Umjetnička karijera Zagrepčanke Jasmine Kosanović (49) priča je o svestranosti, artističkoj radoznalosti i kreativnosti bez granica. Iako je diplomirala dizajn odjeće na Tekstilno-tehnološkom fakultetu, nije se željela ograničiti na jednu vrstu kreativnog izričaja - dizajnira igračke, piše, slika, ilustrira dječje knjige i slikovnice za odrasle, izrađuje scenografije i već 13 godina vodi dućan "Jasmina i lutkice".

Jasmina već 13 godina ima dućan "Jasmina i lutkice"

VANESA PANDžIć

Ovog mjeseca izlazi joj treća slikovnica za odrasle

PRIVATNI ALBUM

Riječ je o spoju ateljea i showrooma u kojem prodaje svoje kreacije i stvara bajkovite scenografije u izlogu, zbog kojih je nemoguće proći pokraj njega, a da se ne zaustavite i divite. Jasminine ručno rađene lutke, lisci, zečevi, ježevi, vukovi i sirene stanovnici su brojnih dječjih soba, uz njezine se slikovnice uspavljuju generacije djece, a u posljednje vrijeme strastveno piše i one za odrasle. U ruci su joj uvijek kist, šivaća igla ili olovka, a ovih je dana zaposlena pripremama za izlazak nove autorske knjige "Da bi vidio kakva je kuća, prvo moraš otvoriti vrata". Riječ je o zbirci kratkih zapisa i poetskih fragmenata, strukturiranih kroz intimni mozaik njezinih sjećanja, čežnji i unutarnjih slika posvećenih ljubavi. Jasmina nam je otkrila kako je nastala, što ju je motiviralo, kako izgleda njezin kreativni proces i koje je male životne radosti ispunjavaju.

Svoju treću slikovnicu za odrasle posvetili ste emocijama i ljubavnom odnosu. Na koji način se njime bavite?

- Kroz tekst i ilustraciju bavim se unutrašnjim doživljajem jednog odnosa i svim onim što u njemu prolazimo - od ushićenosti do razdvajanja, od tišine između dvoje ljubavnika do njihovih razgovora, u kojima ponekad jedan drugog čujemo, a ponekad baš i ne. Analiziram kako je to voljeti i ne bojati se reći nekome "ti si moja muza" ili isto to čuti. Biti nekome sve u jednom trenu iznimno je intenzivno iskustvo, preispitivanje je to osobnih osjećaja i doživljaja onog drugog kroz sebe. Meni je to najljepše što se čovjeku može desiti - dopustiti da rastemo kroz drugog i dati se ne razmišljajući je li to zauvijek.

U knjizi su vaši autoportreti, baš kao i na naslovnici na kojoj ste okruženi jatom ptica - lastavica i galebova. Zašto ste odabrali baš taj motiv?

- Za mene su te vrste ptica simbol slobode, rasta, dolaska proljeća i beskrajnih daljina. Iako sam slikala autoportrete, mislim da se u tim slikama može naći svaka žena.

Vaša nova slikovnica zove se "Da bi vidio kakva je kuća, prvo moraš otvoriti vrata" - što bismo vidjeli da otvorimo vrata vašeg doma?

- Još nemam dom kakav bih htjela imati, a najbliže tome je moj atelje u Petrinjskoj ulici u kojem je tisuću detalja, knjiga, skulptura, porculanskih šalica, parfema, svega onoga što me inspirira... Kada ljudi dođu u njega, kažu mi da se osjećaju kao da su došli kući: ugodno je, mirno, miriši po bilju i čajevima... A kako bi izgledao moj idealni dom, možete vidjeti u novoj knjizi, u kojoj sam ga naslikala.

Kako izgleda vaš kreativni proces? Volite li se osamiti dok radite ili vam godi društvo dok crtate, pišete ili šivate?

- Volim biti sama dok stvaram, tad mi stvarno svi smetaju jer osjećam da sam najranjivija. Uronim u neki svoj svijet koji mogu usporediti sa spavanjem i sanjanjem, samo što u kreativnom procesu budna spavam. Radim iz strasti i stvaram iz intime, no kad je proces skoro pa završen, kad na red dođe dorada, onda mi paše da je netko blizak pokraj mene. Znat ćete da ste moji i potpuno prihvaćeni ako vam dopustim da sjedite pokraj mene dok radim.

Vaša trgovina "Jasmina i lutkice" vaš je drugi dom, ali ponekad vam je bila i veliki izvor stresa - trebalo je financijski preživjeti zatvaranje tijekom korone, ali i potres jer se dućan nalazi u staroj zgradi u centru Zagreba. Jeste li ikad požalili što ste ušli u poduzetničke vode?

- Po prirodi sam organizirana i disciplinirana i trudim se sve konce svog posla držati u rukama, pa nikad nisam požalila. Istina je da je teško kad sve morate odraditi sami, ali kad zapne, tražim pomoć. Uživam u tom prostoru koji me ispunjava zadovoljstvom i srećom, pogotovo kad vidim da moj rad usrećuje druge ljude.

Tko su ljudi koji najčešće ulaze u vaš dućan? Jesu li to djeca i roditelji, turisti ili odrasle osobe koje su uspjele sačuvati dijete u sebi?

- Svi nabrojani. Stvarno nema pravila. Jedino što bih naglasila da odrasli često kupuju za sebe, ne samo za djecu, iz neke fore ili kao dekoraciju. Odnedavno imam i reprodukcije ilustracija, koje su manjim dijelom za djecu, a većim za odrasle. Najčešća tema je more, Mediteran i sve što je plavo.

Što vas inspirira u kreativnom radu?

- Sve lijepo oko mene, a najviše more i putovanja. Teško je naći nekoga s kim možete putovati. Imam dvije prijateljice s kojima dijelim tu ljepotu. Putovanja su suživot. Često se vratim s njih potpuno drugačija ili barem malo nadograđena, često ostavim i dio sebe na putovanjima, nepovratno.

Kolekcionarka ste finog porculana i niche parfema, kako su se rodili ti interesi?

- Sjećam se kako je moja teta, dok sam bila mala, strastveno kupovala fine servise za jelo i prekrasne stolnjake, govoreći kako će to biti moj miraz kad se udam. Godinama su stajali u vitrini i čekali. Došao je rat, sve je nestalo, a ja se nikada nisam udala. Nikada mi nije bilo jasno zašto ljudi ne uživaju u lijepim stvarima koje imaju odmah, u tom čekanju nam prođe život. Ja sam po prirodi drugačija, u svemu volim sad i odmah. Naravno, koliko je to dobro toliko me ponekad moja nestrpljivost i košta. Uglavnom, uživam piti fini čaj ili kavu iz fine porculanske šalice i tako je, malo po malo, rasla moja kolekcija. Ponekad mi se zna desiti da se razbije ili je poklonim dragim ljudima. Ne vežem se uz te ljepote, ali uživam u njima bez straha. Isto je i s parfemima. Za mene to nije samo miris nego sjećanje. Najnježnije ruke, koje su za mene predstavljale ljubav i brižnost, mirisale su na jekoderm, kremu od ribljeg ulja čiji miris pamtim iz djetinjstva. Svaki miris nosi sa sobom neko sjećanje i zato ih toliko volim.

Radite li već na nekom novom umjetničkom projektu?

- Da. Završila sam još jednu knjigu, u kojoj je mojih dvadesetak zapisa u stihovima i za svaku sam napravila po dvije ilustracije. Nakon ilustriranog vodiča kroz Zagreb, sad radim i vodič za Hrvatsku te još tri slikovnice na kojima sam angažirana kao ilustratorica. Uglavnom, uvijek imam pune ruke posla i sretna sam što u njemu baš uživam.