Radijska voditeljica Marina Remenarić, čiji nas glas razbuđuje svako jutro već od 6 do 9 sati u Jutarnjem showu uz Sašu Lozara i Antu Balena, za Gloriju otkriva kako izgleda njezin život van etera, kako je upoznala supruga Alena i zašto se više ne može zamisliti u gradu.
Dok većina ljudi još spava, diplomirana novinarka Marina Remenarić (40) već je na nogama - za nju je ustajanje u četiri ujutro dio svakodnevice i spremanja za posao radijske voditeljice Antene Zagreb gdje radi već deset godina. Njezin glas slušamo od ponedjeljka do petka u Jutarnjem showu uz Sašu Lozara i Antu Balena - već dobro poznati i uigrani trojac zadužen za podizanje raspoloženja. Marina se prvih javljanja u eter jedva sjeća jer ih je odradila, kako kaže, u polusvjesnom stanju, pod tremom.
"Došla sam doma i rekla roditeljima da ja to ne želim i ne mogu, ali srećom su me nagovorili da nastavim. Danas je posve druga priča, a za to su uvelike zaslužni Saša i Ante. Privatno smo dobri prijatelji, dijelimo dobre i loše životne situacije i uz njih nemam osjećaj da radim, nego da plaću dobivam za sjedenje s prijateljima na kavi. Tu su i naši slušatelji kao dio ekipe, o nekima znam više nego o ljudima koje poznajem godinama", govori Marina koja nas je ugostila u svom domu u Celinama, mjestašcu pokraj Vrbovca gdje živi s 38-godišnjim suprugom Alenom i sedmogodišnjom kćeri Rebekom.
Novinarski počeci
Kao djevojčica je voljela pisati priče i pjesme, recitirati na školskim priredbama, čitati u crkvi i sve ju je nekako vodilo prema medijima. "Prijatelji i obitelj kažu da sam unovčila ono u čemu sam najjača, a to je pričanje", smije se Marina, koja je nakon što je diplomirala novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti radila na lokalnom radiju, što je bila odlična početna točka za čeličenje mlade novinarke.
"Radiš sve, ideš po terenu, stariji kolege te uče, ali i tlače... Totalna suprotnost od glamuroznog života kakav sam si zamišljala. Ali tako sam naučila što mogu, što želim i ne želim. Uskoro se na Anteni Zagreb otvorilo radno mjesto pa sam poslala životopis, došla na razgovor i 2015. krenula je moja priča tamo", prisjeća se Marina.
Na posao odlazi bez stresa, a kako ranije kreće, tako je i ranije doma, pa ima više vremena za druženje s kćerkicom Rebekom, koja ide u prvi razred. "Mogu bez žurbe kuhati, čistiti, odmoriti se, popiti kavu s prijateljima... Stvarno se ne mogu žaliti na ritam koji imam, jedini mali minus je rano ustajanje", priznaje.
Najveća podrška joj je suprug Alen, IT stručnjak koji radi u jednoj turističkoj tvrtki u Zagrebu. Upoznala ih je zajednička prijateljica na vrbovečkoj manifestaciji Kaj su jeli naši stari, točnije na Urbanovu koncertu na kojem je bilo pedesetak ljudi, pa se Marina šali da je jedina djevojka koju je mogao upoznati a da nije bila zauzeta ili da mu nije rođakinja. "Baš sam prekinula devetogodišnju vezu, odlučila da ću neko vrijeme biti sama, ali taj susret je promijenio sve. Alen je jedna od smirenijih osoba koje poznajem i često ga znam spomenuti u eteru, pričati zajedničke anegdote i to mu ne smeta", govori Marina.
Seoska idila
Njihova mala obitelj živi na selu, koje je Marini kao tinejdžerici bilo dosadno i imala je osjećaj kao da nešto propušta, a sada ga ne bi mijenjala nizašto. "Svi se poznajemo, osjećamo se sigurno, a život na selu sam još više zavoljela za vrijeme koronavirusa. U izolaciji smo mogli izaći u vrt, ispijati kavu na suncu, dok nam se dijete neopterećeno igralo u prirodi. To je neprocjenjivo", nastavlja Marina, koja je za vrijeme studija živjela u gradu, ali jednostavno je shvatila kako nije djevojka za zgrade i asfalt.
Djetinjstvo joj je ispunjeno samo lijepim uspomenama. Roditelji su puno radili, ali uvijek bi našli vremena za nju i starijeg brata Tomu. "Često su druga djeca dolazila k nama jer se naš tata Mirko uvijek igrao sa svima. Najdraža uspomena mi je ljetovanje 1998. kada su Vatreni osvojili broncu na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj. Bili smo na moru i mama Danica nam je obećala da će nas voditi na noćno kupanje ako pobijede. Sjećam se grljenja, pjesme i vatrometa i tate koji se ljuti jer tko zna tko će sve biti na plaži po noći", prisjeća se Marina, koja je danas jedna od najpoznatijih osoba u svom kraju. Kaže da joj je drago kad joj se ljudi jave na ulici. Iako nije baš aktivna na društvenim mrežama, uz rad na Anteni došao je i koji novi pratitelj.
Popularnost
"Iznenadi me kad mi se netko koga ne poznajem javi kao frendici, da bi sa mnom prokomentirao nešto. A posebno mi je zabavno kad mi kažu da im moj glas nikako ne ide uz moj izgled. Očito sam po glasu niska brineta", smije se Marina i dodaje da zapravo ne postoji njezina privatna i radijska verzija.
Priznaje da su je prije pogađali negativni komentari zbog kojih se osjećala loše. "Da je bilo desetak lijepih, ja bih se ulovila onog ružnog i o njemu razmišljala, bila posramljena. Ali prihvatila sam činjenicu da se ne moram svidjeti svima. Tu je veliku ulogu odigrala kći Rebeka koju ne želim učiti da svoju vrijednost temelji na tuđim mišljenjima. Ako i dobijem ružan komentar, na kraju dana do njega mi nije stalo", govori.
Kada se osvrne na prošlost, ponekad pomisli da je u nekim trenucima mogla postupiti drugačije, ali mijenjala ipak ne bi ništa, jer ju se sve to dovelo do onoga što ima danas.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....