Ako mislite da su milijarderi predvidljivi, Frédéric Jousset će vas razuvjeriti. Ovaj 55-godišnji Francuz trči maratone, penje se na Everest, utrkuje bolide brzinom od 270 km/h, pa čak i leti u borbenom avionu Francuskog ratnog zrakoplovstva. Ali ono po čemu se doista razlikuje nije adrenalin – nego njegova opsesija da umjetnost učini dostupnom svima.

Jousset je karizmatični poduzetnik i filantrop koji je 2000. su-osnovao globalnu kompaniju Webhelp, prodao ju je za 4,8 milijardi dolara, a zatim odlučio investirati ono najvrjednije – svoje vrijeme i strast – u kulturu. Godine 2019. osnovao je zakladu Art Explora, međunarodnu organizaciju koja ruši zidove muzeja i umjetnost izvodi na ulice, obale i – more. Najnoviji projekt, Art Explora Festival, putujući je kulturni spektakl na brodu-muzeju, koji će od 2024. do 2027. obići 15 mediteranskih zemalja, donoseći izložbe, VR iskustva, performanse i koncerte u gradove koji možda nikada ne bi imali priliku vidjeti ovakav program. Najveći ploveći katamaran na svijetu pristao je na riječku obalu te označio otvorenje jednog potpuno novog festivala za ovaj grad. Tijekom svojevrsne kulturne odiseje Mediteranom, brod-muzej je obišao Vallettu, Veneciju, Marseille, Tangier i Rabat, Malagu, Drač i Nicu, a u Rijeci je do 20. rujna, nakon čega nastavlja za Pirej, odnosno Atenu.

Strast prema umjetnosti na njega je prenijela njegova majka

Francois Roelants

Za Jousseta, ideje koje na papiru zvuče iracionalno – muzej na brodu, kamioni puni umjetnina, flotila autobusa koja vodi djecu u muzeje – upravo su one koje imaju najveći smisao. Jer, kako kaže: „Nitko dosad nije pronašao pravu formulu da umjetnost postane uzbudljiva i svima dostupna.“

Rođeni ste u Parizu, gradu koji je sam po sebi umjetničko djelo. Sigurno je imao dubok utjecaj na razvoj vaše osjetljivosti prema umjetnosti. Sjećate li se trenutka kada ste shvatili da živite u najljepšem gradu na svijetu?

Otkako pamtim, osjećao sam duboku povezanost s Gradom svjetlosti i on je zasigurno imao presudnu ulogu u mojoj strasti prema umjetnosti. Notre-Dame, Pont des Arts, Latinska četvrt, obale Seine – čuda su tu da ih se promatra. To je čarolija grada: on pripada svima.

Brod umjetnosti – plovilo koje slobodno plovi morima – snažna je metafora samog života. Mirna mora, valovi i oluje. Ostavili ste sigurnost poslovne karijere i zakoračili u neistražene vode, poput starih istraživača – Magellana, Kolumba. Nadate li se otkriti svoju „Ameriku”? Ili ste je već pronašli?

Postoji izreka francuskog filozofa iz 16. stoljeća, Montaignea, koju posebno cijenim: kako život postaje kraći, moram ga učiniti dubljim i živjeti ga punim intenzitetom. Kada sam navršio 50 godina, prigrlio sam novi životni cilj, potpuno posvećen umjetnosti, i pokrenuo zakladu Art Explora. U svemu što radim, tražim snažne emocije i – prije svega – način kako ih podijeliti s mnogima. To je ideja iza našeg putujućeg festivala Art Explora, koji je krenuo na trogodišnju odiseju Sredozemljem, donoseći vrhunske izložbe, koncerte uživo, ekskluzivna imerzivna iskustva i radionice u više od 20 obalnih gradova.

Vaša blaga, nepokolebljiva posvećenost umjetnosti zaslužuje istinsko poštovanje. Gdje pronalazite njezin izvor? Jeste li ikada čuli „poziv umjetnosti” u sebi – ili možda sanjali o umjetničkom zvanju? Vaša majka bila je glavna kustosica u Centru Pompidou. Je li njezina uloga bila presudna u oblikovanju mladog ljubitelja umjetnosti?

Vjerovali ili ne, bio bih užasan umjetnik! Ali moja je majka apsolutno bila ključna za moju ljubav prema umjetnosti. Toliko je strastvena da je, baš na dan kada sam se trebao roditi, otišla u kazalište umjesto da se odmara! Tijekom 25 godina vodila me u sve muzeje koje je mogla i u meni posijala tu strast. Sada to doživljavam kao odgovornost – boriti se da svi mogu doživjeti umjetnost.

Koliko vam je obitelj važna i kako uspijevate pronaći ravnotežu između osobnog i profesionalnog života? Koja su vaša mjesta opuštanja – kako se isključujete i pronalazite mir usred ubrzanog ritma suvremenog života?

Ravnoteža između osobnog i profesionalnog života jako mi je važna. Kad god mogu, nastojim graditi mostove između njih, dijeleći ono do čega mi je stalo s najbližima.

"Vjerujem da umjetnost ne samo da vas može učiniti boljom osobom, nego i potiče međusobno razumijevanje", kaže Frederic Jousset

Francois Roelants

Da se isključim, volim sve – od sportskih izazova do dobre knjige! Ključ je biti svjestan svog vremena. U najzaposlenijim danima uvijek ostavljam prazno mjesto u rasporedu da bih zastao, suočio se s nečim neočekivanim ili zgrabio priliku.

Postigli ste veliki uspjeh u poslovnom svijetu. Smatrate li da se poslovanje nepravedno doživljava kao područje čiste pragmatike? Može li poslovna osoba biti u skladu sa svojim duhovnim ja ili mislite da su karijera i duhovnost po prirodi nespojive?

Mlađe generacije sve više nastoje pomiriti oboje i svaki nam dan dokazuju da je to moguće. One znaju kako spojiti posao s istinskom brigom za velika pitanja, poput ekologije. Vjerujem da je posao snažniji ako ga radite s ljubavlju i svrhom.

Godine 2019. popeli ste se na Mount Everest. Kako vam je svijet izgledao s tog najvišeg zemaljskog vrha? Je li to jedinstveno iskustvo označilo početak osobne prekretnice

Mount Everest bilo je iskustvo koje mijenja život. Popeo sam se na Kilimanjaro, Mont Blanc, Aconcaguu… Planine su zahtjevne i mogu biti nevjerojatno okrutne. Ipak, ništa se ne može usporediti s trenutkom kada stignete na vrh, sa svojom užadi povezanom družinom. Riječ je jednako o drugarstvu, pomicanju vlastitih granica, kao i o unutarnjem putovanju. Čovjek koji se popeo na planinu nije isti onaj koji se spušta niz nju.

Nalazimo se u nesigurnom povijesnom trenutku – vjerujete li da nam umjetnost može pomoći pronaći mir i stabilnost? Može li nas približiti samima sebi?

Kaže se da je umjetnost najkraći put od jednog čovjeka do drugoga. Vjerujem da umjetnost ne samo da vas može učiniti boljom osobom, nego i potiče međusobno razumijevanje. Ona ruši barijere i gradi mostove među ljudima i među narodima.

Je li vaša želja za demokratizacijom pristupa kulturi vođena osobnim osjećajem ili je – s obzirom na sve veću društvenu raslojenost našeg vremena – vidite prvenstveno kao intiman politički čin otpora?

U temelju je to osobno uvjerenje da nešto tako univerzalno kao što je umjetnost može pomoći da svijet postane bolje mjesto.

Mladi, talentirani umjetnici oduvijek su se suočavali s poteškoćama, a danas je možda teže nego ikad. Samopromocija je postala kategorički imperativ. Mislite li da golemi val sadržaja na društvenim mrežama pomaže povećanju vidljivosti mladih umjetnika ili stvara kaos i zamagljuje kriterije umjetničke kvalitete? Kako razlikovati žito od kukolja?

U pravu ste. Suvremeni umjetnici trebaju potporu. Zato Zaklada Art Explora vodi jedinstvene rezidencijalne programe u Parizu, Tirani i drugim mediteranskim gradovima domaćinima.

Frederic Jousset želi približiti umjetnost što većem broju ljudi

Francois Roelants

Otvoreni su umjetnicima iz cijeloga svijeta. To je prilika da se posvete svome radu, lakše povežu s kustosima ili publikom. Što se tiče vašeg pitanja o društvenim mrežama, tu je presudna vizualna pismenost. Trebali bismo ulagati u to za buduće generacije.

Koji su vam omiljeni gradovi, zemlje, hrana, mistična mjesta, umjetnici?

Osjećam se kao građanin svijeta. Volim i energiju velikih kulturnih metropola poput Londona ili New Yorka, i mirna sela u francuskoj provinciji. Što se tiče umjetnika, vrlo sam eklektičan. Volim flamanske majstore jednako kao i suvremene umjetnike, primjerice Rashida Johnsona.