Vijest o odlasku glumačke legende Mire Furlan pogodila je mnoge njezine prijatelje, suradnike, kolege. Glumica koja je izgradila uspješnu karijeru u bivšoj državi, zatim u Sjedinjenim Američkim Državama ostavila je dubok trag u životima svojih kolegaa. Svi oni koji su imali prilike raditi s njom ili se družiti, opisuju je kao skromnu, ranjivu i istovremeno snažnu ženu.
Rajko Grlić, redatelj
"Nemoguće je, a uz to i nepristojno, jedan život, a pogotovo takav kakav je imala Mira, sabijati u par rečenica. Ali evo, to je što ja mogu reći pokušavajući pri tome ukrotiti emocije. Mira je bila najveća jugoslavenska i hrvatska glumica moje generacije. Krhka i snažna, krajnje osjetljiva i istovremeno hrabra žena. Bila je začuđujuće obrazovana i nadasve talentirana. Posjedovala je istančan osjećaj za pravdu i snagu da, kao malo tko ovdje, javno govori o nepravdi. Imala je veliku karijeru i život koji ju, uz sve to, nimalo nije mazio. Bila je i takva će zauvijek ostati; prava heroina", kazao je redatelj Rajko Grlić koji je s glumicom surađivao u dva filma "U raljama života" (1984.) i "Za sreću je potrebno troje" (1986.).
Čitajte i: Dva života Mire Furlan: ‘Ljubav je ključ svega, važnija od love i karijere‘
Lenka Udovički, redateljica
Redateljica i prijateljica Lenka Udovički, kazala nam je da je iznimno zatečena te da teško pronalazi riječi kojima bi rekla nešto o odlasku Mire Furlan.
"Najviše ću je pamtiti po potpuno kontradiktornoj kombinaciji s jedne strane po strašne ranjivosti i osjetljivosti, a s druge strane fantastične snage i dosljednosti. I to u jednom vremenu u kojem su zaista principijelnost i dosljednost tako rijetke. Mira je zaista bila jedan dosljedan čovjek.
Kao što znate, imala je divne i uzvišene principe po kojima se trudila živjeti i živjela je, snosila je i posljedice. Vjerovala je u neku ljudskost i umjetnost iznad svega i svih podjela", kazala nam je u razgovoru Lenka Udovički koju osim prijateljstva s Mirom veže suradnja na predstavi "Medeja" u okrilju teatra "Ulysses" iz 2002. godine.
"Drago mi je da smo radili zajedno Medeju, u Ulyssesu na Brijunima, to je bio njen prvi nastup i povratak na kazališne daske u Hrvatsku od devedesetih, kada ju je napustila u tako ružnim okolnostima. Nosila je to jedno breme. Družili smo se i u Los Angelesu i stvarno mi je žao što je doživjela takav kraj...", iskreno je utučena redateljica. Osvrnula se i na njihovu sličnu priču - odlaska u Sjedinjene Države, gdje su se, kako je i sama spomenula, i družili.
"Razumijemo i tu stranu rascijepljenosti između doma tu i doma tamo, nekog svijeta koji se srušio i traganja. Otići iz jednog prostora u kojem ste suvereno vladali, bili ostvareni, priznati. Zatim početi život ispočetka i probijati se za sve, za to je potrebno jako puno snage, koju je ona imala", zaključila je Lenka Udovički.
Čitajte i: ‘Ovo već dugo nije moj svijet, a sad pogotovo‘: Izjave Mire Furlan koje su dizale prašinu
Danis Tanović, redatelj
"Već neko vrijeme znam da je loše, čuo sam prije dva, tri dana da baš nije dobro, ali nekako sam ... Ne može to čovjek pojmiti. Svi smo potreseni, čuo sam se s nekim kolegama, ne mogu ni govoriti. Znate kako je, Mira Furlan je bila naša tajna ljubav, dok smo bili dječaci svi smo nekako bili zaljubljeni u nju. Gledali smo je u jugoslavenskim filmovima. Prvi put sam je sreo kad sam bio na Akademiji, na prvoj godini, trebao sam napraviti intervju s njom za televiziju. Sjećam se da sam mucao, nisam mogao sastaviti rečenicu, koliko sam bio impresioniran njenom pojavom. Jer je ona za mene bila i ostala prava filmska diva", kazao je Danis Tanović, bosanskohercegovački redatelj čiji je film "Ničija zemlja" dobitnik Oscara 2001. godine u konkurenciji za najbolji strani film.
S Mirom Furlan surađivao je na svom filmu "Cirkus Columbia" iz 2010., u ovom nagrađivanom filmu Mira je imala glavnu ulogu uz dvoje kolega Mikija Manojlovića i Borisa Lera.
"S godinama, upoznavajući je sve više i više, uvijek je ostala diva, a postala i drag čovjek, prijatelj. Ona je bila jako častan čovjek, u onim gadnim vremenima, kad se Jugoslavija raspadala, ostala je vjerna sebi, ostala je vjerna idealima u koje je vjerovala. Sklonila se iz tog ludila, jer je jednostavno vidjela da razum u tom trenutku ne znači ništa. Onda se polako, pomalo se vraćala. Na žalost nikad se nije vratila, i to je tužno za ove naše predjele. Volio bih da je bila više prisutna, da je više radila, da smo se više družili. Tužno zaista... U ovih par mjeseci nekoliko ljudi koje sam jako volio i cijenio su otišli, nedavno Mustafa Nadarević... Ne može doći do glave da je nema", kazao je Danis Tanović.
Čitajte i: Nimalo bezazleno: Što je to virus zapadnog Nila, bolest od koje je navodno preminula Mira Furlan?
Marin Blažević, redatelji i intendant HNK Ivana pl. Zajca Rijeka
"S Mirom sam se posljednji puta uživo vidio dan prije njezinog povratka u Los Angeles, u prvom tjednu srpnja prošle godine, nakon što je u riječkom HNK nastupala u predstavi 'Vježbanje života - drugi put', u ulozi sebe same, Mire Furlan. Sjedili smo na jednoj terasi iznad Lovrana, s pogledom na kvarnerske otoke, i dalje od Kvarnera - Mira, Neva Rošić i ja. Kovali smo planove za naše buduće zajedničke projekte u Rijeci. Razgovarali smo o 'Hamletu' u kojem bi Mira glumila, naravno, Hamleta, a Neva njegovu majku Gertrudu. Razgovarali smo o 'Kralju Learu' u kojem bi Neva glumila Leara, a Mira, naravno, Ludu. Razgovarali smo o Elektri u kojoj bi Mira glumila Elektru, a Neva njezinu majku Klitemnestru. Svakome tko pozna dramsko kazalište, Miru i Nevu, neće biti teško iz tih naslova i uloga sastaviti priču o Mirinom životu, njezinoj osobnosti i glumačkoj posebnosti. Mira je tada predložila Nevi i da zajedno glume u predstavi njezine, Mirine, drame - 'Dok nas smrt ne razdvoji'. Kad se danas sjetim tog poslijepodneva, tih razgovora, uloga i naslova - zanijemim", rekao je u Marin Blažević intendant i redatelj HNK Rijeka u izjavi za Gloria.hr. U tom je kazalištu Mira Furlan ostvarila tri uloge i uvijek mu se rado vraćala. Upravo u predstavi "Vježbanje života - drugi put", gdje je Mira imala i autorsku i glumačku ulogu, hrvatska ju je publika mogla vidjeti posljednji put na kazališnim daskama.
Aleksandar Cvjetković, glumac
"Miru poznajem još od Akademije, naši životi i kazališni i filmski su se ispreplitali - preko Akademije, "Velog mista", zadnje što sam radio s njom "Vježbanje života", prije toga jedna zaista uspješna predstava u teatru Ulysses. Bila je fenomen, teatarski zaljubljenik u ovaj posao. Bila je nezaobilazna jugoslavenska tema filma i teatra. Ono što mogu reći o našoj suradnji je samo najbolje - i razumijevali smo se, i pričali, i rješavali smo stvari. Radili smo na Brionima "Medeju", to se radilo bez vremenskog ograničenja, ona nije imala ograničenja kada se radio projekt - to se živjelo", kazao je kolega i prijatelj Aleksandar Cvjetković kazališni glumac.
"Ona je bila jedna živa aktivnost, u njenom vježbanju, jogi, načinu igranja, predstavi... Stvarno je biće koje je stvoreno za to. Od jutros sam u šoku", zaključio je glumac.
Olivera Baljak, glumica
"O Mirinoj karijeri ne bih govorila, to se u javnosti zna, bila je velika glumica, ikona filmskog platna. Simbol ženstvenosti, svi su je tako poznavali i cijenili. Rekla bih nešto o njoj kao o osobi, na način kako sam je ja doživjela.
Bila je vrlo jednostavna i pristupačna, otvorena i komunikativna. S druge strane pomalo sramežljiva i zatvorena. Bila je vrlo emotivna, kad bi gledala naše predstave koje su je dirnule, ne bi sakrivala suze i riječi pohvale, a to čini veličinu kolegice, glumice osobe", kazala nam je Olivera Baljak, nacionalna dramska prvakinja HNK Ivana pl. Zajca iz Rijeke. S Mirom je surađivala na dvije predstave "Kasandra" 2016. i "Vježbanju života-drugi put", 2020.
"Ljude prepoznaješ u običnim trenucima. Dijelile smo garderobu, bila je vrlo jednostavna i obična, pristupačna, skromna, nije se nametala nikakvim epitetima koje su joj pridavali. Po tome ću je pamtiti. Bila je veliki radnik, davala se maksimalno, jako joj je bilo stalo i jako se borila - čak i za svaku rečenicu za koju misli da je važna, ili da je nebitna da bi je mijenjala. Spadala je u ambiciozne ljude koji se daju, koji se ne štede, kojima je stalo i do predstave i do kazališta", ispričala je glumica iz Rijeke.
"Jako me pogodilo, duša me još uvijek boli, ne mogu se smiriti. Moja generacija, jako je puno ljudi iz našeg svijeta, krasnih glumaca, otišlo u ovoj nesretnoj 2020. i evo sad pri početku 2021. i Mira Furlan. To me sve potiče na razmišljanje koliko smo prolazni i krhki, te kako bismo trebali biti bolji jedni prema drugima i reći si lijepe stvari. Meni je žao što Miri nisam možda tako neke lijepe riječi puno više govorila", zaključila je Olivera Baljak.
Čitajte i: Potpuno neočekivano: Legenda glumišta: U 66. godini napustila nas je Mira Furlan
Anica Tomić, kazališna redateljica
"Bila je toliko talentirana, ne samo za glumu, nego je i sjajno pisala, prepametna i prevelika za ovaj ljudski svijet - žena stijena i žena planina - koja mora ostati planina zauvijek", kazala nam je kazališna redateljica Anica Tomić. S Mirom Furlan vezalo ju je prijateljstvo koje su njegovale godinama, a napisala joj je posvetu.
"Nešto duboko u meni se polomilo, jer duše su krhke, a Mirina je bila velika i sjajna. S Mirom nisam radila, ali smo petnaest godina prijateljevale... Teško mi je pisati uopće, o veličini, skromnosti, dobroti, talentu, predanosti, a opet svim nepravdama i svemu što je prolazila. I našim dugim, dugim razgovorima. Zbogom, draga moja Mira, obećajem da ću ispuniti naš dogovor. Vidimo se ponovno i brzo. Mirno putuj ili dok nas smrt ne razdvoji.Voli te Anica."
Ivanka Mazurkijević, glazbenica
"Mira mi je bila uzor kao jedna jaka žena, sa svime što joj se dogodilo u životu. Ja sam bila samo obožavateljica, na žalost nisam joj bila prijateljica. Upoznala sam ju prilikom tih nekoliko predstava u Rijeci, kada smo razgovarale", kazala nam je glazbenica Ivanka Mazurkijević. "Posebna žena. Na ovoj slici sam joj taman stigla reći kako je bila dio nečeg formativnog unutar svih mojih žena", napisala je Ivanka uz zajedničku fotografiju.