Kilogrami koji se množe, nesanica, promjene raspoloženja - iako ništa niste promijenili. Zvuči poznato? Dr. Kristina Blaslov, endokrinologinja Poliklinike Salzer, otkriva zašto tijelo u perimenopauzi prestaje slušati, ali i kako mu pomoći.
Nesanica, promjene raspoloženja, sve tanja kosa... I kilogrami koji se samo množe, iako ništa niste promijenili u načinu života. Sve su to znakovi perimenopauze, koja se obično javlja u četrdesetima i često teško prepoznaje. Dr. Kristina Blaslov, endokrinologinja i dijabetologinja Poliklinike Salzer, svakodnevno susreće žene s takvim problemima - i kaže da ono što proživljavaju ima ime, objašnjenje i rješenje.
"Ključ razumijevanja leži u progesteronu ili, točnije, u njegovom nedostatku. Žena se u perimenopauzi nalazi u nekakvom kontinuiranom predmenstrualnom sindromu. Tada je logično da je naduta, da zadržava tekućinu, da ima poriv za hranom koju inače ne bi jela. A kada se uz to postupno gubi i estradiol, problemi se gomilaju - česta su obilna krvarenja koja mogu dovesti do anemije", objašnjava dr. Blaslov. Sve su to međusobno povezane tjelesne reakcije koje dovode do debljanja uz potpuno iste životne navike.
Mnoge žene u tom razdoblju počnu sumnjati na štitnjaču ili sve popularnije dijagnoze poput inzulinske rezistencije. No, kako ističe dr. Blaslov, dijagnoza bez uvida u hormonski status spolnih žlijezda ne znači ništa - a savjeti poput "manje jedite, više se krećite" mogu biti i kontraproduktivni.
"Takav savjet je za ovu skupinu potpuno pogrešan. Smanjenje kalorijskog unosa uz pretjerano vježbanje dodatno usporava metabolizam. Popularna preporuka od pet obroka na dan, uz akumulirani inzulin zbog dijetalnih omaški, tjera ženu da poveća intenzitet vježbanja - a time ulazi u anaerobni metabolizam. Iz mišića se oslobađa mliječna kiselina, koja je dodatni ugljikohidrat i dodatno podiže koncentraciju inzulina. A inzulin je čuvar masti i hormon rasta", objašnjava doktorica. Rezultat je još veća frustracija, još više kilograma i osjećaj da vlastito tijelo ne sluša.
Nakon što sve to ne urodi plodom, mnoge žene se okreću rješenjima koja nude brze rezultate. Doktorica Blaslov ih je vidjela sve.
"Kreće novi niz - prehrana prema popularnim receptima koji uključuju uglavnom proteine, a eliminiraju ugljikohidrate i masti. U nedostatku ugljikohidrata i zbog manjka masnoća organizam prepoznaje protein kao ugljikohidrat pa kreće poznati krug: porast inzulina, daljnje debljanje. Intermitentni post nije ništa bolji jer se u gladovanju otpuštaju zalihe ugljikohidrata iz jetre i mišića. Gušterača reagira otpuštanjem glukagona, a paralelno - da bi organizam imao urednu glikemiju - koncentracija inzulina se udvostručuje ili utrostručuje, i osoba doživljava isto", upozorava dr. Blaslov.
Na kraju tog kruga žene često posežu za supresorima apetita - bez liječničkog vodstva, što može napraviti više štete nego koristi. Tu na scenu stupaju i GLP-1 agonisti, lijekovi za regulaciju tjelesne mase o kojima se posljednjih godina intenzivno govori. Dr. Blaslov ističe da oni jesu korisni, ali daleko od čarobnog štapića.
"Svaki od njih ima samo jedan značajan učinak na regulaciju tjelesne mase - izazivanje staze želuca. Hrana se dulje zadržava, manje ste gladni, organizam ulazi u ketozu i logično je da gubite na težini", pojašnjava, no odmah izdvaja i rizike.
"Ako izazivaju stazu želuca, izazivaju i stazu žuči - pa čak i kod osoba koje su operativno uklonile žučnjak. To može dovesti do začepljenja žučnih kanalića i najteže nuspojave: upale gušterače, koja se u internoj medicini smatra jednim od najopasnijih životnih stanja", upozorava. Uz to, nije svaki supresor apetita prikladan za svaku osobu - no zbog vezanja za spolne hormone mogu dobro djelovati na supresiju centra za glad i tada, kako kaže doktorica, "rade pravu stvar".
"Žene u perimenopauzi uz adekvatne hormonalne i nehormonalne nadoknade mogu postići izvrstan rezultat. Ali uvijek im kažem - shvatite to kao štaku koja pomaže. Bez novih prehrambenih navika i ciljanih dodataka prehrani problem se ne rješava", dodaje dr. Blaslov, koja ističe da u medicini, a osobito u endokrinologiji, 2+2 nikada nije četiri. Plan liječenja mora biti individualiziran - za svako stanje i svaku osobu posebno.
"Plan liječenja mora nužno za svako stanje i svaku osobu biti individualiziran. U Poliklinici Salzer sve počinje razgovorom. Važno je razumjeti što je u podlozi stanja te odrediti trenutni hormonski status - je li riječ o perimenopauzi ili možda o sindromu policističnih jajnika, koji nije rezerviran samo za mlade žene. Sagledati sve bolesti i stanja. I rješavati uzrok - ne simptome."
Pacijentica tako dobiva jasnu kliničku sliku, ciljane pretrage i - što je za mnoge ključno - objašnjenje zašto se osjećaju onako kako se osjećaju, što dr. Blaslov smatra ključnim. "Kada žena razumije što se događa u njenom tijelu i zna što može očekivati od terapije, ona to i osjeti. I tada zapravo možemo raditi zajedno."
U vremenu prepunom informacija sa svih strana, dr. Blaslov upozorava na opasnost samodijagnosticiranja i samoliječenja - i potiče žene da savjete s društvenih mreža uvijek provjere sa strukom. A svima koje prepoznaju simptome o kojima govori poručuje jednostavno:
"Slušajte svoje tijelo, prepoznajte promjene i obratite se liječniku. Mnogo se toga može zaustaviti ako je na vrijeme - kako u svemu, tako i u medicini."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....