Zagrebačka glumica rođena prije 57 godina u Zagrebu prvi će put utjeloviti grčku junakinju Fedru, a otkriva koju predstavu bi mogla igrati cijeli život, koja joj je osobina najviše pomogla u karijeri i čime bi se bavila da nije glumica.
Koliko su vam bliske priče iz grčke mitologije?
Obožavam ih od djetinjstva, još otkad sam za rođendan dobila knjigu Grčki mitovi. U njima ima jako puno psihologije — svi ljudski strahovi, žudnje, slabosti i snage. Nevjerojatno su duboke i iskrene jer su stari Grci, pojednostavljeno rečeno, dio odgovornosti za svoje postupke pripisivali hirovitim božanstvima.
Smatrate li ih aktualnima i u današnje vrijeme?
Apsolutno. I dalje su vrlo aktualne jer, osim svega navedenog, u njima ima i puno politike. Iz njih se može puno naučiti o vlastitim i tuđim vrlinama i manama.
Je li vam ovo prvi put da igrate Fedru ili neku drugu grčku junakinju?
Da, i moram priznati da je to za mene veliki umjetnički izazov. Uloga je kompleksna i intenzivna, ali u njoj zaista uživam i imam osjećaj da glumački napredujem.
Nova predstava Kazališta Hotel Bulić izvodi se u Kulturnom centru Travno. Koliko vam pašu ovakvi glumački izleti izvan vašeg matičnog kazališta Gavella?
Uvijek je lijepo malo raditi s ljudima s kojima se još nisi susreo na sceni. Novi utjecaji i energije su poticajni za nas glumce. Osim toga, oduvijek sam htjela glumiti u predstavi koju će režirati Senka Bulić jer obožavam njen rad. Imamo sličan ukus za kazalište, a to nije baš tako često.
U kojoj biste predstavi mogli uvijek igrati?
U Čehovljevom “Galebu”.
Gledali smo vas i u najdugovječnijoj seriji “Kumovi”...
Imala sam gostujuću ulogu i baš sam uživala na snimanju. Odlična, duhovita uloga, genijalni partneri i odlično uigran tim.
U njoj surađujete i sa sinom Jakovom, a radili ste puno i s pokojnim suprugom, redateljem Lukasom Nolom. Kako je raditi s bliskim osobama?
Meni je to nešto najprirodnije na svijetu. Jednako kao kad su mi redatelji dobri prijatelji. Lakše je kreirati neki novi svijet s ljudima koje dobro poznaješ, jer se brže razumijemo i možemo si sve reći bez nesporazuma i uvreda.
Mnoge vaše kolegice primile su se režije. Razmišljate li i vi krenuti tim vodama?
Priznajem da razmišljam o tome, jer obožavam biti s druge strane i gledati. Znam točno kako mogu pomoći ljudima na sceni, ali nemam samopouzdanja za takav korak. Ovo se odnosi samo na kazalište, nikako na film. To se ne bih nikada usudila.
Koja vam je vaša osobina najviše pomogla u karijeri, a koja vas je možda najviše koštala?
Najviše mi je pomogla moja socijalna inteligencija i izrazito pozitivan stav, a najviše mi je odmogla sklonost da se borim za pravdu i onda se svjesno suprotstavljam “moćnijima” od sebe, mada znam da će me to koštati
Što vas može prikovati za mali ekran?
Dobre serije kao što su “Diplomatkinja”, “Babilon”, “Berlin”... Filmove neusporedivo više volim gledati u kinu, a informiram se na portalima.
Da niste glumica čime biste se bavili?
Možda pisanjem, možda bih bila organizatorica vjenčanja, a možda bih se bavila politikom. Ne znam.
Poznato je da je u vašoj kući glavni kuhar bio vaš suprug. Jeste li ga dostigli?
Nisam, jer je to nemoguće. On je sam kreirao jela jer je u svemu bio nevjerojatno kreativan. Ja sam samo vjerni sljedbenik njegove kuhinje. Puno me naučio.
Kad vam je teško, što vas najbrže vraća u ravnotežu?
Razgovor s najbližima i plesanje.
Što vam više odgovara: slobodan dan ili akcija?
Meni uvijek i zauvijek više odgovara akcija. Moram biti baš jako umorna da poželim slobodan dan.
Vaša mala dnevna navika bez koje niste “svoja”?
Dupli nescafe ujutro.
Postoji li neki beauty ritual ili ženski trik koji vam je otkriće?
Da, staviti kapu na polumokru kosu i pustiti da se tako osuši do kraja. Puno je bolja frizura za moju stršavu kosu i za nas koji nemamo strpljenja.
Što ste s godinama prestali tolerirati?
Naporne zlostavljače. Ne da mi se gledati kad netko maltretira ljude. Pritom obožavam temperamentne ljude i ne brkam te dvije stvari.
Štikle ili tenisice?
U teoriji štikle, a u praksi tenisice.
Haljine ili hlače?
Oboje.
Kako to da nikada niste položili vozački ispit?
Jer volim hodati - i jer sam valjda bila previše “rasuti teret” da se organiziram i to riješim. A sad bih se i užasno bojala.
Vozite li bicikl?
Naravno da vozim.
Omiljena uzrečica ili poslovica?
Ko’ pod drugim jamu kopa, sam u nju pada.
Što biste poželjeli da ulovite zlatnu ribicu?
Da stari ratoborni nasilnici koji vladaju velikim silama nestanu i da se svijet vrati u kakvu-takvu ravnotežu. Da se kao posljedica toga mladima vrati nada i radost življenja, a ne da moraju sa strepnjom gledati u budućnost.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....