Nisam, a cijeli život o njoj pišem, živim za nju i zbog nje, uspjela do kraja definirati što je to ljubav. Jer često je teško povući granicu između ljubavi i sviđanja. A meni su se tijekom života toliki sviđali da sam koji put i sama bila u dilemi – što je što.
Znanstvenici tvrde da je jedina razlika između ta dva fenomena u dubini osjećaja. Ljubav je, po njihovom tumačenju, jača, dublja, intenzivnija. Obuzme čovjeka do nemilosrdnosti. Obično se kaže čak toliko da ovaj gubi glavu. Samo, nasreću, to stanje ne traje dugo. Jer i zbog ljubavi se može poludjeti! I samoj mi se dogodilo da mi se netko tek sviđao, ali se to ne bi razvilo u nešto dublje, pa ni onda kad bi to sviđanje potrajalo i kad bi bilo toliko intenzivno da bih se čak i ja iznenadila. Na jednom brodu, na jednom predivnom putovanju, upoznala sam poslovnog čovjeka kojem sam se svidjela, ali, bome, i on meni. Kako bi se to danas reklo – kliknuli smo učas. Intenzitet toga sviđanja bio je golem. Nudio mi je “kule i gradove” da se to sve pretvori u nešto dublje, a to bi značilo i dulje, ali unatoč svemu nešto me kočilo da to prihvatim. “Je li ljubav lijepa samo dok se čeka”, taj čas sam se pitala, ali i mnogo, mnogo godina poslije. Znali smo, ili barem sam ja znala, da će sve ostati na tome. I ostalo je na spoznaji, hvala Bogu, da se sviđanje može ipak kontrolirati. A ovdje se radilo očito o tome. No i iz takvih sjećanja poslije u životu možemo crpiti snagu o vlastitoj vrijednosti i dopadljivosti. Mnogi su me uvjeravali da je najvažnija komponenta u toj definiciji ljubavi briga za voljenu osobu. Ako nje nema, nema ni ljubavi. Ono što bi se eventualno moglo tako nazvati jest neka vrsta tek želje.
Toliko puta slušana, ali i željena rečenica – volim te – često znači tek poziv na seksualni odnos. Ali može biti izrečena jer se netko izgovarajući je želi domoći bogatstva, statusa, može biti i razlogom da se osoba pretvara da nekoga voli kako bi postigla određeni cilj. Mnogi brkaju ljubav i seksualnu želju, čak toliko da sve stavljaju pod isti znak požude. Djelomično to čak može biti i točno, ali ipak uz jednu ogradu – seksualnu želju lakše je osloboditi, lakše je se riješiti jer nije tako složena emocija kao ljubav. I još nešto što je mnogima poznato, bilo iz vlastitog iskustva, bilo iz literature – mnogi požudu realiziraju, ali bez trunke ljubavi. Opravdavaju to ovi potonji već poznatom rečenicom – priroda traži svoje. Često se čuje i da je ljubav slijepa – što se može jedino tumačiti intenzitetom romantične ljubavi koja iskrivljuje objektivnost. Kad volimo, ne vidimo ništa negativno, ništa loše na osobi koja je zaokupila našu pažnju. Gubimo svaki smisao za mjeru. Znam se slatko nasmijati i danas kad se sjetim jedne svoje mušterije koja je odjednom sva procvjetala. Zaljubila se, a svi smo već pitali hoće li se to ikad desiti. Nešto jer nije baš bila zgodna, a nešto jer je već imala i godina. Toliko se bila raspričala o toj svojoj ljubavi, njegovom šarmu, pa i ljepoti da smo svi željno očekivali da ga i vidimo. Nismo to naglas izgovarali, ali pitali smo se ipak kakav je taj čovjek, kako uopće izgleda kad je uspio tako preporoditi tu ženu. I ostali iznenađeni kad smo ga vidjeli. Obično kažem da nema ružnih ljudi već ružnog ponašanja, ali, bome, ovaj je bio baš takav. No zaljubljena žena gledala je takvim očima objekt svoje ljubavi. I dobro je da je tako! Kad ne bi bilo, bilo bi mnogo, mnogo nesretnih samaca. I još mi se nešto čini strahovito važnim kad je o ljubavi riječ. Voljeti se može kao i biti zaljubljen bez obzira na to uzvraća li druga osoba ljubav, neovisno o tome koji je oblik ljubavi u pitanju. Sreća je što ta faza, barem prema psihijatrima, ali bome i prema iskustvu iskusnih, traje najdulje četiri-pet godina. Najčešće se potom ta romantična ljubav pretvara u drugi oblik koji nazivamo prijateljskom ljubavlju ili postupno nestaje zbog sve češćih nesporazuma, sukoba, dosade ili jednostavno gubitka interesa. Kad počinje nestajati romantika, mnogi se pitaju. I zašto. Ja bih rekla da to svatko sam najbolje osjeća. Onog časa kad partneri počinju primjećivati nesavršenosti jedno na drugom, kad svaka sitnica koju drugi izgovori ili učini, frustrira, kad jednostavno više nismo na istoj valnoj duljini – progledali smo. Osvijestili smo se.
To može biti bolno. No ne mora sve završiti katastrofom. Barem ne kod pametnih. Neki romantiku pretvaraju u jednu drugu, drugačiju ljubav, onu koja sad daje životu ravnotežu. Neki to doživljavaju kao stabilniju ljubav koja se temelji na nečem što mene baš nikad nije previše privlačilo. Ali oni koji to mogu, svaka im čast! Ta nova ljubav zasniva se na dijeljenju, zajedništvu, povjerenju, ali nema tu više strasti. A ja sam se uvijek grozila života bez strasti! I to ne samo one seksualne. Ljubav i seks apsolutno idu zajedno. No seks može i bez ljubavi, ali ima i ljubavi bez seksa. To mi je uvijek bilo strano! Neživotno, ma tko što rekao. Po mom sudu i shvaćanju tih odnosa, bez strasti sve skupa ništa ne vrijedi. Premda moram reći da je veza ljubavi i seksa vrlo složena. Još se i danas može čuti kako je ljubav preduvjet da uopće dođe do seksa. Prijelomne su bile šezdesete godine prošlog stoljeća kad se i ženama počelo “odobravati” vođenje ljubavi prije braka, iako se muškarce na to prije čak i poticalo. Muškarac treba biti “iskusan muškarčina”, a žena tek “poslušna djevica” koja čeka pravoga! Neki moralisti i danas će tvrditi da je seks bez ljubavi nešto promašeno, čak i grešno, ali ja bih im isti čas oponirala ističući da sve što čovjeka rasterećuje ne može biti loše, a još manje grešno. Konačno, sve je stvar osobnog izbora. U svemu, a u ljubavi posebno.
Ima, međutim, jedan drugi, za mene daleko teži problem – ljubav bez seksa. Njega najče- šće propagiraju mnoge vjere. No, nasreću, i najveći vjernici kad je seks u pitanju postaju – neposlušnici. Možda se od mene to ne očekuje, ali mnogo toga što propovijeda crkva pozdravljam, ali kad su u pitanju seksualne slobode, tu sam im oštar oponent. Druga je situacija kad u ljubavi nema seksa zbog bolesti. Tada doista samo velika emotivna povezanost i ljudstvo može odr- žati jednu takvu vezu, ali, nažalost, ne zadugo. Kad je brak u pitanju, ljubav tu igra posebnu ulogu. Nema sretnog braka koji ne počinje zaljubljenošću i ljubavlju. Seks sve to nadopunjuje, popraćen, dakako, požudom. Ali nije uvijek tako. Udaje se i ženi iz raznih razloga. I ja sam to dva puta učinila. Iako to vjerojatno ne bih ponovila, sve je to bio moj život. Pa i moje pogreške.