Sanjao je nogometne stadione, planirao odlazak u Dansku i ozbiljnu sportsku karijeru, no jedan oglas za posao promijenio je njegov životni put. Danas je Ante Balen radijski voditelj i kantautor čije pjesme osvajaju publiku, a uskoro će ostvariti još jedan veliki san - nastupiti u Areni Zagreb kao predgrupa Matiji Cveku.
U moru mladih glazbenih talenata koji posljednjih godina osvajaju domaću scenu, sve više pozornosti privlači Ante Balen. Ovaj 23-godišnji zagrebački kantautor, radijski voditelj i producent na Anteni Zagreb nedavno je objavio novi singl "Park emotivnih gospođa", a uskoro ga čeka i dosad najveći nastup u karijeri - kao predgrupa Matiji Cveku nastupit će u Areni Zagreb. Kako je od vjernog obožavatelja postao njegov suradnik i prijatelj, kako uspijeva uskladiti glazbu, radio i nogomet, po čemu pamti odrastanje u Lici, i je li njegovo srce slobodno Ante otkriva u razgovoru za Gloriju.
"Još uvijek ne mogu vjerovati da ću pjevati u Areni Zagreb. Matija Cvek je najopuštenija osoba na svijetu. Nije me ni pitao hoću li mu biti predgrupa. Dopisivali smo se i radili planove oko novih pjesama i samo mi je napisao da ćemo Luka Ćevid i ja biti u Areni Zagreb. Bio sam u šoku", priznaje Balen koji danas surađuje s popularnim glazbenikom u diskografskoj kući K.S.V. Creation. Prije nego što su se upoznali, bio je na petnaestak njegovih koncerata diljem Hrvatske. "Jedan me dan nazvao i pitao za koga objavljujem pjesme te predložio da sjednemo na kavu. Htio sam ući u K.S.V. samo da se više družim s čovjekom kojeg sam iznimno cijenio kao glazbenika", kaže Ante.
Gitara kao zaštitni znak
Singl zanimljivog imena, Park emotivnih gospođa, njegova je najnovija pjesma. Tekst i glazbu je, kao i sve dosadašnje, napisao sam, a produkciju su radili Dario Mihić i Nino Krznar, njegova do sada već dobro uigrana ekipa. "Pjesma je inspirirana mojim prijateljem koji je odabrao zanimljiv način života, a to je da uživa koliko god može, bez obzira na posljedice u budućnosti. I to je dovelo do toga da svaku drugu noć provodi s nekim drugim. Ja sam teška suprotnost toga, ali bilo mi je zanimljivo razmišljati kako bi bilo da sam ja taj lik i pisao sam iz njegove perspektive", kaže Ante koji je karijeru počeo graditi - prvo na društvenim mrežama gdje je objavljivao snimke na kojima pjeva uz gitaru koju svira od desete godine. "Gitara mi se oduvijek bila zanimljiva. Htio sam biti taj lik koji će uzeti gitaru i kojeg će curice gledati i misliti da je najzgodniji na svijetu. Ali bilo mi je preteško svirati pa sam u školi upisao tamburicu kao izvannastavnu aktivnost. Išao sam par mjeseci i ja bih te pjesme koje smo učili na tamburici pokušavao svirati na gitari", sjeća se Balen svojih početaka.
Za sebe kaže da nikada nije mislio da dobro pjeva niti da će biti pjevač. "Imam osjećaj da je glazba izabrala mene. Gitara je uvijek bila uz mene i bio sam dovoljno lud da se snimim i da to objavim jer me nije bilo briga što će netko reći. Feedback je bio odličan i povjerovao sam ljudima da ja možda stvarno jesam za to. I tako sam se odlučio napisati prvu pjesmu pa drugu i sve nakon", priznaje Balen.
Poseban stil
Sve je pjesme napisao sam, a zanimljivo je da, unatoč tomu što je, kako sramežljivo priznaje, već dvije godine sretno zaljubljen, nijedna nije ljubavne tematike. Piše o dubokim i intimnim temama poput odlaska iz domovine i gubitka voljene osobe. "Prva pjesma koju sam napisao bila je ‘Vratit ću se doma‘ i cijeli će album biti određen njome. Ona će biti naslovna pjesma, a album koncipiran na način da sam ja otišao i vratio se pa sada pričam što sam sve doživio i što se trenutačno događa. Sve pjesme pišem kroz tu perspektivu, a dotičem se gradova u kojima sam bio, ali i obitelji i prijatelja", objašnjava. Jedna od definitivno najemotivnijih pjesama je "Poziv" koja je posvećena njegovom djedu kojeg više nema. "U pjesmi govorim o nekim stvarima koje ni članovi obitelji nisu znali jer sam puno toga držao za sebe. Uvijek mi je bilo lakše reći neke stvari osobi s kojom nisam toliko blizak, nego najbližima", otkriva Ante.
Njegove pjesme krasi vrlo specifičan, narativni stil, a svaka je uistinu jedna mala priča. "Kada bi me netko pitao tko mi je uzor, nikad ne bih rekao nekog glazbenika ili nogometaša. Meni je bio fascinantan američki komičar i podcaster Joe Rogan i takvi ljudi koji mogu sa svima, neovisno o sličnostima i razlikama, voditi razgovor. Narativni stil mi omogućuje da kroz pjesmu i kroz priču budem blizak ljudima, odnosno publici, da budem jedan od njih", napominje glazbenik.
Od nogometa do radijskog mikrofona
Prije nego što je stao ispred mikrofona sanjao je i o sportskoj karijeri. Nogomet je počeo igrati sa sedam godina, a u srednjoj je školi, kada je igrao u prvoj HNL ligi, gradio ozbiljnu karijeru. Plan mu je bio preseliti se u Dansku i tamo graditi profesionalnu karijeru. Igrom slučaja naišao je na oglas za posao na Anteni Zagreb, odlučio se prijaviti i dobio posao. Kada se zaposlio, nastavio je igrati nogomet u nižim ligama, a trenutačno igra za NK Stupnik. "Nikad mi nije bio cilj igrati za neki određeni klub, uvijek mi je bio san igrati, tj. nastupati na punom stadionu. Kako vrijeme prolazi, mislim da ću možda to i ostvariti, ali na drugačiji način nego što sam to nekoć zamišljao", objašnjava Ante i kaže da mu je nogomet oduvijek bio ispušni ventil.
"Kada bih bio ozlijeđen ili ne bih mogao toliko trenirati, puno bih više pisao. To bi mi bila kompenzacija. Kada nisam fizički u stanju izbaciti emocije iz sebe kroz nogomet, onda ih izbacujem kroz pjesmu. I shvatio sam da pisanje pjesama ima oslobađajući učinak na mene", kaže glazbenik.
U glazbi se ozbiljnije okušao tek nakon što se s 20 godina zaposlio na Anteni Zagreb, gdje radi kao producent i voditelj jutarnjeg showa sa Sašom Lozarom i Marinom Remenarić. "Siguran sam da se ne bih počeo baviti glazbom da nisam počeo raditi na radiju jer je okruženje jako bitno. Uvijek sam bio okružen nogometašima i da sam im rekao da sam napisao pjesmu, zezali bi me. Na radiju sam svaki dan u društvu glazbenika. Ako si u okruženju koje te gura u tom smjeru pa makar i samo riječima, puno je lakše napraviti prve korake", priznaje Ante.
Zbog posla je prisiljen biti i jutarnja i noćna ptica, a zbog popunjenog rasporeda često nema vremena za san. "Običan mi dan izgleda tako da se dižem u pola šest i do devet sam u šihti. Nakon toga odemo na kavu i do podneva pripremimo sadržaj za idući dan. Doma skuham ručak pa vježbam pjevanje, sviram gitaru, pišem pjesme. S pjevanja idem na trening i s treninga na još jednu probu ili svirku. Idem spavati oko 11 navečer i opet se dižem u pola šest. U početku nisam osjećao umor, ali ovako živim posljednje tri godine i sada već osjećam posljedice. To me malo brine jer je za pjevanje najbitnije da si odmoran", iskreno kaže. Upravo zato svaki slobodan trenutak nastoji iskoristiti za bijeg od gradske vreve, a najčešće ga vodi na mjesto kojem se uvijek vraća - u Liku.
Polazište je Lika
Rođen je i odrastao u Zagrebu, no praznike i ljeta provodio je kod bake u Lici. U pjesmi "Bilo jednom u Španjolskoj" kaže da dolazi iz Like, pa ponosno nosi nadimak "Lički Dijamant". "Iz nekog razloga, iako se nisam tamo rodio, kada razmišljam da idem doma, razmišljam da idem u Liku. Rekao bih da sam poluzagrebačko, poluličko dijete, iz malog sela bez dućana i kafića, okruženo prirodom. Mislim da me upravo takvo odrastanje oblikovalo kao osobu i autora", kaže Ante koji svoje rijetke slobodne vikende najradije provodi upravo u Lici, no privlače ga i putovanja, koja su mu posljednjih godina postala velika strast.
Od svoje dvadesete godine često putuje sam pa je tako već istražio Španjolsku i Irsku. "Teško je biti sam sa sobom, ali kada to naučiš, onda ti je najljepše na svijetu. Nisam putovao zato da budem sam, nego da se stavim u situaciju u kojoj moram upoznavati nove ljude. Kao dijete nisam puno putovao, uglavnom smo s roditeljima odlazili u Bosnu. Danas vjerujem da postoji puno više od ovog malog svijeta koji poznajemo i da upravo kroz putovanja čovjek najviše nauči o sebi i životu", govori.
Na njegovoj listi želja nalaze se Portugal, Maroko i Nashville, grad koji ga privlači zbog snažne povezanosti s country glazbom koju obožava. Jedan od snova mu je i posjetiti legendarni Red Rocks Amphitheatre u Coloradu te ondje doživjeti koncert pod otvorenim nebom.
Radno ljeto
Ljeto će provesti radno, no spojit će ugodno s korisnim te obići neke od, kako kaže u jednoj od svojih pjesama, hrvatskih ljepota. "Svuda sviramo ovo ljeto. Od Istre, Vira, Obrovca do Bjelovara i još puno lijepih mjesta koje ću posjetiti. I stvarno se veselim tome", napominje. Za kraj nam je otkrio da su nove pjesme u pripremi, a idući mu je cilj objaviti prvi samostalan album, a potom i održati prvi samostalni koncert. "S obzirom na moj karakter, glas i na sve što ja jesam, mislim da ću moći dosegnuti svoj puni potencijal tek kada budem imao toliko svojih pjesama da mogu izvoditi samo njih. Jer to sam zaista ja, moje su pjesme priče o mom životu ili o životu ljudi koji su mi bliski. Uvijek pišem o istini. Volio bih, a izgleda da će tako i biti, do kraja godine imati samostalan koncert. Veselim se na tom koncertu izvesti pjesme koje do sada imam, ali i neke nove koje ću tek snimiti", zaključuje Ante Balen.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....