Splitsku glumicu ovih dana očekuje premijere predstave "Lutkina kuća, dio drugi" u kojem igra glavnu ulogu Nore, koja se smatra "svetim gralom" u glumačkom svijetu, a kako se pripremila za nju i što je posebno veseli otkrila je u razgovoru za Gloriju.
Splitska glumica Ana Gruica Uglešić (42) ponovno će stati pred publiku u snažnoj i intrigantnoj ulozi – ovoga puta kao Nora u predstavi "Lutkina kuća, dio drugi" čija nas premijera očekuje 3. listopada u Gradskom kazalištu mladih Split i donosi nastavak kultne priče Henrika Ibsena iz davne 1879. godine, ali iz suvremenog gledišta, otvarajući pitanja ženske slobode, neovisnosti i cijene osobnih odluka. Za Anu, ovo je još jedan glumački izazov, ali i prilika da na sceni utjelovi junakinju koja je prije više od stoljeća uzdrmala društvene norme.
Premijera u GKM-u poseban je trenutak i za splitsku publiku, koja će prva u Hrvatskoj vidjeti ovu nagrađivanu i hvaljenu dramu Lucasa Hnatha, praizvedenu 2017. u New Yorku, u kojoj se klasika susreće s modernim dobom, ali i pitanjima koja su danas jednako aktualna kao i u Ibsenovo vrijeme.
"Intuitivno sam znala da je ovo prava priča za mene. Poznajem ulogu Nore i znam da je to “sveti gral” za svaku glumicu. Redatelj i moj profesor s Akademije Goran Golovko gledao je ovaj komad u Londonu i odlučio ga prevesti i postaviti u Hrvatskoj te je želio da baš ja igram Noru. Znam samo da sam nakon čitanja teksta pomislila: “Bože, hvala ti na ovoj prilici, konačno!”. Znate, uspjeh nečije karijere uvelike ovisi o raznim okolnostima, o načinu na koji vas percipiraju ljudi iz struke, imaju li predrasude ili čak strah prema vama, koje ste prilike zapravo dobili, koje profućkali, a koje dobro iskoristili", pojašnjava Ana i dodaje da je Nora na površinu izvukla njezin najženstveniji i najsnažniji dio.
Originalna "Lutkina kuća" bila je revolucionarna u svoje vrijeme i Ana vjeruje da ima snagu jednako protresti današnju publiku. "Prvi dio postavio je pitanja što je to brak, a što ljubav, imaju li ta dva pojma išta zajedničko i u kolikoj mjeri, što je sloboda i kako sve te pojmove percipiraju muškarci i žene. Novi dio povlači pitanja koje su posljedice traženja prava jednakosti, tko je u traženju jednakosti “jednakiji”, hoćemo li uistinu doživjeti slobodu obaju spolova i kako na posljedice traženja slobode gledaju i muškarci i žene", govori Ana.
Za ulogu se pripremala proučavajući Ibsenovu dramu kako bi potpuno pripremljena stigla na prvu čitalačku probu. "Zanimljivo je da sam je čitala više puta, u više životnih faza i u svakoj sam je drugačije doživljavala. No važno je napomenuti da se dio drugi može lako gledati i shvatiti čak i ako niste pročitali prvi dio. To je jedna od njegovih čari", poručuje.
Lik koji igra nosi snažnu poruku o ženama, braku i slobodi i ona se u njima osobno pronašla. "Smatram se feministkinjom, ali ne radikalnom. Ne smijemo u svojoj borbi zaboraviti da i muškarci imaju svoja prava, osjećaje i potrebe. Nora je, pak, potpuno ekstremna u svom poimanju slobode, ali bila je primorana povlačiti radikalne poteze, uvjetovane ondašnjim položajem žena koji je danas teško shvatljiv", govori glumica.
S posebnim uzbuđenjem priča o kolegama iz predstave i prezadovoljna je što je dio glumačke postave koja će prva prikazati ovaj komad na našim prostorima. "Za sve imam samo riječi hvale – i za Ermina Sijamiju, našeg gostujućeg glumca, “posuđenog” iz sarajevskog Pozorišta, Miju Bujan i Lidiju Florijan. Rad s njima je ugodno i umjetnički potentno iskustvo. U miru, s dubokim promišljanjem, s toliko pažnje i poštovanja koje imamo jedni prema drugima... Jako smo puno radili, ali je toliko kreativno da predstavlja čisti užitak", priznaje Ana.
Najveći izazov im je gluma u potpuno novom intimnom prostoru, kapaciteta od svega 46 gledatelja. "Udaljenost između scene i gledališta jedva je pola metra, stvoren je samo za ovu predstavu i daje jedinstveni doživljaj gotovo filmske glume. Zahvalni smo ravnatelju Ivi Perkušiću koji je pokazao hrabrost postavljajući produkcijski predstavu na ovaj način. Ovaj proces je ono što se zove umjetnička iskra", zadovoljno napominje i dodaje kako bi se čak voljela naći u publici kao gledateljica. "Fascinantno je gledati kako su ljudi u 150 godina došli od kočija do 3D printa srca, a teme kao što su sloboda i ljubav – nisu se pomaknule s mjesta".
Osim Nore, ima tu još uloga u kojima bi se Ana voljela naći, no posebno u dramatizaciji jedne legendarne priče iz Poljičke Republike, o junakinji Mili Gojsalić koja prikazuje tradiciju glumičina zavičaja, strasti, odanosti i tragedije na jednom mjestu. "Nema dalje od toga", zaključuje Ana sa smiješkom, koja kazalište doživljava oazom poštovanja prema ženama.
Zahtjevne probe, premijere, poslovi kod kuće, briga o sinu Maratu, slobodno vrijeme i poslovni projekti sa suprugom, uglednim splitskim psihijatrom Boranom Uglešićem – Ana sve to uspješno usklađuje i ništa joj nije teško.
"Muškarce koji puno rade se slavi, dok se kod žena koje puno rade preispituje zdrav razum. Ne radim samo u kazalištu, i privatno imamo zahtjevan posao. Oboje radimo dan i noć, ali naporan rad na više frontova ne gledam kao muku ili obvezu, nego kao blagoslov. Mislim da me i Marat i Boran cijene i vole baš onakvu kakva jesam", napominje Ana. "Marat je dovoljno velik da razumije čime se bavim, što je stariji to je ponosniji".
Na kraju zaključuje kako u životu nikada nije bila sinonim za smirenost i ravnotežu. "Imam poprilično vlašku vruću krv i izražen temperament, vrlo sam strastvena, ali trudim se svoj mir naći u intenzivnim treninzima u teretani, u trenucima smijeha s obitelji i prijateljima, u svakodnevnoj meditaciji i najvažnije od svega – u točno posloženoj ljestvici životnih vrijednosti koje mi je usadila majka. To je ono što me spasilo od sigurnog životnog fijaska", zaključuje Ana Gruica Uglešić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....