dodajući da se on i Sanda raduju svakom zajedničkom trenutku, a osobito danu kad će, nadaju se, postati roditelji. Iako Sandin sin Marko kaže da mu je svejedno hoće li dobiti brata ili sestru, mladenci kažu da bi, kad bi mogli birati, radije jednu – curicu.