Ponta Lopud Film Festival, Ponta Lopud Jazz Festival i Ponta Lopud Book Bridge, tri su kulturne platforme koje Elafitski biser uz autentičnu prirodu i čisto more, čine najopželjnijom kulturnom adresom.
Dok većina nas ljeto planira prema plažama i restoranima, postoji jedan otok na kojemu se ljeto mjeri književnim razgovorima, jazz koncertima i filmskim projekcijama pod zvjezdanim nebom. Lopud – mirni dragulj Elafitskog otočja, bez automobila, s egzotičnim palmama i čistim morem – svake godine postaje pozornica gdje se uživanje u prirodi spaja s onim što bi mnogi rekli – hranom za dušu.
Ponta Lopud kreativna je platforma koja je otok pretvorila u svojevrsni živi dnevnik umjetnosti. Tamo se održavaju Ponta Lopud Film Festival, Ponta Lopud Jazz Festival i Ponta Lopud Book Bridge. Tri festivala, tri ritma, jedna zajednička ideja – da odmor može ići ruku pod ruku s kulturom.
Žene koje su ga pokrenule su jazz pjevačica Thana Alexa, PR stručnjakinja Tilda Grossel Bogdanović, montažerka filmske glazbe Suzana Perić i spisateljica Staša Aras. Razgovarali smo s njima o tome zašto je jedan mali dalmatinski otok postao sinonim za upravo takav bijeg – i zašto oni koji dođu samo jednom, uvijek se žele vratiti.
Thana Alexa
Živjeli ste i u Hrvatskoj i u SAD-u, gdje ste ostvarili respektabilnu glazbenu karijeru – zašto ste za ovakav jazz festival svjetske razine odabrali baš Lopud?
"Razlog broj jedan za održavanje ovog festivala na Lopudu bila je moja suosnivačica Ponta Lopud Jazz Festivala, Tilda Grossel Bogdanović. Bez nje ništa ne bi bilo moguće. Stvorila je cijelu infrastrukturu koja je omogućila ovaj festival pod okriljem Kreativne platforme Ponta Lopud. Osim toga, obitelj moje majke je iz Dubrovnika, tako da je ta regija dio moje povijesti i Lopud je dio mog života otkad sam bila djevojčica. Svako ljeto od svoje 13. godine provodila sam na obiteljskom brodu, a Lopud je bio jedna od naših redovnih stanica. Išli bismo se kupati u Šunju, pješačiti šumom preko otoka do grada, šetati oko samostana, ručati negdje u gradu... Tek godinama kasnije, kad je moja majka saznala da su Tilda i Vido Bogdanović otvorili Konobu Mandrač, počeli smo tamo odlaziti i tako sam Tildu upoznala. Ono što sam shvatila tek nakon prvog izdanja festivala je da postoji jedna posebna energija koja prolazi kroz dušu Lopuda, za koju mislim da doprinosi kreativnoj energiji koja se tamo osjeća. Puno ljudi – i stranci i lokalno stanovništvo – prepoznali su poseban osjećaj koji Lopud pruža svojim posjetiteljima. Ogroman dio te energije dolazi od nepretenciozne, lokalne i obiteljske atmosfere koju osjetite kada ste na mjestima poput Konobe Mandrač. Otok i ljudi s otoka vas dočekuju i pružaju vam prostor za disanje i opuštanje. I iz tog prostora smirenosti proizlazi inspiracija."
Kako glazba zvuči kada je izvodite na mirnom otoku okruženom morem i mijenja li se nešto u vama kao izvođačima u usporedbi s velikim pozornicama?
"Ljepota Lopuda je to što je mali otok, nema automobila, a kad ljudi dođu, osjećaju se kao da se konačno mogu opustiti. Opuštanje omogućuje smanjenje razine stresa, što stvara prostor za otvaranje kreativnih i energetskih kanala u tijelu i umu. Kao samostalna umjetnica, svjesna sam neprocjenjive vrijednosti vremena i prostora potrebnog za procesiranje životnih iskustava i potpuno uranjanje u trenutak, što potiče kreativnost. Također sam svjesna i toga koliko se takve prilike rijetko nude. Polazište Ponta Lopud Jazz Festivala temelji se upravo na tome – pružiti umjetnicima, koji se nalaze na različitim stupnjevima karijere, mogućnost stjecanja takvih iskustava. Osjećaj zajedništva i nadahnuća koji se stvara u tri kratka dana na tom otoku tijekom jazz festivala je drugačiji od svega što sam ikada doživjela... I svaki glazbenik na svim razinama karijere koji dođe na Lopud osjeća tu istu energiju. Dvostruka dobitnica Grammyja, pjevačica Nicole Zuraitis, koja je nastupila na našem festivalu prije dvije godine, rekla je da je nastup na Lopudu zapravo promijenio njezin bend. To iskustvo ih je zbližilo i učinilo da osjete dublju međusobnu povezanost. Kada umjetnici koji nastupaju diljem svijeta na većim i poznatijim pozornicama dođu na Lopud, osjećaju povezanost, zajedništvo i inspiraciju. To je čarolija Lopuda."
Tilda Grossel Bogdanović
Iza vas su desetljeća rada u PR-u i organizaciji događanja – koliko je danas izazovno voditi Ponta Lopud, projekt triju festivala koji se odvija u specifičnim otočkim uvjetima?
- Vođenje Ponte Lopud danas je izazov na više razina: logističkoj, produkcijskoj, ali i kreativnoj. Otočki uvjeti znače da ništa ne dolazi “usput”: svaki tehnički detalj, svaki gost, svaki instrument ili filmska oprema, svako noćenje ili obrok moraju biti pažljivo planirani i koordinirani unaprijed. No upravo ta ograničenja stvaraju i najveću vrijednost projekta. Nakon godina rada na raznolikim projektima u urbanim sredinama, potpuno sam svjesna koliko se ovdje mora poštivati zadane uvjete, uvjete otoka i života koji on diktira, ali sve ima više šarma, sve je fokusiranije i intimnije. Ponta Lopud nije festival masovnosti, nego umjetničkih susreta. Upravo zato izazov ne doživljavam kao prepreku, nego kao alat koji nas stalno podsjeća na ono bitno: sadržaj, ljude i iskustvo, odnosno doživljaj koji ostaje dugo nakon što festival završi.
Koliko vam je važno da gosti na Lopudu ne dožive samo festival, nego i poseban način života koji otok nudi?
- To mi je možda i najvažniji aspekt cijele platforme. Ponta Lopud nikada nije bila zamišljena samo kao niz događanja, nego kao cjelovito iskustvo boravka, mjesto gdje se brišu granice između programa i svakodnevnog života, jer na ovom mjestu naši gosti postaju dio naše zajednice od prvog koraka na otočku rivu do njihova odlaska. Na Lopudu se ljudi ne susreću samo na festivalskim događajima, nego i na putu do mora, u šetnjama, u tišini, u neformalnim, često i neplaniranim razgovorima. Taj ritam otoka bez automobila i bez žurbe omogućuje jednu vrstu prisutnosti koja je danas rijetka. Upravo u tim okolnostima nastaju najvrijednije razmjene, ideje i odnosi, velika prijateljstva i ponovni dolasci. Ako gosti s Lopuda odu ne samo inspirirani programom, nego i promijenjeni načinom na koji su tih dana živjeli, tada znam da smo uspjeli.
Suzana Perić
Što Ponta Lopud Film Festival čini posebnim i po čemu se razlikuje od drugih filmskih festivala?
- Ponta Lopud je u svakom svojem izdanju – bilo da je riječ o jazzu, filmu ili književnosti – odan proslavi umjetnosti kojoj se posvećuje. Istodobno je posvećen i edukaciji mladih, tek izvirućih talenata, ali i onih koji već donose iskustvo sa sobom. Nema natjecanja, nema napetosti, nema nagrada – svi su pobjednici. Dani i večeri puni razmjene mišljenja, filmskih projekcija, mladih sudionika, vrsnih umjetnika, kasnih večernjih čavrljanja, dragih prijatelja, novih poznanstava. Uz sve to – Lopud. Nezaboravan ambijent sklada prirode i domaćina koji novim avanturama izlazi u susret s otvorenim rukama.
Vi cijeli život radite s neopipljivim – glazbom koju publika ni ne primijeti dok je dobro ne odradite. Lopud je otok koji djeluje slično: neprimjetan na karti, a nezaboravan onima koji dođu. Pronalazite li u tome nešto srodno?
- Uvijek su me intrigirale stvari koje nisu na prvi pogled vidljive. Tajne, zagonetke, upitnici… Emocije su zbroj svih tih atributa. A glazba je put koji nas vodi u taj naizgled neprimjetan svijet što se skriva duboko u nama. Filmska glazba – da, neprimjetna, a u isti tren nezaboravna. Već dugi niz godina tražim mogućnost da se ta umjetnost rasvijetli. Kad god sam razmišljala i sanjala o ovom trenutku, nije bilo dvojbe u meni da nas Ennio Morricone prvi uvede u svijet stvaranja filmske glazbe. Svaka kompozicija u njegovu opusu počinje od tajni koje se skrivaju iza onoga što nije rečeno. Instrumentacijom gradi nevidljivi dio karaktera svakog protagoniste. Ništa nije slučajno – no na prvi pogled možda nejasno, dok nas emocije ne dovedu do odgovora na te zagonetke. Tako se dogodio Lopud, a Lopud se dogodio zato što se dogodila Tilda. Od našeg prvog upoznavanja, od moje prve prezentacije ideje, Tilda je bila zagovornica. I evo nas na pragu prvog Ponta Lopud festivala koji će dio programa posvetiti važnosti, proslavi i utjecaju glazbe u filmskoj umjetnosti. Lopud je pun tajni. Svaki puteljak, svaka stepenica vode do nepredvidivog odredišta i svaki put otkrijete nešto novo, uzbudljivo, nezaboravno. Istu tu moć ima i film.
Staša Aras
Književni program Ponte Lopud odvija se na otoku koji sam po sebi djeluje kao roman – more, izolacija, zajednica, prošlost. Utječe li taj ambijent na to o čemu razmišljate i što pišete dok ste tamo?
- Naravno da utječe. Lopud ne samo da je otok, već je to otok s upisanom važnom i inspirativnom kulturom, kako kroz povijest, umjetnost, ljude, priče, arhitekturu, sve ono što nadahnjuje stvaratelja i iz čega umjetnost crpi snagu i poticaj. Naravno da su izolacija, omeđenost i svedenost na sada i ovdje poput knjige, tako možemo promatrati i naš festival kao priču koja se stvara kroz susrete, dijaloge, knjige autora, ali i kroz susret s otokom sa svim njegovim zadatostima. Sam ambijent tog otoka utječe na sve naše goste, naravno, oni uglavnom dolaze iz gradskih sredina, s kontinenta i onda iskorače s broda među palme, uđu u sunce i susrete, u ta tri dana programa koji okupe razne teme i glasove. Book Bridge bude svima zaista posebno iskustvo. Ako se pokušam sjetiti bilo kojeg trenutka s prošlogodišnjih festivala, sjećam se smijeha i onog posebnog pogleda kojim čovjek kad se iskrca na Lopud pogleda oko sebe.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....