Sjećate se jednog od najupečatljivijih članova žirija popularnog TV showa? Danas je djed, a čeka ga i novi glazbeni izazov

Publika ga je upoznala kao jednog od najupečatljivijih članova žirija popularnog televizijskog showa „Tvoje lice zvuči poznato“, u kojem je proveo četiri sezone, od 2014. do 2017. godine. No, iako ga posljednjih godina nismo gledali na malim ekranima, glazbeni producent Tomo in der Mühlen (65) nastavio je raditi ono čime se bavi cijeli život – glazbom. Njegova tvrtka IDM Music, koja se bavi glazbenim izdavaštvom, zastupanjem autora i zaštitom njihovih autorskih prava, proširila je poslovanje na četrnaest zemalja, a sve se više bavi i diskografijom. Tomo je nastavio producirati i nastupati, a kao izvođač elektroničke glazbe svirao je od Berlina i Španjolske do Las Vegasa. U međuvremenu je postao djed, nabavio belgijsku ovčarku s kojom svakodnevno trenira, a nedavno je osvojio i crni pojas u džiju-džicuu. Sada ga čeka novi profesionalni izazov: zajedno s kantautoricom Leom Deklevom preuzeo je umjetničko vodstvo Zagrebačkog festivala, kojem žele dati novi zamah i približiti ga mlađoj publici.

„Leu poznajem više od dvadeset godina, a zapravo je malo glazbenika koje ne poznajem. Nedavno me netko pitao za Jasenka Houru i shvatio sam da se znamo točno pedeset godina. U uredu me već zezaju da sam hodajući telefonski imenik jer, koga god trebaju, ja imam njegov kontakt“, smije se Tomo, koji je gotovo dvadeset godina aktivan u tijelima Hrvatskog društva skladatelja.

Iako je njegov glazbeni ukus bliži berlinskoj underground sceni nego tradicionalnoj festivalskoj zabavnoj glazbi, smatra da su stroge žanrovske podjele danas uglavnom izgubile smisao.

„Mi smo u mladosti bili žanrovski opredijeljeni. Tko je bio roker, bio je roker, tko je slušao narodnjake, slušao je narodnjake. Danas toga više nema. Mladi jedu ćevape, burek i sushi, sve im je jednako zanimljivo, pa je tako i s glazbom. Ista publika koja sluša underground techno može slušati i narodnjake. Nemaju predrasuda. Ako im se nešto sviđa, slušaju, ako ne, idu dalje“, objašnjava.

Upravo takvu otvorenost želi unijeti u Zagrebački festival, čije bi novo izdanje trebalo biti održano u travnju iduće godine. On i Lea neće samo birati pjesme nego i raditi na novom konceptu, s većim naglaskom na digitalne platforme, društvene mreže i promociju izvođača.

„Želimo vratiti važnost i relevantnost Zagrebačkog festivala. Nekada je nastup na njemu mogao biti ozbiljan korak prema uspjehu, a danas se glazbena scena potpuno promijenila. Glazbenih emisija na televiziji sve je manje, publika se preselila na YouTube i društvene mreže. Zato festival više ne može biti samo jedna večer u kojoj izvođači izađu na pozornicu, otpjevaju pjesmu i odu kući. Treba postojati šira priča, nešto što će zainteresirati i publiku koja ga dosad nije pratila. Hrvatska je mala zemlja i nemamo neograničen broj izvođača. Možemo pozvati deset najpopularnijih glazbenika, ali što ćemo sljedeće godine? Opet istih deset? Treba otvarati prostor novim ljudima“, govori Tomo.

U planu je nastavak koncertnog programa posvećenog festivalskim evergreenima, uz orkestralnu pratnju, a volio bi vratiti i nekadašnja druženja nakon festivala. Razgovara se i s Gradom Zagrebom o snažnijoj suradnji te mogućim novim prostorima održavanja, pa čak i o festivalu na otvorenom, premda za sljedeće izdanje takve promjene još nisu sigurne.

Njegova tvrtka IDM Music, koju vodi sa suprugom Miriam, posljednjih se godina sve intenzivnije bavi i diskografijom. Među domaćim izvođačima čija izdanja pripremaju ili objavljuju su Goran Karan i Prljavo kazalište, kao i brojni mladi glazbenici. Tvrtka je sudjelovala i u međunarodnim projektima povezanim s nominacijama za Grammy. IDM Music bio je suizdavač pjesme „She's Gone, Dance On“ britanskog elektroničkog dua Disclosure, nominirane za Grammy 2025. godine, a surađivala je i na projektima britanskog producenta Mura Mase, koji je 2019. osvojio Grammy za najbolji remiks pjesme „Walking Away“ grupe Haim.

„To je danas ozbiljan međunarodni posao. Četrnaest zemalja znači četrnaest različitih sustava, poreza, zaposlenika i poslovnih obveza. U Zagrebu imamo šest stalno zaposlenih i vanjske suradnike, a u drugim zemljama također imamo svoje timove. Miriam vodi američko poslovanje, a ja europsko. Posao je toliko narastao da više nisam imao vremena ni za klub koji sam držao u Rovinju, pa sam ga prošle godine prodao. Nije mi žao jer jednostavno ne mogu sve stići“, govori.

Unatoč poslovnim obvezama, posljednjih sedam, osam godina intenzivno nastupa na međunarodnoj elektroničkoj sceni. Pritom naglašava da više ne radi kao klasični DJ.

„DJ-irao sam praktički cijeli život, još od vremena Kulušića, ali danas uživo izvodim vlastitu elektroničku glazbu. Na nastupe nosim sintesajzere i drugu opremu, ne puštam tuđe pjesme. Najviše sviram u Njemačkoj, ali nastupao sam i u Španjolskoj, Las Vegasu, New Yorku. Pretprošle godine imao sam osamdeset nastupa. Gotovo svaki vikend negdje putujem, sviram i već sljedećeg jutra sjedam u avion za drugu zemlju“, objašnjava.

I dalje producira komercijalne pjesme, svira gitaru, radi glazbu za filmove i druge audiovizualne projekte, a nedavno je u Berlinu održao prvi koncert s novim bendom. Povratak na televiziju, međutim, ne planira, premda se sudjelovanja u showu „Tvoje lice zvuči poznato“ rado prisjeća.

„Bilo mi je odlično i stvarno sam uživao. Ondje sam radio kao glazbeni producent, pa je nekako spontano došlo do toga da budem i u žiriju. Ali televizijska popularnost nije mi baš pomagala u glazbenoj karijeri. Pripadam underground sceni, a ondje mainstream popularnost često ima suprotan učinak. Publika koja sluša moju glazbu uglavnom ne prati takve televizijske formate“, iskren je.

Kada nije na putu, vrijeme uglavnom provodi radeći, trenirajući i baveći se svojom belgijskom ovčarkom Kajom, koja ima četiri i pol godine. Oduvijek je želio psa te pasmine, ali je znao koliko vremena i rada zahtijeva. Tek kada su mu kćeri Tara i Maya odrasle i osamostalile se, odlučio je ostvariti tu želju.

„Kaja je radni belgijski ovčar i s njom nema šale. Svaki dan zahtijeva najmanje dva sata treninga. Idemo na poligon, treniramo čuvanje objekata, potragu za drogom, a vodim je i u Sloveniju gdje uči čuvati ovce. Ona je potpuno utreniran pas, ali zbog nje sam i ja morao dodatno poraditi na kondiciji“, smije se.

Kaja ga prati gotovo posvuda, a s obzirom da je doslovno neuhvatljiva, nabavio je električni bicikl kako bi mogao pratiti njezin tempo.

„Ona bez problema pretrči dvadeset pet ili trideset kilometara, a ja je pratim na biciklu. Idemo na Sljeme, uz Savu, na Kupu, Mrežnicu, svugdje. Obožava i plivati. U jednom trenutku shvatio sam da sam stalno umoran jer, osim svojih treninga, svaki dan imam još dva sata ozbiljne fizičke aktivnosti s njom. Ali meni to odgovara. Nas dvoje se odlično razumijemo“, govori sa smijehom.

Sport je sastavni dio njegova života od djetinjstva. Godinama se bavi borilačkim vještinama, a nedavno je osvojio crni pojas u džiju-džicuu koji trenira u klubu Black Dragon. Gotovo ne pije alkohol, ne puši, pazi na prehranu, a priznaje da mu je jedina slabost premalo sna.

„Trideset godina odlazio sam spavati u šest ili sedam ujutro. Sada sam se napokon naučio otići u krevet oko ponoći ili jedan, kada završim s poslom. Ali moj je biološki ritam i dalje potpuno poremećen. A što bih drugo radio? Sjedio kod kuće i gledao Netflix? Volim ja pogledati dobar film ili seriju, ali nisam čovjek koji može dugo sjediti na miru“, kaže.

Posljednjih godinu i pol dana uživa i u novoj obiteljskoj ulozi. Njegova starija kći Tara postala je majka dječaka Manola, a uskoro očekuje i blizance. Tomo priznaje da uživa u ulozi djeda, premda zbog posla nije uvijek na raspolaganju za čuvanje unuka.

„Manolo je fantastičan. Ima godinu i pol, jako je komunikativan, zabavan i već ima smisla za humor. Nije to ono da samo sjediš i čuvaš malo dijete. S njim se već možeš igrati, zezati, smijati. Miriam s njim provodi puno vremena, gotovo svaki dan po nekoliko sati. Odu u park, restoran, prošetaju. Ja je povremeno zamijenim, a nedjeljom obično svi dođu k nama na ručak. Ljeti smo proveli mjesec i pol zajedno na moru, pa smo ga se baš nauživali“, govori.

Posebno ga zabavlja što Manolo odrasta u višejezičnoj obitelji. Njegova supruga Miriam, rođena Nizozemka koja je godinama živjela u Italiji, s njim razgovara na talijanskom, a svakodnevno sluša i hrvatski i engleski.

„Sve razumije, ali kada pokušava nešto reći, kombinira sva tri jezika. To je užasno smiješno. Mi smo i sami postali takvi, u jednoj rečenici znamo pomiješati tri jezika. Sjećam se da sam se nekad čudio prijateljici u New Yorku koja je tako govorila, a danas i mi radimo potpuno isto“, smije se.

Obitelj je godinama živjela između Hrvatske i Sjedinjenih Američkih Država, mlađa kći Maya dvije je godine živjela u Madridu, gdje je završila magisterij, dok se Tara iz New Yorka vratila u Hrvatsku, gdje se udala i osnovala obitelj.

Premda je zbog nastupa često u Njemačkoj, Tomo prati i domaću glazbenu scenu, a posebno ga veseli kada može pomoći mladim izvođačima, bilo savjetom, kontaktom ili uključivanjem u njihove projekte. Tako je prošle godine surađivao i s reperom Neredom na njegovu projektu LOUD TV.

„Jako puno mladih ljudi mi se javlja i traži savjet. Ako mogu pomoći, uvijek ću pomoći. Nekoga spojim s producentom, nekome objasnim kako funkcionira glazbeni posao. Mislim da je važno da ljudi jedni drugima pomažu. Malo me žalosti što danas svi sve više gledaju samo sebe. Naravno da moraš misliti na sebe i svoju obitelj, ali ako društvo u kojem živiš ne napreduje, teško možeš dugoročno napredovati i ti“, zaključuje Tomo, koji upravo u novoj ulozi na Zagrebačkom festivalu vidi još jednu priliku da pomogne domaćim glazbenicima.