"Ovo već dugo nije 'moj svijet', a sada pogotovu. Meni se ionako uglavnom ne da izlaziti ni družiti. Ali se brinem za mlade ljude kojima život počinje u ovakvom svijetu. Imam stalnu potrebu da im se ispričam za sve što su naše generacije ostavile njima: svijet dubinski zagađen i otrovan, izvana i iznutra." rekla je za danas.rs.
"Svakom nacionalistu s ovih i drugih prostora preporučujem da napravi DNK test pa da mu (joj) bude jasno da smo svi izmiješani i da svi, na kraju, vučemo porijeklo od homo sapiensa koji se pojavio upravo u Africi. Mi na Mediteranu nosimo također i neandertalske gene. Tu je 'manjinu' zbrisala s planeta jača i, izgleda, agresivnija, homosapienska 'većina', kao što je to običaj tokom naše ljudske nasilne povijesti. Naša boja kože je rezultat prilagodbe na klimatske uvjete na koje su naši predci nailazili u svojim migracijama. To je sve. Apsolutno je nevjerojatno da je upravo takva trivijalna stvar kao što je boja kože upotrebljavana stoljećima za ugnjetavanje, porobljavanje i eliminiranje čitavih grupa populacije. To je apsolutno porazna činjenica za ljudski rod. Da citiram svog omiljenog američkog pisca i 'javnog intelektualca' Ta Nehisi Coatesa, sam pojam 'rase' (a, ja ću još dodati, i 'etniciteta') je proizvod rasizma", rekla je za Novi list Mira Furlan.
"Ljubav je ključ. Ljubav bi se uvijek probila kroz sve moguće teškoće, probleme i izazove. Imali smo samo jedno drugo, borili smo se i s vanjskim okolnostima, a često i sami sa sobom. Povremeno, ne uvijek, uspijevali smo nadvladati svoje slabosti i sumnje. Održali smo se zajedno, a to je važnije od love i karijere" kazala je 2010. u razgovoru za Gloriju.
"Kad me pitate što se promijenilo, ne osjećam se spremnom da o tome nešto ozbiljno kažem: ja dođem i odem, imam mogućnost izbora i to moj život na obje strane čini drugačijim od života građanina koji taj izbor nema i koji ovisi o penziji od koje ne može platiti ni svoje račune, a kamoli još da nekamo otputuje ne bi li provjetrio mozak. Ono što se sasvim sigurno promijenilo je to da se ljudi beskrajno muče oko golog preživljavanja. Novac je postao najbitniji i ništa drugo kao da nije važno. Nikakve socijalne zaštite više nema. Sad smo svi na slobodnom tržištu, baš kao u Americi. Iz Amerike je u domaće krajeve uvezena i celebrity kultura. Nitko se više ne uzrujava zbog propasti takozvanih pravih vrijednosti. Nitko valjda više ni ne razumije koje bi to vrijednosti uopće bile." rekla je za Portal Novosti.
Čitajte i: Dva života Mire Furlan: ‘Ljubav je ključ svega, važnija od love i karijere‘
"Što se tiče vremena devedesetih, čini mi se, iz ove perspektive, da i nisam imala izbora nego da živim svoj život onako kako sam ga živjela. Da sam postupila nekako drukčije, to bi onda bila neka druga osoba. Ja sam bila od onih koji su zaista vjerovali u takozvano bratstvo i jedinstvo, ali ne samo naših naroda, nego svih ljudi na svijetu. I još uvijek vjerujem da je to jedina opcija za opstanak ljudske rase. Sve drugo vodi u nasilje, patnju i uništenje. Ne razumijem nacionalizam, ne vibriram na toj žici. Možda je to proizvod moga odgoja u obitelji koja je bila ateistička i antinacionalistička, možda je to proizvod moga etničkog sustava gdje je svaki moj djed i svaka baka bio druge nacionalnosti. Kad sam jednom kao dijete pitala tatu: „Jesmo li mi Talijani?“, on mi je mudro odgovorio: „Ovisi iz kojeg ugla gledamo.“ A onda mi u Istri jedan Istrijan kaže: „Furlani nisu Talijani. Oni su Furlani.“ Moj djed Janez Furlan je, međutim, cijeli svoj život bio pretplaćen na časopis „Slovenac“, a živio je u Ogulinu, u Hrvatskoj. Moja baka je bila rođena s druge strane Kupe, što ju je svrstalo u Hrvate, iako je govorila istim goranskih jezikom kao djed koji je živio na slovenskoj strani. Oduvijek mi se činilo da su nacionalne etikete slučajne i, više, manje, proizvoljne. Moj drugi djed Fritz Weil je imao mogućnost da ode u Izrael i da se tako spasi za vrijeme Drugog svjetskog rata, ali je odbio otići jer nije vjerovao ni u koji, pa tako ni cionisticki, nacionalizam. To ga je vjerovanje stajalo glave, mučki je, naime, ubijen u ustaškom logoru Jasenovac. Odrasla sam, dakle, na tim užasnim pričama i na strahu od svakog nacionalizma i fašizma. To je naprosto dio mog bića.” rekla je Heni Herceg u inetvjuu za tacno.net
Čitajte i: Nimalo bezazleno: Što je to virus zapadnog Nila, bolest od koje je navodno preminula Mira Furlan?
"Ja se zbog nečega osjećam gotovo lažno kad uđem u 'fikciju'. Treba mi vlastiti osjećaj autentičnosti i istinitosti da bih sama povjerovala u autentičnost i istinitost onoga što glumim ili pišem. Treba mi potpuna identifikacija, potpuno podlaganje, izlaganje. Inače se osjećam kao da lažem. Čak je i promjena imena u memoarskoj prozi za mene problematična jer istoga časa stvar više ne doživljavam 'istinito'. Na racionalnoj razini znam da je to besmislica, ali to ne mijenja moje vlastito osjećanje. I vi i ja, vidim, upotrebljavamo navodnike kad se bavimo pojmovima kao što su 'fikcija' i 'istina'. Navodnici su točni jer ukazuju na fluidnost tih ideja, na njihovu subjektivnost i promjenjivost. Budući da već godinama radim na svojim memoarima, kao svaka pristojna stara glumica (smijeh), znam da, pišući 'istinu', zapravo pišem “fikciju”. To mi je kristalno jasno. Jer je moje sjećanje subjektivno, a istina, ovog puta bez navodnika, neuhvatljiva." rekla je Srđanu Sandiću povodom predstave “Jesenja sonata”.
Čitajte i: Legenda glumišta: U 66. godini napustila nas je Mira Furlan