Nakon glavne nagrade na Filmskom festivalu u Rotterdamu, šest Zlatnih Arena te uvrštenja u čak 35 festivala diljem svijeta, igrano - film Fiume o morte! izabran je za hrvatskog kandidata za 98. nagradu Oscar.
Još jedan veliki uspjeh za dokumentarni film Fiume o morte! riječkog redatelja Igora Bezinovića. Hrvatsko društvo filmskih djelatnika izabralo ga je za kandidata hrvatske kinematografije na 98. nagradu Oscar u kategoriji najboljeg međunarodnog dugometražnog filma.
"Kandidatura me jako veseli jer je ovo prvi put da će Hrvatska za svog kandidata u utrci za Oscar imati dokumentarni film što nam je svima bilo ogromno iznenađenje", rekao nam je redatelj odmah nakon što je doznao da je njegov film kandidat.
U filmu građani Rijeke, koju Talijani zovu Fiume, prepričavaju, rekonstruiraju i reinterpretiraju bizarnu priču o 16-mjesečnoj okupaciji njihova grada 1919. godine od strane talijanskog pjesnika, dandya i propovjednika rata – tako je najavljivan Fiume o morte! Igora Bezinovića. Redatelj mu je posvetio deset godina svog života, a film na duhovit, originalan, maštovit i provokativan način propitkuje posljedice okupacije grada od strane talijanskog vojskovođe Gabrielea D’Annunzija, a svi glumci su građani grada Rijeke. Inače, Fiume o morte je i najgledaniji dokumentarni film od osamostaljenja.
Pored odabira za hrvatskog predstavnika za nagradu Oscar, prije nekoliko dana je Hrvatsko društvo filmskih djelatnika isti film odabralo kao hrvatskog kandidata za nagradu Goya Španjolske akademije filmske umjetnosti i znanosti, u kategoriji Najbolji europski film.
Tim veličanstvenim povodima prisjetili smo se razgovora s redateljem filma Igorom Bezinovićem koji smo vodili sredinom srpnja nakon što je osvojio nagrade na Pulskom filmskom festivalu.
Kući ste se iz Pule vratili s čak šest Zlatnih Arena, a još prije ste osvojili glavnu nagradu na Filmskom festivalu u Rotterdamu i brojne druge nagrade. Zbog čega je, po vama, Fiume o morte! osvojio publiku, kritičare i struku?
"Nisam radio planski film za širu publiku. Moji raniji filmovi su više naginjali art pristupu i zbilja mi je ovo prvi put da sam napravio film koji ljudi idu gledati u kina. Tako da recept nemam, da imam recept kako napraviti gledan film uvijek bih ga se držao, ali nažalost nemam. Mislim da se nekoliko stvari poklopilo. Film je izašao u pravo vrijeme, aktualan je, zabavan i to je film o kolektivu. Čini mi se da nam danas nedostaje priča o kolektivima i da ih ljudi žele gledati."
Koliko vam je ovaj film promijenio život?
"Ja sam posljednjih deset godina svog života posvetio ovom filmu. Od veljače kada je bila premijera u Rotterdamu nisam prestao putovati. Obišao sam jako puno lijepih destinacija. Sada se spremam u Meksiko, nakon toga na Kosovo, pa imam dalmatinsku turneju. Popunjen sam do kraja godine. Lijepo iskustvo imali smo i na Tajvanu. Zapravo, gdje god su postojali diktatori kroz povijest, a to je nažalost u jako puno zemalja, ljudi se mogu poistovjetiti s filmom."
Kakvu emociju vama budi film, što je magično u njemu?
"Cijeli proces rada na filmu mi je bio izuzetno emotivan. Ljudi ga doživljavaju na razne načine. Mnogo puta sam čuo da su ga ljudi u Rijeci išli gledati po dva, tri, pa čak i četiri puta u kino. Mislim da film budi osjećaj pripadnosti, izgradnje lokalnog identiteta, ponosa, veselja, otpora, zaigranosti... Puno je emocija koje vas vode dok gledate film."
Zbog čega vam je to razdoblje u riječkoj povijesti toliko zaokupilo pažnju, čak deset godina ste radili na filmu?
"Osjećao sam da se s talijanske strane granice ta priča uvijek iznova prepričava iz perspektive talijanskog pjesnika i vojskovođe Gabrielea D‘Annunzija, a on je želio da ga se pamti kao heroja i genijalca. Ja sam htio prezentirati tu priču iz perspektive ljudi koji žive u Rijeci, iz perspektive kolektiva."
Što je najluđe što ste doznali tijekom snimanja i skupljanja arhive, budući da ste skupili bogat arhivski materijal?
"Postoji jedan kuriozitet koji mi je jako drag da smo uvrstili u film. Naime, vojnici Gabrielea D‘Annunzija su dva ljetna dana u srpnju 1920. u Rijeci vandalizirali sve trgovine koje nisu bile u vlasništvu Talijana, kao i prostor švedske ambasade. Kad su shvatili da je to švedska ambasada, poslali su im diplomatsku notu isprike. Naravno, Riječanima kojima su porazbijali radnje se nisu ispričali."
Zbog čega ste angažirali naturščike i koliko su oni dali potreban šarm filmu? Naime, glavnu ulogu u filmu glumi Ćenan Beljulji, u stvarnom životu djelatnik Čistoće.
"Apsolutno je film baziran na radu s Riječanima. Teško ga je zamisliti bez toga. Htio sam ukazati da pričamo priču koja je zajednička, ne samo moja osobna, već raznih građanki i građana Rijeke. Birao sam ljude koji su u stanju izvesti uloge koje su dobili, radili smo i glumačke probe. Svi su bili zaista na razini zadatka, jako sam zadovoljan sa svima kako su odglumili."
Što vam je ostalo u najljepšem sjećanju sa snimanja?
"Najkompliciranije je bilo snimanje kad mladići skaču s mosta i na most, stari željeznički most. Jako opasna scena, imali smo sedamdesetak mladića koji su trebali skočiti s mosta. Bilo me jako strah da se netko ne ozlijedi, ali srećom sve je prošlo u najboljem redu. Bio je to najstresniji i najsretniji dan na snimanju."
Zbog čega volite Rijeku?
"Rijeka je grad u kojem se miješaju kulture i jezici, i doživljavam ga kao grad tolerancije i otpora mainstreamu."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....