Hoće li mu ulazak u finale i eventualna pobjeda u Wimbledonu, koje igra u juniorskoj konkurenciji biti najljepši dar za 18. rođendan, splitski tenisač Mili Poljičak saznat će ovog vikenda.
Kako će završiti njegovo veliko posljednje veliko juniorsko finale i to na najvažnijem teniskom turniru na svijetu, Mili Poljičak će saznati ovog vikenda, svega par dana uoči svoje punoljetnosti - rođendan mu pada 13. srpnja, pa bi toga dana u gradu pod Marjanom mogao organizirati dvostruko slavlje.
Hrvatski tinejdžer, kojem su sportski uzori sugrađani Mate Pavić čiji ga je otac Jakov teniski izgradio i Goran Ivanišević, naš jedini osvajač seniorskog turnira u Wimbledonu u pojedinačnoj konkurenciji, stručnoj javnosti odvano nije nepoznato ime.
Prije četiri godine Poljičak se okitio nagradom "Dražen Petrović" koju za najveću sportsku nadu dodijeljuje Hrvatski olimpijski odbor, a iza njega je definitivno njegova najbolja godina.
Iz pariškog Roland Garrosa vratio se s naslovom juniorskog Grand Slam u konkurenciji parova i u anale tog turnira se upisao kao šesti hrvatski tenisač s tom titulom.
Prije njega to je uspjelo Lovri Zovku, Marinu Draganji, Dini Marcanu, Goranu Ivaniševiću i Mati Paviću. Osim toga ove je godine ostvario svoje prve pobjede na seniorskim Challenger turnirima, pa su svi uvjereni kako je pred Poljičakom blistava sportska budućnost.
"Znam koliko sam napredovao s trenerom Jozom Dumanićem, koji je prije radio s Gojom, s kojim jako kvalitetno treniram i jako sam zadovoljan", izjavio je na Baterijama s Jakovom Pavićem, ocem našeg tenisača Mate Pavića.
Što se škole tiče, završio je osnovnu školu na Pojišanu i potom u Zagrebu upisao dopisnu birotehničku školu, baš kao što je to svojedobno učinio i Goran Ivanišević.
"Nema neke velike tajne, mi imamo taj splitski mentalitet, neki kažu dišpet, i veliku želju za uspjehom. Jer ako u Splitu niste prvi i najbolji, bolje da vas nema. Naprosto vas okolina tjera da ustrajete i da budete još bolji", smije se Poljičak čija je majka medicinska sestra, a otac inženjer strojarstva.
Osim roditeljima zahvalan je na pomoći Hrvatskom teniskom savezu koji mnogo ulaže u mlade, ali situacija s infrastrukturom za treniranje i dalje nije bajna.
Mili je posve posvećen sportu, treninzima i natjecanjima, pa ponekad prođe ljeto a da se ne okupa više od desetak puta. Za svoj cilj žrtvovao je i druženja s prijateljima, a ispušni ventil su mu utakmice na Poljudu, jer mu je Hajduk uz tenis najvažniji na svijetu.
Jedina slabost su mu slatkiši, kojima teško može odoljeti, ali uz svoj naporni ritam rada, natjecanja i treninga nema problema s kilogramima viška.
U svakom slučaju, sretno, Mili!