U povodu 20 godina umjetničkog djelovanja, umjetnik Izvor Pende govori o životu između Dubrovnika, Zagreba i Düsseldorfa te novoj izložbi svojih najemotivnijih radova dosad.
Slikar Izvor Pende dočekao nas je u svojem stanu u središtu Zagreba, koji mu posljednje dvije godine služi i kao atelje, dok nam je društvo pravio njegov mačak Kakao. Dan je bio sunčan i vjetrovit, a kako smo fotografiranje i razgovor dogovorili uoči produženog vikenda za Prvi svibnja, grad se već polako ispraznio. Zato smo prošetali i do Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u Oktogonu, gdje do 10. svibnja traje Izvorova izložba "... za slikom /... in pursuit of painting".
"Izložio sam 32 ulja na platnu srednjih i velikih formata, koja su nastajala posljednjih šest godina. Zanimljivo je da sam prije četiri godine također izlagao u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti, tada još u prostoru u palači Vranyczany, što je bila posljednja izložba prije početka njezine obnove. Zahvaljujući ravnatelju Branku Franceschiju sada imam čast i privilegij biti prvi umjetnik koji je održao samostalnu izložbu na prvom katu novog prostora u Oktogonu", govori Izvor Pende, koji je među našim najvažnijim predstavnicima suvremene apstrakcije. Počašćen je i što će njegovi najnoviji radovi od 2. lipnja do 29. rujna biti predstavljeni u jednom od najstarijih i najuglednijih umjetničkih društava u Njemačkoj - Künstlerverein Malkasten u Düsseldorfu. Neke slike nose zanimljive nazive - "Frenzy", "Walk With Me", "YOU Have One Devil But 10001 Angels"... - a Izvor kaže da ih je posvetio jednoj njemu dragoj osobi.
Priznaje da u njegovim recentnim radovima ima najviše emocija i intimnih trenutaka dosad, kao i mističnih, skrivenih figurativnih oblika unutar apstrakcije. Nesumnjivo će mu i u Düsseldorfu biti emotivno, jer osim što bi ondje trebao proslaviti 50. rođendan, u taj se grad vraća s izložbom dva desetljeća nakon što je diplomirao na tamošnjoj Kunstakademie u klasi profesorice Karin Risse.
"U Düsseldorfu sam studirao od 1998. do 2005. i to mi je, možda, jedno od najdražih razdoblja u životu. Riječ je o renomiranoj akademiji koju je tada pohađalo čak 800 studenata iz cijelog svijeta, a predavači su bili neki od najvećih umjetnika druge polovice 20. stoljeća. Ondje sam dobio prvu nagradu za slikarstvo i putnu stipendiju za Rim, a pokojna Gabriele Henkel, pripadnica poznate obitelji industrijalaca, 2003. kupila je sve slike s moje studentske izložbe. Došla je na preporuku tadašnjeg rektora Akademije Markusa Lüpertza te sedam mojih velikih akrila potom izložila u sjedištu kompanije u Düsseldorfu, gdje se nalaze i brojna druga vrijedna umjetnička djela", prisjeća se Izvor i dodaje kako je zbog toga što je radio slike velikog formata imao čak i vlastiti prostor za stvaranje. Bilo je to na drugom katu Akademije, a dobio je i ključ da bi mogao slikati noću, što je smatrao velikom povlasticom za nekoga tko dolazi iz "male Hrvatske". Zahvaljujući prodaji slika uspijevao je plaćati stanarinu i uzdržavati se tijekom studija, no priznaje i da je neko vrijeme u gostionici posluživao pivo.
No, prije nego što je upisao Kunstakademie u Düsseldorfu, gdje su se u različitim razdobljima školovali ili na njoj predavali mnogi značajni umjetnici kao što su Paul Klee, Joseph Beuys, Gerhard Richter, Sigmar Polke, Anselmo Kiefer te Nam June Paik, Izvor je dvije godine pohađao zagrebačku Akademiju likovnih umjetnosti. Najprije je studirao na odsjeku kiparstva, no kako se u njemu nije pronalazio, počeo je slikati.
Izvor nije jedini umjetnik u svojoj obitelji: njegova baka Vera, podrijetlom Njemica, slikala je ulja na platnu, dok je otac Ljubomir Buco Pende bio član nekoć popularnog dubrovačkog glazbenog dvojca Buco i Srđan.
"Pokušavao sam svirati bubnjeve i gitaru, ali više od glazbe zanimalo me landranje", priznaje kroz smijeh Izvor, koji je odrastao u Dubrovniku, da bi godinu dana nakon početka rata s majkom Dilom stigao u Zagreb kao prognanik. Umjetnost kao profesija počela ga je privlačiti sa šesnaest-sedamnaest godina. Tada je na Trijenalu hrvatskoga kiparstva u zagrebačkoj Gliptoteci čuvao skulpture Vanje Radauša iz glasovitog ciklusa "Panopticum Croaticum" i oduševio se njegovim radovima.
Nakon Zagreba i Düsseldorfa, gdje je proveo ukupno trinaest godina, vratio se u Dubrovnik. Ondje je također živio i radio trinaest godina: atelje mu je bio u starom dijelu grada, na Karmenu, u prostoru nekadašnjeg samostana, a nakon Drugog svjetskog rata i zatvora.
"Dubrovnik je fascinantan grad i jako mi nedostaje. Nevjerojatan mi je spoj predivne arhitekture i prirode na tako malom prostoru. Kad u Zagrebu poželim ići u prirodu, to je za mene već planirani izlet", govori u šali Izvor, kojem nedostaje i dubrovačka plaža Danče. Obožava plivanje (nekad je trenirao i vaterpolo), pa je na moru provodio i po pet mjeseci u kontinuitetu. Pende neprekidno i radi, ne čekajući da ga "uhvati" inspiracija. Kaže da ideje razrađuje kroz skice.
"I ja bih mogao reći da idem na posao, poput mnogih drugih ljudi. Krenem raditi ujutro i cijeli dan sam u ateljeu. Za mene je to maratonska disciplina. Naravno da ponekad ne dobijem ono što sam zamislio, ali nema odustajanja. Mislim da je u slikarstvu bitno imati hrabrosti, jer i pogreške me mogu dovesti do nečeg novog. Ne volim biti u zoni komfora. Iako prodam mnogo slika, serije su ograničene, što je zapravo dobro. To budi interes za izlaganjem, ne samo u komercijalnim galerijama nego i u institucijama poput Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti. I Branko Franceschi se odlučio za izložbu nakon što me posjetio i vidio moje nove radove", ističe umjetnik, koji je izlagao diljem svijeta.
Među ostalim, 2019. održao je samostalnu izložbu "Golden Hours" u David Richard Gallery u New Yorku. Iste godine sudjelovao je i na Venecijanskom bijenalu u okviru izložbe "Point of Interrupted Departures", zajedno s umjetnicima Marijanom Pende (njegovom bivšom suprugom) i Slavenom Toljem. Posljednjih godina izlagao je u galerijama Zahorian & Van Espen u Bratislavi i Rodler Gschwenter u Beču, u Intent Galleryju u Dubaiju te u Galeriji Forum u Zagrebu. Posebno mu je draga izložba "Swimming Together" (Plivati zajedno), projekt s njemačkim umjetnikom Danielom Richterom, čije je otvorenje bilo 2017. u Galeriji umjetnina u Splitu. Kasnije je bila predstavljana i u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu te u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci.
"Daniel Richter nikada prije nije surađivao s nekim na takav način, pa mi je to bila velika čast. Došao je u moj atelje u Dubrovniku, pogledao slike i rekao: "Let‘s do it". On je plivač kao i ja, zajedno smo išli i na Danče, te je smislio naziv za izložbu. Kustos je bio Branko Franceschi, koji je za taj projekt dobio stručno priznanje za najbolju izložbu godine", ističe Izvor Pende, koji razmišlja o povratku u Njemačku. Ali ne u "izvor" svog stvaralaštva - Düsseldorf - nego u Berlin, čija mu se umjetnička scena sviđa. No, prije toga će proslaviti jubilarni rođendan: još nije odlučio kako i gdje jer, kako kaže, ponekad je spontanost najbolji izbor.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....