Katarina Radonić autorica je izložbe fotografija "Jadrolinija" koja je rezultat njezine fascinacije njezinim trajektima i estetitkom koja ih krasi, o njezinoj izložbi o kojoj se ne prestaje pričati i može se pogledati do 20. rujna.
Većina nas se barem jednom u životu vozila trajektom Jadrolinije, a ako nije, svi dobro znamo kako izgleda. Simbol su ljeta, turističkih gužvi i čekanja, estetike 70-ih i 80-ih godina, ljudi koji žive na otocima o njima ovise, mjesto su susreta, druženja, nostalgije... Sve te detalje, pa i više, možemo pogledati na izložbi fotografija "Jadrolinija" magistre dekoracije i fotografkinje Katarine Radonić (37) postavljenoj u Galeriji Flora u organizaciji Muzeja Crvene povijesti u Dubrovniku, gradu u kojem je rođena i u kojem živi. "Meni prvo što padne na pamet kada čujem riječ Jadrolinija je Kalamota, otok na kojem je odrasla moja mama, a ja provela najljepše dane svoga djetinjstva kod none", počinje svoju priču Katarina koja je već neko vrijeme fascinirana estetikom Jadrolinijinih brodova, njihovim bojama i retro izgledom.
Prvi Jadrolinijin brod koji pamti je Perast, onda Postira kojom je putovala na Kalamotu, a život joj je obilježilo i putovanje na relaciji Ancona–Split kada je živjela u Italiji. "Fotografirala sam ih i objavljivala na društvenim mrežama i uvijek dobivala lijepe reakcije ljudi. I onda se rodila ideja o izložbi, htjela sam drugima približiti način kako ja vidim te prostore. Počela sam nositi fotoaparat i skupljati što više kvalitetnog materijala", otkriva.
Svoju ideju podijelila je s Kristinom Mirošević iz Muzeja Crvene povijesti u Dubrovniku, koja je, na njezinu sreću, bila oduševljena i tu je sve krenulo. Kristina je napravila i coffeetable book s njezinim fotografijama koji je trenutačno u izradi.
Prvi fotoapart
A kako je i kada priča s fotografiranjem počela? Katarina je svoj prvi fotoaparat dobila kao božićni poklon od roditelja, kada je imala samo deset godina. "Bio je mali, na film. Najviše sam fotografirala portrete, što mi je i danas nekako primarno, a bilo mi je i na akademiji u Milanu, jer dio radova bio je vezan za njih, a dio za zanimljive eksterijere i meni fascinantne kombinacije boja koje nalazim po ulicama raznih gradova. Prijatelji iz Tirane rekli su mi da su svoj grad doživjeli lijepim tek kroz moj objektiv", otkriva.
Katarina je odrastala u Dubrovniku i na Koločepu i odrastanja se sjeća samo po najljepšim uspomenama. "Svoje djetinjstvo pamtim po kupanju, ribanju, skakanju u virove, plivanju od mula do ponte, igranju lovice oko barke, mirisu palačinki i friško pečenog noninog kruha. Toliko toga mi trenutno prolazi kroz glavu da bi mi trebao poseban intervju za ovo pitanje", govori kroz smijeh. Družila se uglavnom s prijateljima s kojima se i danas druži i kao djevojčica bila je poprilično radoznala, kreativna, borbena, brbljava i uvijek željna novih avantura. "Nije se puno toga promijenilo ni danas", priznaje.
Nakon osnovne škole, upisala je i završila Umjetničku školu Luke Sorkočevića u Dubrovniku, smjer slikarski dizajner, a potom je magistrirala dekoraciju na Accademia di Belle Arti di Brera u Milanu. U talijanskoj prijestolnici mode živjela je i radila jedanaest godina, od 2008. godine.
"Moja priča na tjednu mode je počela sasvim slučajno kada sam pomagala prijateljici koja je tu već neko vrijeme radila. Od tada sam nastavila raditi na mnogim projektima narednih pet godina. Moje znanje i iskustvo rasli su s vremenom pa tako i zadaci koji su postajali sve odgovorniji. Najdraže mi je bilo raditi s produkcijskom kućom Bureau Betak iz Francuske, imali su najzanimljivije i najkreativnije projekte. Ja sam radila na talijanskoj strani produkcije te pazila da sve ide po planu i programu", prisjeća se Katarina.
Živi svoj san
Međutim, isti dan kada je otišla živjeti u Italiju, znala je da će se jednog dana vratiti doma i tako je bilo. "Nikad mi nije bio plan ostati tamo živjeti, ne volim velike gradove, a pogotovo ne one daleko od mora. Meni je i Zagreb prevelik, imam osjećaj da bih većinu života provela u prometu od doma do posla, a nisam nikada tako zamišljala svoj život. Mislim da je ovo što postoji kod nas u Dubrovniku rijetkost. Ako znate uživati u životu i imate dobre ljude oko sebe, a ja zaista imam, Dubrovnik je raj na zemlji, ako zanemarimo cijene", govori kroz smijeh.
I zato njezin život izgleda točno onako kako ga je zamišljala. "Svi moji najdraži ljudi su mi na najviše dvadeset minuta udaljenosti, uživamo u šetnjama, kupanjima i večerama. Još mi samo nedostaju prijateljice Petra i Jelena da se odsele iz Zagreba (smijeh). Kako je napisao Ivo Vojnović, ‘Hoće li vječni raj biti ljepši od ovoga moga?‘, pita se Katarina.
Ljeta uglavnom provodi radno jer tada ima najviše svadbi koje fotografira, no svaki slobodan trenutak koristi za odlazak na Kalamotu, a kad god stigne ide na kupanje. "Ljeto ovdje još uvijek traje i nadam se da će bar do 1. studenoga kako zna biti kod nas", konstatira naša sugovornica.
Osim vjenčanja najviše fotografira krštenja, a želja joj je malo više posvetiti se umjetničkoj fotografiji i vratiti se jednom svom starom projektu s podvodnim crno-bijelim fotografijama. "Iskreno, na isti način na koji radim umjetničke fotografije radim i vjenčanja i krštenja. Trudim se uhvatiti svaki trenutak i emociju i ne gledam to kao posao koji moram odraditi nego povezivanje s ljudima i ovjekovječiti njihove emocije na te najbitnije dane njihovih života", pojašnjava.
Kada ne fotografira, voli ići na izlete u prirodu, plivati, roniti, bilo gdje dalje od grada i buke, odmoriti dušu i tijelo. "Nemam puno hobija, s obzirom na to da mi je najdraži hobi ujedno i posao. Mogla bih eventualno izdvojiti planinarenje i jogu. Prošle godine sam se pridružila jednoj planinarskoj ekipi i moram priznati da mi je to bio jedan od boljih poteza u životu", zadovoljna je Katarina.
Najdraži ljudi
Najveća podrška u svemu što radi su joj roditelji, sestra i zaručnik bez kojih ne može zamisliti život. "Bez podrške roditelja još od djetinjstva pa sve do danas ništa ne bi bilo moguće. Možda i bi, ali znam da bi put bio puno teži. Sestra Marija je moj ‘chat gpt‘ i ‘joker zovi‘ otkad sam progovorila, a ljubav zaručnika Josipa zatvara taj savršeni krug podrške. Ne biste vjerovali koliko je život lakši kada vas netko toliko voli i dopušta da budete ono što jeste. Tu su i moje najbliže prijateljice, većina njih je uz mene još od osnovne škole, a ni ovih nekoliko koje sam stekla u tridesetima ne bih mijenjala. Zaista imam vojsku divnih ljudi oko sebe i svakodnevno sam neizmjerno zahvalna na tome", smatra ona.
U odnosu sa svima njima najvažnija joj je iskrenost i međusobno poštivanje. "S tim da u odnosu s partnerom, ono što sam naučila, je da je najvažnije da vas partner istinski voli, riječima i djelima. Gdje ima dovoljno ljubavi sve je moguće, niti jedan odnos nije savršen ni jednostavan, ali gdje ima dovoljno ljubavi sve ostalo dođe na svoje", poručuje Katarina.
Njezina se predodžba o ljubavi mijenjala kroz godine. Svako novo iskustvo donijelo joj je nove lekcije i perspektive. "Bilo bi super, gledajući unatrag, da sam neke mogla i preskočiti, ali očito je tako trebalo biti. Kao mlađa zamišljala sam kako je sve puno ljepše i jednostavnije jer sam ispred sebe imala primjer svojih roditelja koji se dan-danas vole kao da su se jučer upoznali. Mislila sam da ću i ja u srednjoj školi pronaći ljubav svog života, ali evo kad je nisam pronašla sa 17 godina, uspjela sam sa 37", smije se.
Ono što se nije mijenjalo su Katarinine želje i ciljevi, oduvijek voli život na jugu i kaže da realno, živi svoj san. "Jedino možda više ne želim biti glumica što sam jako dugo željela postati kao mala. Ali ako neko amatersko kazalište u Dubrovniku uskoro bude primalo ženske članove ne garantiram da se neću prijaviti", poručuje Katarina koja zna kako bi izgledala fotografija života, ona koju bi htjela sačuvati zauvijek. "To bi definitivno bilo ribanje na olignje s mula s nonom na Kalamoti. Sve bih dala da mogu vidjeti taj trenutak na fotografiji i imati ga zauvijek tu, malu Katarinu i nonu Rumenku kako ribaju", zaključuje Katarina.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....