Tijekom 20 godina koliko profesionalno igra tenis Roger Federer je osvojio 20 Grand Slam naslova te je u ta dva desetljeća gotovo šest godina, odnosno 310 tjedana, proveo na prvom mjestu ATP ljestvice. Za njega je jedan slavni američki autor napisao da je “izuzet od prirodnih zakona”, a prema mišljenju mnogih najbolji je igrač u povijesti tenisa, koji je zbog iznimno brze igre, lakoće kretanja te servisa što doseže brzinu od 220 km na sat dobio nadimak Federer Express ili skraćeno FedEx.
No Federer nije samo najbolji, nego i jedan od najbogatijih u bijelom sportu. Novac se na njegov račun, naime, ne slijeva samo od igre - od nagrada je dosad uprihodio ukupno 130 milijuna dolara - nego je mnogo više zaradio od reklama i sponzorstva. Naočiti, 185 cm visok Švicarac tijekom godina vladavine teniskim terenima postao je svojevrsni pobjednički brend pa se tvrtke kao što su Rolex, Moët & Chandon, Credit Suisse ili Gillette otimaju za njega; Mercedes ga smatra tako važnim za imidž i prodaju da mu osim izdašnog honorara svakih šest mjeseci daju i novi auto, a aviokompanija NetJets stavlja mu na raspolaganje privatni mlažnjak da može bezbrižno putovati svijetom.
I prošle je godine, kada zbog operacija na koljenima gotovo da i nije igrao, zaradio više od 106 milijuna dolara, uglavnom kao zaštitno lice u kampanjama prestižnih brendova; samo će od modne marke Uniqlo, s kojom ima desetogodišnji ugovor, ukupno dobiti 300 milijuna dolara. K tome ga je Švicarska nedavno proglasila svojevrsnim ambasadorom turizma pa je njegov lik, u karakterističnoj pozi dok se priprema za bekhend, otisnut na srebrnoj kovanici od 20 franaka. To je prvi put da je nekoj osobi još za života iskazana takva čast. Uz to je angažiran za kratki promotivni film o ljepotama svoje rodne zemlje, što mu je po svoj prilici donijelo i neku financijsku dobit.
Ukratko, Federer je samo lani zaradio više od nogometaša Cristiana Ronalda, Lionela Messija i Neymara, ili košarkaša LeBrona Jamesa, Stephena Curryja i Kevina Duranta, a prema nekim procjenama, njegova sveukupna zarada mogla bi premašiti milijardu dolara. Novca, dakle, ima i ništa ga ne sprječava da se mirno povuče s terena i posveti obitelji, ali do sada se, unatoč problemima s koljenima i općenito s kondicijom zbog čega je s prvog mjesta ATP liste pao na sedmo, Federer tome tvrdoglavo opirao.
Iako lani zbog ozljede gotovo da i nije igrao, zaradio je više od 100 milijuna dolara
- Mislim da je lijepo igrati i igrat ću dok god budem mogao. Iscijedit ću to kao limun do posljednje kapi. Ne želim napustiti tenis misleći da sam prerano odustao - izjavio je lani. Unatoč toj odrješitoj izjavi, sad kad početkom kolovoza slavi 40. rođendan, i nakon što je nedavno na Wimbledonu - koji je osvojio rekordnih osam puta - izgubio od Huberta Hurkacza, možda bi se njegovi fanovi mogli složiti s Borisom Beckerom. On se, naime, komentirajući meč na BBC-ju, zapitao: Je li to posljednji put da gledamo Federera na Wimbledonu? A možda i na teniskom terenu? O tome kad će se, i hoće li se, teniski as povući raspravlja se već godinama, i premda se sad čini da je došao taj trenutak, Federer kao da još nije spreman prihvatiti da mu tijelo poručuje - “dosta”.
- Ne znam ni sam. Zbilja ne znam. Moram razmisliti - rekao je nakon što ga je Hurkacz potukao 6-3,7-6, 6-0. - Lani mi je jedini cilj bio odigrati još jedan Wimbledon. To se nije dogodilo, i zbog mojega zdravlja i zbog pandemije. Ove sam godine igrao, zbog čega sam sretan, ali sad ćemo sjesti i porazgovarati o tome što mogu poduzeti da dođem u bolju formu. Federer je bio tvrdoglav odmalena. - Uvijek je sve moralo biti po njegovome, a ako nije, dizao je dreku do neba i bacao stvari - ispričao je njegov otac.
Strast za tenisom u obitelji
Laboratorijski tehničar Robert Federer upoznao je Lynette Durand u njezinom rodnom Johannesburgu u Južnoafričkoj Republici, kamo se doselio iz Švicarske i zaposlio u farmaceutskoj tvrtki u kojoj je ona radila kao tajnica. Mladi par se zabavljao izlascima i tenisom, koji su strastveno igrali, a nastavili su i kad su se vratili u Švicarsku. Lynette je s vremenom postala teniska trenerica u lokalnom klubu. Na terene su vodili i djecu, kćer Dianu i sina Rogera, koji je pokazivao iznimno zanimanje za igru. Prvu lopticu ispucao je preko mreže s tri i pol godine, a s četiri je već vraćao trideset ili četrdeset lopti zaredom.
Čitajte i: Ili ćeš završiti u zatvoru ili postati milijunaš‘: Nevjerojatan život osebujnog Richarda Bransona
- Bio je nevjerojatno koordiniran - s ponosom je govorio njegov otac. Roger je obožavao sve igre s loptom, bavio se nogometom, rukometom, košarkom, stolnim tenisom, čak i badmintonom, dok su mu školske klupe i učenje bili tlaka pa su mu ocjene bile osrednje. Zato je svaki slobodni trenutak provodio na terenu, a roditelji su mu to dopuštali jer bi, rekli su, inače postajao nemoguć. Dječak koji je neprestano morao biti u pokretu mrzio je gubiti u bilo čemu; ako je izgubio partiju Čovječe ne ljuti se, figure i ploča znale su letjeti o zid. Kad je odustao od drugih sportova i posvetio se tenisu, ponašao se jednako. Ako nije bilo po njegovom, psovao je i bacao reket te ga je trener morao smirivati, a roditelji su mu zaprijetili da mu više neće dolaziti na mečeve.
Kad je u ljeto 1997. 16-godišnji Roger odlučio postati profesionalni tenisač, roditelji su mu naglasili da ga ne mogu uzdržavati sljedećih deset godina da bi se on vrtio oko 400. mjesta na ATP listi. No nije bilo potrebe za njihovom financijskom pomoći: Federera je zanimao samo vrh i već je sljedeće godine postao juniorski prvak svijeta. Do prvih uspjeha u profesionalnoj karijeri doveo ga je trener Peter Lundgren, bivši švedski tenisač, koji je Federera opisao kao talentiranog, ali pomalo lijenog momka s teškoćama u koncentraciji. Lundgren mu je pomogao da se usavrši kao igrač, a Federer ga je bio voljan slušati jer mu je Lundgren bio sličan po naravi.
- Lundgren je uvijek birao teži put. Kad mu je netko rekao da ne baca reket, okrenuo bi se i slomio dva, kao i ja - rekao je Federer, koji je s Lundgrenom osvojio svoj prvi Grand Slam, 2003. na Wimbledonu. Nakon toga nizao je uspjeh za uspjehom, osvajao velike turnire, 2004. pobijedio Marata Safina na Australian Openu i Andyja Roddicka na Wimbledonu kao i Andrea Agassija u njegovom posljednjem velikom finalu na US Openu 2005. S druge strane mreže redali su se Andy Murray, Gustavo Kuerten, Marcos Baghdatis, Tomáš Berdych, Juan Martín del Potro i mnogi drugi, te njegovi glavni rivali Rafael Nadal i Novak Đoković. I premda je Federer tu i tamo znao izgubiti meč, uglavnom je pobjeđivao pa je 2015. postao treći tenisač svijeta s 1000 pobjeda.
Mirku je upoznao 2000. na Olimpijskim igrama u Sydneyju, a prvi put ju je poljubio zadnji dan igara
S vremenom je razvio ne samo vlastiti stil igre, nego i elegantan odjevni stil, što su mediji također pomno pratili. Nakon što se na US Openu u Flushingu 2017. pojavio u crnom od glave do pete, tek s diskretnim bijelim detaljima znaka Nike, a zatim redovito za noćne mečeve birao kao noć crne kombinacije hlačica i majica, Federera su počeli zvati i Darth Federer. Pehare i nagrade primao je u bijelom blejzeru sa svojim inicijalima u zlatu, ili u kardiganu boje bjelokosti s izvezenim stiliziranim zlatnim slovima RF, a kad su se inicijali proširili i na tenisice, pojas, gornji dio trenirke i plastične torbe za rekete, mediji su ga pomalo posprdno nazvali - Monogram Man. Odjeću i opremu izrađivala mu je tvrtka Nike, kojoj je bio zaštitno lice, a monogram je bio ideja Mirke Vavrinec, tenisačice koju je upoznao 2000. na Olimpijadi u Sydneyju, gdje su oboje branili švicarske boje.
Mirka je iz slovačkog dijela Čehoslovačke u Švicarsku došla s roditeljima kad su joj bile dvije godine. Kao mala plesala je balet, a tenisom se počela baviti kad joj je to predložila slavna Martina Navratilova i pokazalo se da je Mirka rođena za taj sport. - Tenis je moj život, ali sa mnom nije lako raditi jer znam biti zbilja tvrdoglava - izjavila je kad je s 15 godina postala juniorskom prvakinjom Švicarske. Možda je u toj osobini Federer prepoznao srodnu dušu i, premda je netom prije Olimpijade odlučno izjavio da uvijek bira tenis, a ne djevojke, 22-godišnja Mirka smjesta ga je privukla. No ona tvrdi da on to nije pokazivao, nego se usredotočio na natjecanje. I dok Mirka nije ostvarila nikakav rezultat u Sydneyju, 19-godišnji Federer nizao je pobjedu za pobjedom da bi na kraju ipak ostao bez medalje. Ne i bez djevojke; posljednjeg dana Igara ju je napokon poljubio, a onda su krenuli svatko na svoju turneju, pokušavajući vezu sakriti od medija.
Ljubav rođena na terenu
Pitanje je što bi bilo s parom da Mirka nije odustala od tenisa zbog ozljede noge, koja je zahtijevala operacije i dug oporavak. Posljednji meč odigrala je u Budimpešti 2002. - Nije lako kad cijelog života radiš nešto što voliš, a onda to odjednom moraš prekinuti. Pala sam u duboku depresiju. Najveća podrška bio mi je Roger. On me je vratio u svijet tenisa. Kad on pobjeđuje, kao da ja pobjeđujem - rekla je Mirka, koja je tada počela pratiti Rogera na turnirima, i to kao menadžerica: vodila mu je financije, bukirala avionske karte i hotelske sobe, birala mu rekete i odjeću i dogovarala intervjue. No koliko god bili izloženi pogledu javnosti, uspješno su čuvali svoju intimu pa se ni danas ne zna previše od njihovom privatnom životu.
Zajedno su počeli živjeti 2003., kad su se uselili u stan u Oberwilu pokraj Basela. Vjenčali su se u travnju 2009. u tamošnjoj vili Wenkenhof, u skromnom obredu uz članove obitelji i najbliže prijatelje, bez ikakve medijske pompe. Nekoliko mjeseci nakon vjenčanja na svijet su došle blizanke Myla Rose i Charlene Riva, a pet godina poslije rodili su se blizanci Leo i Lennart. Prva dama na dvoru Federera, kako je katkad nazivaju, Mirka je, prema mnogima, itekako zaslužna za njegov uspjeh. Potvrđuje to i Federer, koji je izjavio kako mu je ona ne samo omogućila da uspije na teniskom terenu, nego je i sačuvala njihov brak odrekavši se vlastite karijere.
Čitajte i: Kralj intervjua čiji se poziv u show nikad nije odbijao, ženio se osam puta, a umro je kao samac
- Ne bih mogao bez Mirkine logistike. Ona mi dopušta da slijedim svoje snove, ali ako jednog dana kaže da više ne želi putovati i da joj je dosta svega, oprostit ću se od profesionalnog sporta - izjavio je nedavno Federer. Je li taj dan blizu? Federer upravo gradi kuću u idiličnom mjestu Rapperswil u kantonu St. Gallen na obali Ciriškog jezera. Kako se gradnja nekretnine vrijedne više od 90 milijuna dolara otegnula što zbog pandemije, a što zbog strogih švicarskih zakona, obitelj zasad boravi u svojem chaletu u skijalištu Valbella u kantonu Graubünden, ili u kući u Wollerau, ili pak u stanu u Dubaiju. Sportaš, dakle, može bezbrižno u mirovinu. A možda će mu i goditi da napokon bude ono što kaže da jest - normalan obiteljski čovjek.
- Svi misle da sam, zato što sam tako uspješan, nešto posebno, da sam gospodin Savršeni. Ali nisam savršen, samo što se uvijek trudim poboljšati, i kao otac obitelji i kao tenisač. Drago mi je da javnost ima takvu sliku o meni, ali to je sve zbog sporta. Inače sam posve običan - skromno je jednom rekao Federer koji se sada odmara na Lošinju, gdje je njegov trener Ivan Ljubičić otvorio tenisku akademiju.
Sat za pobjedu
Nije čudno da je švicarska tvrtka Rolex odabrala Švicarca Rogera Federera za svoje zaštitno lice još otkako je 2009. na Wimbledonu pobjedonosno podignuo osvojeni pehar, a na ruci je imao Oyster Perpetual Datejust II. Uz to što se pojavljuje na reklamama za satove Rolex, Federer kad prima pobjedničko odličje redovito nosi njihovu uru, k tome odabranu da bude u skladu s turnirom. Tako je za rekordnu, osmu, pobjedu na Wimbledonu 2017. imao klasični Datejust 41 mm od čelika i žutog zlata lansiran još 1946. Kad je slavio na Miami Openu iste godine, nosio je Rolex Sky-Dweller, koji je samo tri dana prije predstavljen na sajmu u Baselu; model od čelika i bijelog zlata ima dvije vremenske zone, malo je veći od ostalih Rolexa, a rado ga nosi i glazbenik i producent Jay-Z. Za Australian Open iste godine odabrao je Rolex GMT-Master II u plavim i crnim tonovima, omiljeni sat Clinta Eastwooda.
Pahuljice s mlijekom i suze
S nenavršenih 14 godina Federer je primljen u program švicarske teniske vrste u Ecublensu u kantonu Vaud. Dječak koji nije znao ni riječ francuskog, koji se ondje govori, patio je za roditeljima i rodnim Baselom pa je satima plakao u sobi i možda ne bi izdržao da se nije smjestio kod obitelji Christenet, gdje je našao drugi dom. Gospođa Christenet poslije se sjećala kako ga je morala ujutro buditi i 20 puta pa je često jurio na trening bez doručka. Svuda se vozio biciklom, i ljeti i zimi. Jelovnik mu je bio pomalo neobičan: meso nije jeo, uglavnom se hranio špagetima ili pizzom, i tamanio je goleme količine žitnih pahuljica, ne samo za doručak. - Svakih sat vremena sišao bi iz sobe da uzme punu zdjelicu pahuljica s mlijekom. Mislila sam da to nije baš zdravo, ali njegovi su roditelji znali kako jede i rekli su da je sve u redu - ispričala je Christenet.