Otkrila nam je kako se uspjela probiti u olfaktornoj industriji i izboriti s rodnom neravnopravnosti u tom svijetu te što ju je nadahnulo za stvaranje najnovije mirisne kreacije.
Parfemi se ponajprije povezuju s hedonizmom, a rijetko se spominju mnogo ozbiljnija pitanja poput rodne neravnopravnosti, što je dugo bilo uvriježeno u olfaktornoj industriji. S time se suočila Patricia de Nicolaï kada je kao mlada parfumerka osamdesetih godina prošlog stoljeća odlučila stvarati vrhunske mirise neovisno o tadašnjim interesnim sferama i brendovima kojima su dominirali muškarci. Njezina priča je tim zanimljivija što se na prvi pogled činilo kako unatoč nepovoljnom ozračju ima idealnu predispoziciju - štoviše, privilegiju - da uđe u parfumerstvo na velika vrata. Naime, Patricia de Nicolaï rođena je u slavnoj parfumerskoj obitelji Guerlain.
Odrastajući u njihovoj pariškoj rezidenciji, život joj je od malih nogu bio prožet najfinijim mirisima i kreativnošću, ali ipak u sjeni patrijarhalnosti. U to vrijeme brat njezine bake s majčine strane bio je direktor tvrtke Maison Guerlain kojom su od osnutka 1828. upravljali isključivo muškarci, a smatralo se da žene ne trebaju biti uključene u posao. Patricia je najprije završila studij kemije, a potom je diplomirala i na prestižnom parfumerskom institutu ISIPCA (Institut Supérieur International du Parfum, de la Cosmétique et de l‘Aromatique Alimentaire) u Versaillesu. Staromodni praujak na to je ostao ravnodušan, a ni u drugim parfemskim tvrtkama nisu željeli ženu u svom timu. Kaže da su joj nudili stažiranje u prodaji i evaluaciji, ali nikad u kreaciji. Za razliku od praujaka, Patricijin ujak Jean-Paul Guerlain pomogao joj je da nađe posao u renomiranoj parfemskoj tvrtki Florasynth, a potom je radila u Quest Internationalu (današnji Givaudan). Premda je ujak natuknuo da bi za nju moglo biti mjesta u obiteljskoj tvrtki kad usavrši umijeće parfumerstva, to se nije dogodilo.
No, Patricia će potkraj osamdesetih započeti izvanrednu samostalnu karijeru, a Guerlain će pak do 1996. izgubiti samostalnost postavši dijelom konglomerata luksuznih proizvoda LVMH. Patricia je radeći u velikim tvrtkama brzo pokazala svoju darovitost, ali nije joj se sviđalo to što je posao bio uvjetovan marketinškim zahtjevima. Želeći potpunu umjetničku slobodu, 1989. osnovala je kuću Parfums de Nicolaï. Tako je postala pionirkom u svijetu nišne parfumerije dok se izraz niche još nije ni koristio, a nezavisne parfumerke gotovo da nisu postojale. Njezinu pothvatu prethodio je ohrabrujući splet okolnosti. Number One - prvi Patricijin miris pod brendom Parfums de Nicolaï - 1988. osvojio je Međunarodnu nagradu za mlade parfumere koju dodjeljuje Francusko društvo parfumera.
Štoviše, Patricia je bila prva žena dobitnica te nagrade. Patricijin suprug, ekonomist i menadžer Jean-Louis Michau, svesrdno ju je podržao u razvoju brenda, a danas tim putem nastavljaju njihova djeca. Brend punog naziva Nicolaï Parfumeur-Créateur u svijetu je poznat po sveobuhvatnosti izrade parfema od vrhunskih prirodnih sastojaka (od nabave sirovina pa sve do završnog ručnog pakiranja), a Patricia de Nicolaï uključena je u svaku fazu stvaranja. Legendarna 69-godišnja Parižanka, među čijim su odlikovanjima francuska Legija časti i Nagrada za životno djelo Međunarodnog društva kreatora parfema, dosad je pod vlastitim brendom predstavila 80 mirisnih kreacija od kojih su mnoge kultne uspješnice, uključujući New York, Sacrebleu, Fig-Tea, Patchouli Intense, Vanille Tonka, L‘Eau Chic... Čini se da će među njima biti i najnoviji parfem Fleur d‘Oranger kojim Patricia obilježava svoj prvi boravak u Hrvatskoj.
Što najviše volite u parfumerstvu?
- Sposobnost stvaranja emocije gotovo kao da se sklada glazba. Parfem je nevidljiva arhitektura s gornjim, središnjim i baznim notama, ali i narativom. Kad sam, primjerice, stvarala parfem New York, željela sam prenijeti energiju, modernost, urbani ritam. Suprotno tome, u parfemu Fig-Tea postoji nešto intimnije, umirujuće, gotovo meditativno. Upravo ta mogućnost prelaska iz jednog svemira u drugi, a istovremeno ostanak unutar vrlo preciznog olfaktornog jezika, fascinira me. I prije svega činjenica da parfem tada živi na nečijoj koži, svaki put drugačije.
Hrvatska je među prvim zemljama gdje predstavljate svoju najnoviju kreaciju nadahnutu cvijetom naranče Fleur d‘Oranger. Vjerojatno to nije slučajno...
- Nije slučajno, nego s posebnim razlogom. Zahvaljujući strasti Boruta Mihalića iz TOP parfumerije Zagreb je bio među prvim gradovima gdje su moji parfemi postali dostupni izvan Francuske. Sada smo TOP odabrali kao jednu od samo deset parfumerija u svijetu s ekskluzivnom ponudom novog limitiranog izdanja Fleur d‘Oranger. Jako volim notu narančina cvijeta, a ovaj parfem nastao je iz mojih uspomena iz djetinjstva: čarobnog trenutka kada se vrata kraljevske oranžerije u Versaillesu otvore u proljeće. Val svjetlosti i mirisa preplavio bi me. Zlatan, cvjetni i nježno obavijajući osjećaj. Željela sam sačuvati taj iskonski doživljaj, netaknut.
Kakvi vas još mirisi mogu očarati?
- Posebno sam naklonjena plemenitim materijalima - ruži, jasminu, već spomenutom cvijetu naranče - kao i materijalima poput pačulija, s kojima sam opsežno radila. Primjerice, u parfemu Patchouli Intense htjela sam pokazati elegantnu i strukturiranu stranu ovog materijala, daleko od nekih sirovijih interpretacija. Zanima me kako se materijal može transformirati kroz kompoziciju, a trenutno radim na sandalovini.
Inspiraciju, dakle, pronalazite u materijalima...
- Da, vrlo često. Inspiracija je rijetko kad apstraktna ideja - gotovo uvijek je senzorna. Ponekad čak imam i mirisne snove koji me mogu inspirirati. Priroda je također neiscrpan izvor inspiracije, kroz cvijeće i vrtove. Priroda razvija snažnu osjetljivost za ljepotu.
Vaše kreacije odlikuju se visokim udjelom najfinijih prirodnih esencija. Koliko je zahtjevno postići i održati takvu izvrsnost?
- Iznimno je zahtjevno. Prirodni materijali su složeni, varijabilni i često skupi. Štoviše, pod utjecajem su vanjskih čimbenika koji mogu biti izazovni, poput klimatskih uvjeta ili geopolitičkih napetosti. Ali pružaju neusporedivu dubinu. Rad s prirodnim sastojcima zahtijeva rigoroznost, ali i određenu slobodu - onu koju samo neovisan pristup može istinski omogućiti.
Unatoč dugoj tradiciji parfumerstva u vašoj obitelji, svojedobno ste se suočili s patrijarhalnim predrasudama. Je li vam zbog toga bilo teško ili vam je to bio još veći poticaj da postignete karijeru koju želite?
- Bila je to paradoksalna situacija. Imala sam nasljeđe, kulturu, ali ne i pristup. U to vrijeme žena parfumerka jednostavno nije bila prihvatljiva. Ali gledajući unatrag, to mi je dalo dragocjenu slobodu, omogućivši mi da razvijem vrlo osoban stil, bez ograničavajućeg nasljeđa.
Je li se atmosfera u parfemskoj industriji otada promijenila nabolje?
- Da, stvari su se, nasreću, promijenile. Prisutnost žena sada je puno vidljivija i prepoznatljivija.
Za razliku od rodbine, vaš suprug Jean-Louis Michau predano vas je podržavao u stvaranju parfemske kuće, posvetivši se tome i osobno i profesionalno...
- Stvaranje neovisne kuće potpuna je predanost. Nije riječ samo o stvaranju parfema već o upravljanju tvrtkom, obrani vizije i preuzimanju rizika. Moj suprug bio je temeljni stup u ovoj avanturi, zapravo je on došao na ideju o osnivanju kuće. Omogućio mi je da se usredotočim na stvaranje dok je uokolo toga gradio čvrstu strukturu i organizaciju. Zahvaljujući tome uspjela sam održati vrlo visok standard u svojim formulama.
Od vaše četvero djece, sin Axel i kći Edwige uključeni su u posao s parfemima. Kakav je osjećaj dijeliti profesiju s vlastitom djecom?
- Osjećam to kao prirodni nastavak, ali i veliku odgovornost. Parfumerija je profesija koja se prenosi pa to s radošću činim. Axel je zadužen za prodaju, dok je Edwige sklonija marketingu i digitalnom svijetu. Potičem ih da razvijaju vlastite senzibilnosti. Kuća se može razvijati samo ako ostane živa, a to uključuje nova tumačenja i svježu perspektivu koju moja djeca svakodnevno donose u tvrtku. Također mi je vrlo dirljivo podijeliti s njima olfaktorni jezik, što je u konačnici oblik obiteljskog jezika. Imam još dva sina, Jean-Baptistea, koji je ekonomist i profesor, te Félixa, koji vodi restoran. Iako nisu službeno uključeni u tvrtku, bezuvjetna su mi podrška.
Stvarate li parfeme u potpunosti sami ili u suradnji s drugim parfumerima?
- Sama stvaram svoje parfeme, to je vrlo osoban i slobodan pristup. Ne bih mogla potpisati kreaciju koja ne odgovara u potpunosti mom vlastitom sudu. Radim s timom od tri osobe od kojih svaka ima bitnu ulogu u razvoju mirisa, no ja zadržavam kontrolu nad cijelim procesom, a konačna formula ovisi isključivo o mojoj odluci.
Da niste parfumerka, čime biste se bavili?
- Vjerojatno nečim drugim u području umjetnosti, povezano s glazbom. Postoje mnoge sličnosti između stvaranja parfema i glazbe ili slikanja. Volim slikati, posebice akvarele.
Što mislite o aktualnim "mainstream" trendovima u parfumerstvu - primjerice, trenutačni hitovi su mirisne note breskve i matcha čaja...
- Ponekad je zanimljivo obratiti pozornost na trendove, ali oni nikada ne bi trebali postati opsesija. Promatram ih, ali se distanciram od njih. Trendovi obično standardiziraju kreacije. Više volim raditi na bezvremenskim strukturama.
Među ostalim, u vašem životopisu je gotovo 15 godina na čelu L‘Osmothèque, međunarodnog arhiva za očuvanje parfemske baštine. S druge strane, u fokusu ste suvremenih događanja. Kakva su vaša predviđanja o budućnosti parfumerstva?
- Smatram da se krećemo prema većoj transparentnosti i personalizaciji. Potrošači žele razumjeti što nose na koži. Također traže intenzitet i osjećaj jedinstvenosti. Ponuda je danas toliko široka da je sve moguće i dostupno. Ali unatoč svim tehnološkim dostignućima, parfem će ostati duboko vezan uz emocije, uz nešto vrlo ljudsko. Mora ostati oblik bijega, blagostanja i sreće.
Imate li kakvih neostvarenih ideja i snova?
- Uvijek... Uvijek postoji materijal koji poželiš istražiti drugačije, akord koji još nije savršeno postignut. Upravo ta stalna potraga održava stvaranje živim.
Čime se zanimate izvan parfumerije?
- Glazba, književnost, kazalište, arhitektura. Volim umjetnost - ona je bitna za moje blagostanje. Također jako uživam u golfu! Predivno me opušta.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....