Borba radijskog voditelja Trpimira Vickovića Vicka s posljedicama Covida-19 još uvijek traje. Naime, urednik i voditelj na Zabavnom radiju dva mjeseca je proveo u bolnici te četiri tjedna u Stubičkim toplicama, gdje je na rehabilitaciji ponovo učio hodati.
Iako je prohodao, u statusu na Facebooku otkrio je da ga tijelo i noge još uvijek znaju boljeti te da zbog toga jedva hoda.
Čitajte i: Optimizam ga ne napušta! Trpimir Vicković Vicko prikovan uz krevet: 'Nadam se da ću opet hodati'
"Samo da znate vi koji ne vjerujete u opakost Covida, boleština me žvače iz dana u dan, i kada mislim da sam bliže onom starom prdonji kakav sam bio, podsjeti me bolovima, slabošću ili jednostavno nemogućnošću koračanja nogom pred nogu, a ja se ne dam, još se i sprdam...", napisao je hrabri Vicko u statusu.
Kako nam je otkrio za Gloriju, Vicko od početka prosinca nije mogao stati na svoje noge što je najteža od svih posljedica zbog koje je danima ležao u KBC-u Dubrava. Kratko je za blagdane stigao kući, a potom je prebačen na Kliniku za neurologiju KBCa Zagreb. Tamo mu je potvrđen GuillainBarréov sindrom – bolest koja izaziva paralizu, a započinje u nogama.
"Kad su mi u bolnici priopćili sve opcije, kao i mogućnost rizične operacije, prvi put u životu ostao sam bez teksta. Zapravo, ništa nisam shvaćao, pa mi je liječnik ponovno objasnio moje stanje i što to znači za moj život, budućnost. Od silnog šoka moj mozak nije primao ni procesuirao informacije. Do jutra sam prolazio sve scenarije i onda zaključio: pa nije to ni najgora stvar", ispričao je tada Vicko kojem su njegova supruga Sandra, sin Tin i kći Anja najveća potpora.
Čitajte i: Trpimir Vicković Vicko: 'Nakon dva dramatična mjeseca u bolničkom krevetu, ponovo hodam'
Optimizam ga ne napušta
Nakon što je četiri tjedna na rehabilitaciji u Stubičkim toplicama ponovo učio hodati, Vicko je krajem veljače stigao kući i jedva je čekao vidjeti obitelj, što nam je otkrio za Gloria.hr.
"Osjećam se fenomenalno. Po mojim prvim razmišljanjima mogao sam završiti u invalidskim kolicima. Danas hodam samostalno jer su me terapeuti odlično istrenirali i spreman sam za svakodnevnu borbu i dugi period vježbi koji me čeka kod kuće i u rehabilitacijskim ustanovama. Još ne smijem voziti automobil jer se bojim i nisam siguran u koordinaciju nogu", rekao je Vicko kojeg optimizam nije napuštao ni dok je trpio velike bolove.
Na rehabilitaciji, kao i u bolnici, nasmijavao je sve oko sebe. "Najzabavnije iskustvo koje prepričavam je kupanje. Kako se zbog nestabilnosti nisam smio kupati sam, vozili su me u veliku kupaonicu gdje me mogu prati iz daleka. Osjećao sam se poput nilskog konja”, rekao je kroz smijeh.