Sati sjedenja ostavljaju trag čak i kada redovito vježbamo. Isprobala sam trening koji me natjerao da osvijestim svaki pokret – od položaja kralježnice do običnog hodanja.
Tijelo je stvoreno za pokret. Dobro, i za spavanje. I za odmor. Ali opet se vraćam na pokret, kretanje, jer je to život. Zvuči jednostavno, gotovo kao nešto što bismo trebali znati oduvijek, no za većinu nas koji radimo u uredu i čiji je posao vezan uz sate sjedenja, poletnost, energija i lakoća pokreta koju smo nekad imali postaju sve dalji.
Naravno, ima aktivnih rekreativaca koji se tome uspješno opiru, ali i kroničnih nesportskih tipova koje baš briga i kojima je najdraže ušuškati se pod dekicu i „opaliti“ maraton gledanja serija. I to je za razumjeti. Ja sam, ipak, jedna od onih koje vole kretanje, šetnje, brzi hod, teretanu, čišćenje misli i meditaciju u pokretu. Ali što ako to nije dovoljno?
Što kad nakon dugotrajnog sjedenja, zivkanja, tipkanja, stizanja rokova i panike da ne stižem, osjetim kako mi se „skupljaju“ glava i ramena i počnem patiti od ukočenosti i bolova u vratnoj kralježnici i donjem dijelu leđa? Dobro, trenutačno istezanje pomogne. Ali možda tijelo moram aktivirati i na neki drugačiji način kako bi mi kralježnica bila uspravna, trbušni zid čvrst i kako bi me sve to još dugo i dobro služilo u ovom ludom, nepredvidivom životu.
Zbog svega toga već neko vrijeme želim isprobati reformer pilates. I stalno je bilo nešto: ili mi je neki studio daleko ili se već dovoljno zaokupim teretanom i šetnjama pa nikako da odem, ali ovog puta dobila sam otvorenu pozivnicu. Adresa je zagrebački studio In Shape Boutique Fitness, a cilj je bio isprobati novi „Pilates Master Class“ program vježbanja.
Čim smo ušli u prostoriju, odmah mi je bilo jasno da nas očekuje individualan pristup, malo ljudi, stručno objašnjavanje, što puno obećava. Naravno da sam u svom stilu pomislila: „Ma lako ću ja ovo, u formi sam, kakvoj-takvoj.“ Malo je reći da sam se iznenadila.
Osim prostirki, u prostoriji su dva čelična kreveta i neobični drveni ležajevi s oprugama. Riječ je o spravama koje dosad nisam imala priliku isprobati. Jedna od njih je CoreAlign, za koji nam je vlasnica i trenerica In Shape Boutique Fitnessa Lejla Dizdarević rekla da je ponosna što njime donose inovaciju kod nas. Druga, Cadillac, izgleda poput željeznog kreveta s oprugama i trapezom te omogućuje izvedbu velikog broja različitih vježbi - od nježnijeg istezanja do izazovnijih pokreta.
Kako je trening bio podijeljen u tri grupe koje su se rotirale po „stanicama“, ja sam s vježbama počela upravo na Cadillacu. Kao potpuna početnica u svijetu „ozbiljnog“ pilatesa, opruga i drugačijeg radijusa pokreta, tijekom naizgled jednostavnih vježbi za ruke i tricepse te zgibova, osjetila sam kao da mi se pokreću mišići za koje nisam ni znala da postoje. Opruge pružaju otpor i tjeraju te da pokret izvodiš kontrolirano, bez brzanja i "varanja".
Najugodniji mi je bio osjećaj vježbanja na trapezu kojim sam istegnula kralježnicu. Trenerice su nam objasnile da takav način vježbanja može pomoći u rasterećenju kralježnice i ublažavanju tegoba koje često prate sjedilački način života. A nakon sati provedenih za računalom, samo istezanje na toj spravi bilo je dovoljno da shvatim koliko mi je nedostajalo.
Nakon toga uslijedio je red trbušnjaka - spori i kontrolirani pokreti na prostirci, čvrsta zdjelica, a sve pod stručnim okom trenerica, tako da se nisi mogao švercati ni da si htio.
A za kraj na red je došla ta famozna sprava - CoreAlign. Na prvi pogled sve djeluje gotovo elegantno i jednostavno. Nema klasičnog osjećaja „još jednog treninga“ u kojem je cilj što prije završiti seriju. Umjesto toga, svaki pokret traži pažnju. Gdje mi je kralježnica? Jesu li ramena opuštena? Kako stojim? Kako dišem? Odakle zapravo krećem u pokret? Kako pomičem lopatice? I da budem iskrena, nije lako. Bar ne za prvi put.
Velik dio vježbi izvodi se u uspravnom položaju, a održavanje ravnoteže zahtijeva neprestanu aktivaciju corea. Budući da se svaka noga – ili ruka – kreće na vlastitim pokretnim kolicima, vrlo brzo osjetiš razliku između lijeve i desne strane tijela. Ono što ti se u svakodnevnom životu čini sasvim prirodnim odjednom više nije tako samorazumljivo.
CoreAlign je zanimljiv i zato što mnogi pokreti podsjećaju na ono što radimo svakog dana: hodamo, trčimo, saginjemo se, penjemo, prebacujemo težinu s jedne noge na drugu. Samo što ovdje odjednom moraš misliti o tome kako to radiš.
„Bože, pa ne znam ni hodati“, pomislila sam u jednom trenutku. I onda po tko zna koji put osvijestiš da nije dovoljno samo biti aktivan. Važno je i kako se krećemo. Možemo dizati utege, trčati ili voziti bicikl, a da pritom uopće ne osvijestimo kako držimo ramena, kakav nam je položaj kralježnice ili koliko smo s vremenom izgubili pokretljivosti i mobilnosti. Tijelu treba raznolikost. Treba mu pokretanje i onih finih, pomalo zaboravljenih mišićnih vlakana. Treba mu snaga, ali i sloboda. Treba mu intenzitet, ali i istezanje. Treba mu ponavljanje, ali i novi podražaj. I zato je dobro s vremena na vrijeme izaći iz vlastite rutine.
Nakon treninga na CoreAlignu i Cadillacu nisam imala osjećaj da sam samo „odradila“ još jednu fizičku aktivnost. Više kao da sam ponovno uspostavila kontakt s tijelom. I obećala mu da ću se ovom pilatesu vratiti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....