Zagrebački meteorolog Zoran Vakula , koji već petnaest godina izvještava o vremenu u HTV-ovoj emisiji “Dobro jutro, Hrvatska”, ne voli zimu, no lakše je podnosi uz tople napitke koje mu priprema supruga Lavanda, igre u snijegu s devetogodišnjom kćeri Lunom, te uz domaći špek i luk.
Kakvo nas vrijeme očekuje do kraja mjeseca, koliko će još napadati snijega? – Veljača će najvjerojatnije opravdati naziv pravog zimskog mjeseca, za razliku od prosinca i siječnja. Snijega će još biti, i na kopnu i na moru, pa tako i čišćenja.
Je li istina da nam stiže novo ledeno doba? – Ako dva, tri, možda i četiri tjedna hladnoće nazovemo ledenim dobom, onda je ono već tu. Inače, vjerujem da se klima mijenja i da će doći ledeno doba u pravom smislu riječi. Ali ne za života moje generacije, naše djece, pa ni unučadi.
Kako se vi nosite s hladnoćom? – Uz toplu odjeću, pomaže mi i “zimska radost” – čišćenje snijega. Grije me i sreća što imamo dovoljno plina za grijanje.
Što biste poručili iznenađenim Dalmatincima? – Da za čuđenje nema razloga: snijeg je odavno zabilježen na splitskoj rivi, a u Dalmatinskoj zagori pada gotovo svake godine. Prošlotjedni je bio obilniji nakon duljeg vremena, ali pahulje su se rijetko gdje u Dalmaciji pojavile prvi put dosad…
Biste li zaigrali picigin na Bačvicama, što je ovih dana učinila grupa Splićana? – U ovo doba godine? Ne, hvala. Njima je to uobičajeno, ali meni je odviše ekstremno. Cijenim umjerenost u svemu.
Što biste poduzeli da vas na izletu sa suprugom Lavandom i devetogodišnjom kćeri Lunom zamete snijeg? – Kao u legendarnoj knjizi i filmu “Vlak u snijegu”, čistio bih ga – makar i rukama. Vjerujem da bi mi se i moje djevojke pridružile, pa bi bilo “Kad se male ruke slože…”
Slavite li Valentinovo i što supruzi, s kojom ste četrnaest godina u braku, najradije darujete? – Obilježavali smo taj dan nekom sitnicom ili večerom, nekad više nego danas.
Skijate li ili se radije sanjkate? – Prije sam se sanjkao, a sada katkad znam biti “nasanjkan”… Skijanje volim, ali ga smatram opasnim. Može se nastradati i to ne zbog vlastitog neznanja i nesposobnosti.
Kakve zime pamtite iz djetinjstva u Našicama te u Pitomači? – Bilo je više snijega… Iz Našica se sjećam sanjkanja na padinama kod dvorca grofova Pejačević, a u Pitomači spuštanje drvenim skijama bez pancerica, niz takozvani “zadružni put”.
Je li vam Milan Sijerković 1994., kad ste se zaposlili u zagrebačkom Hidrometeorološkom zavodu, bio strogi šef? – Ne pamtim ga kao strogog. Dapače, bio je odviše blag. Posljedice su kod nekih i danas ostale.
Po čemu pamtite prvo pojavljivanje pred televizijskom kamerama 1996. u HTV-ovoj emisiji “Dobro jutro, Hrvatska” ? – Ako se dobro sjećam, to je bilo 5. kolovoza. Ljeto. Vruć dan. Trema. Voditeljica Blaženka Leib ohrabrivala me prije razgovora uživo. U pripremi sam “prekopao” arhivu podataka o Kninu, a na kraju sam o tome rekao vrlo malo.
Jeste li ikad pogriješili u prognozi? – Naravno da jesam. Jednom je moja supruga, slušajući me, jedina otišla na sindikalni izlet u Mađarsku – s kišobranom. Ponijela ga je uzalud.
Podnosite li lakše hladnoću ili vrućinu? – Vrućinu.
Jeste li usred žarkog ljeta ikad poželjeli malo snijega? – Nisam. Ali hlad i osvježenje, jesam.
Bez čega ne možete započeti dan? – Bez svega se može, ako se mora.
Na što biste potrošili posljednjih deset kuna u novčaniku? – Ako ne moram, ni na što. Neka ostanu unutra i čekaju društvo.
J este li ikad bili u berbi lavande? – Na žalost, ne. Ali Lavandu i lavandu volim imati blizu sebe. I srećom, imam ih.
Koji narodni lijek protiv prehlade najradije koristite? – Špek, luk, kuhano vino ili puno čaja s limunom i medom…
Kad ste zadnji put napravili snjegovića? – Prošle godine.
Što vas može izbaciti iz takta? – Ovisi o situaciji: glupost, nepažnja, drskost, bahatost, zločestoća…
Što nikad ne biste oprostili? – Oprostio bih vjerojatno sve, ali pitanje bih li zaboravio…
Tanja Vučičević